I Kž-894/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 894/09-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. T. B. i opt. K. F., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 2009., br. K-85/09, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 2010., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Radovana Šanteka, te branitelja opt. T. B., G. P., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. T. B., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. T. B. za kazneno djelo pokušaj razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, u vezi čl. 33. KZ, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju tih propisa, primjenom čl. 57. st. 1. i 4. toč. c) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu se, na temelju čl. 63. KZ, uračunava vrijeme uhićenja, zadržavanja i pritvora, od 09. prosinca 2008., pa dalje.

II. U ostalom dijelu žalba opt. T. B., u cijelosti žalbe državnog odvjetnika i opt. K. F., odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. T. B. zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/04 i 76/06, nastavno: KZ), u vezi čl. 33.

l. 218. st. 2. KZ,

KZ i opt. K. F., zbog kaznenog djela pomaganja u pokušaju razbojništva iz č

u vezi čl. 33. i čl. 38. KZ, na način pobliže opisan u izreci te presude, te ih je na temelju tih propisa osudio i to opt. T. B. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 09. prosinca 2008., pa dalje, i

I Kž 894/09-6

opt. K. F., primjenom čl. 57. st. 1. i 2. toč. c) KZ, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Na temelju čl. 76. KZ opt. T. B. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od opojnih droga, koja može trajati do prestanka razloga iz kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 80. KZ opt. T. B. izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, tako da su mu oduzeti vunena kapa, crne boje, s prorezima za oči i usta i kuhinjski nož sa smeđom drvenom drškom, ukupne dužine 33 cm, te je određeno da će se tako oduzeti predmeti uništiti po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 122. st 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP) opt. T. B. i opt. K. F., oslobođeni su od naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem kazne u duljem trajanju, opt. T. B. i opt. K. F..

Žalbu je podnio i opt. T. B. putem branitelja G. P., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači tako da ga se oslobodi optuže, ili preinači u pogledu pravne oznake djela i odluke o kazni.

Žali se i opt. K. F. putem branitelja M. Z., odvjetnika iz Z., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači oslobođenjem od optužbe ili ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

čl.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, kod čega je ustrajao i sjednici vijeća prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Radovan Šantek.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka i branitelja opt. T. B., G. P., odvjetnika iz Z., a sukladno odredbi čl. 374. st. 2. i 4. ZKP, u odsutnosti opt. T. B., koji je u pritvoru, a niti predsjednik vijeća niti vijeće nisu smatrali da je svrhovito osigurati njegovu nazočnost sjednici.

Žalba opt. T. B. djelomično je osnovana, a žalbe državnog odvjetnika i opt. K. F. nisu osnovane.

I Kž 894/09-6

Na žalbe optuženika, osim zbog odluke o kaznenim sankcijama.

Opt. T. B. smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, time što u izreci presude nije opisan subjektivni element počinjenja djela za koje je proglašen krivim, jer nije opisano u čemu se sastoji njegova namjera, s obzirom da je ispušten dio koji je bio sadržan u optužbi, da je tražio od prodavačice da mu preda novac.

Protivno takvim tvrdnjama opt. T. B., prvostupanjski sud je dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama u odnosu na kazneno djelo pokušaja razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, u vezi čl. 33. KZ, za koje je opt. T. B. proglasio krivim na način opisan u izreci pobijane presude, pa i one koje se odnose na namjeru s kojom je ovaj optuženik postupao. Naime iz izričaja kojeg sadrži činjenični opis djela, da je optuženik postupao u cilju da se domogne novca, nesumnjivo proizlazi subjektivni odnos optuženika prema počinjenom djelu, tako da poduzete radnje u vidu ulaska u trgovinu, s kapom s prorezima za oči i usta na glavi i s kuhinjskim nožem u ruci, sasvim jasno označavaju da je njegova namjera usmjerena na prijetnju radi predaje novca (očito je to tako shvatila i prodavačica Z. D., koja kaže kako se jako uplašila i počela vrištati), tako da je pobijana presuda, suprotno navodima u žalbi, i u tom dijelu potpuno jasna i razumljiva.

Iz navedenih razloga Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju se u žalbi poziva opt. T. B., niti se radi o bilo kojoj povredi postupka iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano opt. T. B. i opt. K. F., ističu žalbenu osnovu povredu kaznenog zakona, bez naznake o kojoj se povredi iz čl. 368. ZKP radi, a iz samog obrazloženja njihovih žalbi proistječe da ustvari pobijaju ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud činio kazneno djelo pokušaj razbojništva u iz čl. temeljio svoje zaključke da je opt. T. B. po

218. st. 2. KZ, u vezi čl. 33. KZ, a opt. K. F., kazneno djelo pomaganja u pokušaju razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, u vezi čl. 33. i čl. 38. KZ, smatrajući pri tome da između njih nije bilo nikakvog dogovora za počinjenje kaznenog djela, te da je s jedne strane trebalo zaključiti kako je opt. T. B. dragovoljno odustao od djela, pa je u odnosu na njega trebalo primijeniti odredbu čl. 34. KZ, dok je s druge strane, trebalo zaključiti kako u radnjama koje je poduzeo opt. K. F., nema elemenata pomaganja u kaznenom djelu, tako da se zapravo ne radi o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje već o pobijanju ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica, što će se razmotriti nastavno, u dijelu žalbe opt. T. B. i opt. K. F. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nisu u pravu opt. T. B. i opt. K. F. niti kada u žalbama ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Opt. T. B. i opt. K. F. u žalbama zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ponavljaju tvrdnje koje su iznosili u svojim obranama tijekom kaznenog postupka, da je s jedne strane opt. T. B. dragovoljno odustao od kaznenog djela, dok s druge strane u radnjama opt. K. F. nema elemenata pomaganja u kaznenom djelu razbojništva budući da je opt. T. B.

I Kž 894/09-6

sam uzeo kapu s prorezima za oči i usta i kuhinjski nož, te da među njima nije bilo nikakvog dogovora o počinjenju razbojništva.

Protivno tome, savjesnom i svestranom ocjenom obrane optuženika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovu međusobnom odnosu, prvostupanjski sud je potpuno i ispravno utvrdio činjenično stanje na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Pri tome, sud je dao logične i uvjerljive razloge o svim odlučnim i važnim činjenicama i utemeljio ih na ispravnoj ocjeni rezultata provedenog dokaznog postupka, tako da ih u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud. Tako, prvostupanjski sud opravdano zaključuje, na temelju iskaza opt. T. B. iz istrage, da mu je opt. K. F. na njegovo traženje dao kapu s prorezima za oči i usta i kuhinjski nož, a kako ga je pri tome pitao zašto to ide raditi, pravilan je zaključaj prvostupanjskog suda da je znao kako se ovaj sprema počiniti razbojništvo, jer uzimanje takve kape i kuhinjskog noža, te obrazloženje opt. T. B. da to radi zbog majke, za koju je opt. K. F. znao da je lošeg materijalnog stanja, ne ostavlja sumnju u spoznaju opt. K. F. o tome s kakvom namjerom postupa opt. T. B., pa kada i nakon toga opt. K. F. ide s njim u automobilu i čeka ga u istom s upaljenim motorom, dok ovaj odlazi u obližnju trgovinu „K.“, ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako je među njima postojao (makar i prešutni) dogovor za počinjenje razbojništva u kojem je opt. K. F. sudjelovao kao pomagač, koji opt. T. B. stavlja na raspolaganje sredstva za počinjenje djela (kapa s prorezima za oči i usta i kuhinjski nož), dok opt. T. B. započinje izvršenje kaznenog djela razbojništva, na način da ulazi u trgovinu s kapom preko lica i s nožem u ruci, te uslijed neočekivane reakcije prodavačica, od kojih jedna uslijed straha počinje vrištati, a druga ga udara vrećicama po glavi, odustaje od razbojništva i bježi s mjesta događaja, tako da prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se ne radi o dragovoljnom odustajanju od kaznenog djela, budući je do istog došlo uslijed navedenih okolnosti (neočekivane reakcije prodavačica) koje su bile izvan volje optuženika.

Neosnovano žalitelji ističu da bi činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, budući da su tijekom provedenog kaznenog postupka izvedeni svi predloženi dokazi, a niti u žalbama nema bilo kakvih dokaznih prijedloga za dopunu činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba opt. T. B. i opt. K. F. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kaznenim sankcijama.

Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na opt. T. B. i opt. K. F. precijenio značaj inače ispravno utvrđenih olakotnih okolnosti, a podcijenio značaj otegotnih okolnosti, posebno činjenicu da su optuženici ranije već osuđivani te je očito kako ranije izrečene sankcije nisu ostvarile svoju svrhu.

Opt. T. B. u svojoj žalbi zbog ove žalbene osnove, nalazi da je izrečena kazna previsoka, budući da je za kaznena djela u pokušaju, za kakvo djelo je proglašen krivim, već u zakonu propisana mogućnost blažeg kažnjavanja, tim više što u ovom slučaju nije nastala bilo kakva šteta, niti u pogledu imovine niti za tjelesni integritet oštećenih prodavačica, a k tome je optuženik za počinjeno djelo izrazio kajanje i ispričao se prodavačicama za strah kojeg su pretrpjele zbog njegovih postupaka.

I Kž 894/09-6

Opt. K. F. u svojoj žalbi također ističe ovu žalbenu osnovu, ali za istu ne daje bilo kakve razloge, osim što smatra kako je odluka o kaznenoj sankciji nastala kao rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, koji žalbeni razlozi nisu prihvaćeni, kako je to ranije obrazloženo.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu u odluci o kazni i našao kako je žalba opt. T. B. zbog odluke o kazni osnovana dok žalbe državnog odvjetnika i opt. K. F. zbog odluke o kaznenim sankcijama nisu osnovane.

U odnosu na opt. T. B., prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža, te mu je kao olakotno cijenio da je zaposlen, da je izrazio žaljenje i kajanje, te da je u vrijeme izvršenja djela bio smanjeno ubrojiv, a kao otegotnu okolnost cijenio je činjenicu da je višekratno osuđivan. Istaknute olakotne okolnosti uz činjenicu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne, iz čl. 57. st. 1. i 4. toč. c) KZ i unatoč istaknutim otegotnim okolnostima, jer u pravu je optuženik da se u ovom slučaju u kojem nije nastala bilo kakva šteta, jer je djelo ostalo u pokušaju, a optuženik izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog djela, svrha kažnjavanja, kako je ona propisana odredbom čl. 50. KZ, u vezi čl. 6. KZ, može ostvariti i blažom kaznom. Iz tih je razloga valjalo prihvatiti žalbu opt. T. B. u odnosu na visinu izrečene kazne, te preinačiti pobijanu presudu na način da je na temelju čl. 218. st. 2. KZ, u vezi čl. 33. KZ, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 4. toč. c) KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, koja je prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, potpuno primjerena stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti djela i svrsi kažnjavanja.

S obzirom da je iz navedenih razloga prihvaćena žalba opt. T. B. zbog odluke o kazni, to je odbijena žalba državnog odvjetnika podnesena zbog iste žalbene osnove, u odnosu na ovog optuženika.

S druge strane, protivno navedenim potpuno suprotstavljenim zahtjevima stranaka, u odnosu na opt. K. F., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu čl. 56. KZ, od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne, pri čemu je dao ispravan značaj kako utvrđenim olakotnim okolnostima - da se radi o relativno mladoj osobi koja je držanjem pred sudom izrazila svoju skrušenost, tako i utvrđenim otegotnim okolnostima – činjenici da je ranije već osuđivan, te je ispravno primijenio odredbe o ublažavanju kazne, iz čl. 57. st. 1. i 4. toč. c) KZ, budući da se radi o kaznenom djelo pomaganja u razbojništvu, koje je ostalo u pokušaju.

Stoga i po nalaženju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, imajući na umu sve utvrđene okolnosti, kojima je prvostupanjski sud dao ispravan značaj, upravo će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, prema opt. K. F. ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 6., u vezi čl. 50. KZ.

Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika i opt. K. F. zbog odluke o kazni.

Prvostupanjska presuda ispitana je i u odluci o primjeni sigurnosnih mjera obveznog liječenja od ovisnosti i oduzimanja predmeta, koje su izrečene opt. T. B., te je Vrhovni sud

I Kž 894/09-6

Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da su ove odluke s obzirom na potpuno i ispravno utvrđeno činjenično stanje, ispravne i utemeljene na odredbama čl. 76. i 80. KZ, pa se u tom dijelu opt. T. B. upućuje u svemu na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude.

Prema svemu što je izloženo, a kako u pobijanoj presudi nema povreda zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 26. siječnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

Damir Kos, v.r.

Sanda Janković, v.r.