I Kž-257/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-257/01-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u odjelu Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. L. zbog kaz. djela iz čl. 85. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2001. godine broj K-87/96, u sjednici održanoj 7. lipnja 2001. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića,

p r e s u d i o je:

I U povodu žalbi državnog odvjetnika i opt. I.L., po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja i protiv optuženika, na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP/93,

OPTUŽBA SE ODBIJA

da bi dana 24. ožujka 1995. godine oko 20,15 sati u V.G., Z. ulica nasuprot kbr. …, u namjeri da zadovolji svoju spolnu pohotu, sustigao ošt. K.Ž., prišao joj iznenada iza leđa, uhvatio za stražnjicu i povukao u obližnju živicu, gdje ju je oborio na tlo govoreći joj da bude mirna, a kada ga je ona počela gurati, grepsti i štipati, svojim nogama pritisnuo njene, a ruku zavukao ispod veste želeći je dirati po grudima, u čemu nije uspio, a potom zbog glasova nailazećih građana pobjegao,

dakle, da bi počinio bludnju radnju,

pa da bi time počinio kazneno djelo bludnje radnje iz čl. 193. st. 1. KZ.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP/93 troškovi kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/93, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II Uslijed odluke pod I, žalbe državnog odvjetnika i opt. I.L. postale su bespredmetne.

Obrazloženje

Uvodno citiranom presudom suda prvog stupnja, opt. I.L. je proglašen krivim zbog kaz. djela bludne radnje iz čl. 85. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u njenoj izreci, te mu je izrečena uvjetna osuda, s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od pet mjeseci i rokom kušnje od jedne godine.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženik, po branitelju S.Č., odvjetnici iz Z.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne strožu kaznu.

Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP/93, predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe su bespredmetne.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP/93, ovaj drugostupanjska sud je ustanovio da je nastupila apsolutna zastara predviđena u odredbi čl. 19. st. 1. al. 5 u svezi sa čl. 20. st. 6. Kaznenog zakona, odnosno apsolutna zastara kaznenog gonjena optuženika.

Naime, prvostupanjski je sud proglasio krivim optuženika zbog kaznenog djela iz čl. 85. st. 1. KZRH, za koje je propisana kazna zatvora od tri mjeseca do pet godina, nalazeći da je to blaži propis nego što je novi kazneni zakon (str. 6. st. 6. presude) očito misleći na opći minimum kazne zatvora (čl. 53. st. 1. KZ), budući da je za kazneno djelo bludnje radnje iz čl. 193. st. 1. KZ propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Iako se ne može prihvatiti kao ispravno stanovište da je novi kazneni zakon stroži u pogledu kaznenog djela bludne radnje iz čl. 193. st. 1. KZ nego što je pravna oznaka po čl. 85. st. 1. KZRH, treba reći da je u konkretnom slučaju novi kazneni zakon blaži zakon. Jer, za prosudbu koji je zakon blaži za počinitelja (čl. 3. st. 2. KZ) nije od značaja samo opći minimum propisane kazne, već uz propisanu kaznu za određeno kazneno djelo i ostali instituti predviđeni u općem djelu kaznenog zakona, pa kako je za kazneno djelo iz čl. 193. st. 1. KZ propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine, a djelo je počinjeno 24. ožujka 1995. godine, to je istekom dana 24. ožujka 2001. godine nastupila apsolutna zastara u smislu čl. 19. st. 1. al. 5 u svezi sa čl. 20.s t. 6. KZ, na koju sud, dakle i drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je, dakle, novi kazneni zakon blaži za optuženika, pa je protiv njega, zbog zastare, na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP, trebalo odbiti optužbu, zbog čega su žalbe stranaka bespredmetne.

Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na citiranim propisima ZKP/93. Iz izloženog razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 390.s t. 1. ZKP/97.

U Zagrebu, 7. lipnja 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.