Croatian Supreme Court dismisses appeal on statute of limitations due to ambiguous debt acknowledgment letter.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the County Court's decision to reject the claim. The lower courts found the debt statute of limitations expired because the defendant's 2007 letter, while seemingly acknowledging the agreement, did not clearly admit the specific debt amount or basis required to interrupt the limitation period. The court upheld the lower court's interpretation that the letter merely stated no debts existed rather than constituting a valid acknowledgment of the specific claim.
Legislator headnote
AI generatedčl. 366. st. 1. ZOO; čl. 371. ZOO; čl. 396.a. st. 1. ZPP; čl. 392.a. st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP: A statute of limitations is interrupted only by a clear and unambiguous acknowledgment of the specific debt basis and amount; vague references to general agreements do not suffice.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 523/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. T. pok. J., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik iz S., protiv tuženika B. T. pok. I., kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžo-273/09 od 8. travnja 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sinju posl. broj P-378/07 od 24. prosinca 2008., u sjednici održanoj 23. travnja 2014.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 19.173,45 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2000. do isplate, te naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 13.888,95 kn.
Drugostupanjskom presudom navedena prvostupanjska presuda je preinačena, te je tužbeni zahtjev odbijen, a tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 28.212,50 kn.
Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači ili ukine.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da se tuženik, Ugovorom od 1. prosinca 1998. godine obvezao tužitelju isplatiti na kraju 1999. godine iznos od 37.500 DEM, a kako navedeno potraživanje tužitelja nije namireno on je dana 18. srpnja 2007. podnio tužbu radi naplate svoje tražbine.
Tuženik je istakao prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, a prvostupanjski sud je ocijenio da se tuženik odrekao od zastare, što je vidljivo iz njegovog pisma tužitelju od 19. ožujka 2007. u kojem tuženik iznosi da "… nije potrebno odlaziti kod odvjetnika, te pisati međusobno jedan drugome pisma, kad u konačnici znademo što smo se dogovorili …", te dodaje "… ističem da je po tom Ugovoru sve učinjeno kako je istim utvrđeno …".
Drugostupanjski sud je ocijenio da iz navedenog sadržaja pisma tuženika ne proizlazi priznanje zastarjele obveze i odricanja od zastare (čl. 366. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94 – dalje ZOO), već da se na temelju sadržaja tog pisma prije može zaključiti da iz njega proizlazi da tuženik tvrdi da nema nikakvih dugova prema tužitelju.
S obzirom na to da je od 1999. godine, kada je tužitelj imao pravo tražiti ispunjenje obveze, do podnošenja tužbe prošlo pet godina (čl. 371. ZOO), zaključeno je da je potraživanje tužitelja zastarjelo.
Zbog izloženih razloga drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu.
Revident prije svega prigovara da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio sadržaj navedenog pisma tuženika ocijenivši da iz tog pisma ne proizlazi priznanje duga.
Međutim, ovaj prigovor revidenta nije osnovan jer priznanje zastarjele obveze mora biti jasno i nedvosmisleno, mora se odnositi na osnov i visinu potraživanja, a to se ne može reći za sadržaj pisma tuženika.
Osim toga, i u reviziji sam tužitelj iznosi da tim pismom tuženik "na neizravan način" priznaje postojanje duga.
U tom smislu ovaj revizijski sud prihvaća razloge drugostupanjske presude te se na njih poziva (čl. 396.a. st. 1. ZPP).
Dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, kao niti razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392.a. st. 1. ZPP), pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao u izreci.
U Zagrebu, 23. travnja 2014.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.