Revr-395/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 395/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M., H. Č. i N. K., odvjetnicima u G., protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 2/2015-2 od 26. studenog 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-302/14 od 12. veljače 2015., u sjednici održanoj 22. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je tuženici naloženo isplatiti tužitelju za razdoblje od 1. studenog 2011. do 1. svibnja 2013. naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja u iznosu 19.402,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci te presude (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen za iznos 2.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke). Ujedno je tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 3.750,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (točka III. izreke).

Drugostupanjskom presudom je uvažena žalba tuženice i prvostupanjska presuda je preinačena u točkama I. i III. izreke, na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 19.402,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 3.750,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, a ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 4.250,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, te podredno odredbu čl. 382. st. 2. istog Zakona, predlažući da ovaj prihvati reviziju tužitelja, te preinači drugostupanjsku presudu. Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude iznosi 19.402,00 kuna, pa stoga tužitelju nije dopušteno podnošenje tzv. redovne revizije iz razloga navedenog u čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, a budući da se ne radi o presudi donesenoj u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, tužitelju nije dopušteno niti podnošenje tzv. redovne revizije iz razloga navedenog u čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a.

Međutim, tužitelj u reviziji opravdano ukazuje da mu je dopušteno podnošenje tzv. redovne revizije iz razloga navedenog u čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP-a. Naime, iako je drugostupanjski sud naveo da je pobijanu presudu donio na temelju činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, ocjenjujući da je na to činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo - dakle na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je taj sud preinačio prvostupanjsku presudu jer je prema stanju spisa našao da bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koje se nalaze u spisu, a koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir - odnosno proizlazi da je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a.

Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, budući da je u pobijanoj odluci, sadržajno koristeći odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, utvrdio odlučnu činjenicu da nadležno tijelo nije donijelo rješenje da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i troškova prijevoza.

Zato je ovaj sud podnesenu reviziju tužitelja smatrao tzv. redovnom revizijom podnesenom na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njezinih navoda, te u tom smislu i ispitao zakonitost pobijane odluke.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe, za isplatu naknade troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja za razdoblje od 1. studenog 2011. do 1. svibnja 2013., a na temelju odredbi Pravilnika o naknadi troškova u vezi obavljanja službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine" broj 141/04 i 22/05 - dalje: Pravilnik), donesenog na temelju čl. 178. st. 2. i čl. 179. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03 i 136/04).

Drugostupanjski sud je, s obzirom na provedene dokaze, ocijenio da iz rezultata postupka proizlazi da tužitelj nije podnio zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja - iz čega zaključuje da se za utuženo razdoblje od 1. studenog 2011. do 1. svibnja 2013. tužitelj nije obraćao tuženici sa zahtjevom za priznavanje prava na naknadu tih troškova, a što pak znači da tuženica o tome nije odlučivala odgovarajućom odlukom.

Pravilno je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 179. st. 2. i čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) te odredbu čl. 8. st. 1. i čl. 10. Pravilnika, ocjenjujući da se pravo na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja stječe priznanjem tog prava na zahtjev djelatne vojne osobe odnosno da se ne radi o pravu koje se stječe ex lege već se stječe rješenjem o priznavanju prava na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja – pa stoga tek donošenjem navedenog rješenja, kojim mu je to pravo priznato, korisnik stječe pravni temelj za isplatu svog potraživanja.

Pritom valja istaknuti, obzirom na navode revidenta, da je sud nadležan za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu tužitelja (kojim on traži isplatu potraživanja predmetnih troškova, na temelju rješenja kojim mu je priznato pravo na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja), ali pritom valja imati na umu da sud nije nadležan za rješavanje o zahtjevu djelatne vojne osobe koji se odnosi na utvrđenje prava na naknadu troškova zbog odvojenog života i naknadu troškova putovanja.

Slijedom svega navedenog, ispitujući presudu u pobijanom dijelu u odnosu na istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se temeljem odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a revident upućuje na navedene razloge.

S obzirom na izloženo valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i odluka drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 22. listopada 2019.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.