Legislator Case Law & Legislation
Rev-692/2004-2 AI generated

Supreme Court allows appeal, quashing lower court decisions due to erroneous application of law regarding company member liability.

Case Number Rev-692/2004-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court accepted the appellant's review, quashing the lower court judgments and remanding the case for retrial. The lower courts incorrectly dismissed the claim against the individual director, failing to consider potential liability under the Law on Companies. The court ruled that the lower courts erred in not applying the specific provision regarding abuse of the limited liability shield, leaving key facts unproven.

Legislator headnote

AI generated

čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima; čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku: When lower courts fail to apply the statutory provision regarding abuse of limited liability, the appeal is admissible, the judgments are quashed, and the case is remanded for retrial to determine if the individual member is liable.

Keywords

AI generated
company member liability abuse of limited liability review of appeal quashing of judgment remittal for retrial Law on Companies Civil Procedure Law

Cited Legislation

AI generated
čl. 10. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima
Po odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 52/99 i 118/03) članovi društva s ograničenom odgovornošću i dioničari dioničkog društva ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim zakonom.
čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima
čl. 111. Zakona o obveznim odnosima
čl. 112. ZOO
U tom slučaju tužitelj bi mogao tražiti poništenje ugovora po čl. 112. ZOO i vraćanje onoga što je bilo ispunjeno.
čl. 132. st. 2. ZOO
pravom tužitelja zahtijevati vraćanje onoga što je dao (čl. 132. st. 2. ZOO), pa je zaštita tog prava i predmet ove parnice.
čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 692/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr.sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. E. iz K., koga zastupa D. D., odvjetnik u O., protiv tuženika I. T. d.o.o. O. i M. Ć. iz N., koje zastupa V. O., odvjetnik u N., radi stjecanja bez osnove, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 12. veljače 2004. godine, br. Gž 1323/03-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 6. prosinca 2002. godine, br. P 1507/01, u sjednici održanoj dana 10. svibnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku od 12. veljače 2004. godine, br. Gž 1323/03-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 6. prosinca 2002. godine, br. P 1507/01, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda obvezan je tuženik I. T. d.o.o. iz O. da plati tužitelju iznos od 241.500,00 kn zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je tužbeni zahtjev prema tuženiku M. Ć. odbijen u cijelosti.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

Protiv dijela presude drugostupanjskog suda kojim je potvrđena presuda prvostupanjskog suda o odbijanju tužbenog zahtjeva tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Presudom prvostupanjskog suda, nakon raskida ugovora o kupoprodaji od 1. listopada 1998. godine (list 4) što su ga sklopile tužena tvrtka kao prodavatelj i tužitelj kao kupac o prodaji traktora, obvezana je tužena tvrtka vratiti tužitelju primljena novčana sredstva na ime prodajne cijene.

Tužitelj je međutim svoj zahtjev za povrat tih sredstava uputio i prema tuženiku M. Ć. kao vlasniku i direktoru tužene tvrtke.

Naveo je da je imenovani koji je u ime tvrtke sklopio spomenuti ugovor postupao uz mane volje dovevši tužitelja u zabludu da ima namjeru ispuniti ugovornu obvezu, a ujedno da je postupao i prijevarno, pa je tužitelj tražio da sud solidarno obveže i tog tuženika zajedno s tuženom tvrtkom da mu vrati uplaćena sredstva.

Nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev prema tuženiku Ć. ocijenili neosnovanim i zato ga odbili smatrajući da tužitelj nije dokazao da ga je imenovani doveo u zabludu odnosno da je postupao prijevarno.

Tužitelj u žalbi protiv presude prvostupanjskog suda kao i u reviziji ustraje u svojim tvrdnjama da i tuženik Ć. odgovara za navedenu obvezu.

U slučaju takvog postupanja tuženika Ć. kao što tvrdi tužitelj moglo bi se govoriti o pobojnom ugovoru po čl. 111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) budući da je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje jedne ugovorne strane, u ovom slučaju osobe koja je zastupala ugovornu stranu, tj. tuženu tvrtku.

U tom slučaju tužitelj bi mogao tražiti poništenje ugovora po čl. 112. ZOO i vraćanje onoga što je bilo ispunjeno.

U konkretnom slučaju uslijedio je međutim, sporazumni raskid ugovora s jednakom posljedicom, tj. pravom tužitelja zahtijevati vraćanje onoga što je dao (čl. 132. st. 2. ZOO), pa je zaštita tog prava i predmet ove parnice.

Tužena tvrtka I. T. je društvo s ograničenom odgovornošću.

Po odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 52/99 i 118/03) članovi društva s ograničenom odgovornošću i dioničari dioničkog društva ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim zakonom.

Po st. 3. toga članka onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva, ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.

U konkretnom slučaju odgovornost tuženika Ć. kao člana društva za konkretnu obvezu mogla bi postojati kad bi bile ispunjene pretpostavke iz prije spomenutoga st. 3. čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima.

Budući da nižestupanjski sudovi u razrješenju ovoga spora nisu primijenili prije spomenutu zakonsku odredbu, pa stoga nisu ni utvrdili odlučne činjenice u ovom sporu, to je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te je stoga reviziju tužitelja kao neosnovanu trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99).

U ponovljenom postupku taj sud će nakon što utvrdi odlučne činjenice u ovom sporu o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 10. svibnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.