Revr-1305/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1305/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. N. iz P., koju zastupaju punomoćnici M. K. i R. M.-B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-213/11-2 od 7. veljače 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 1059/09-14 od 15. listopada 2010., u sjednici održanoj 15. prosinca 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 696,57 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno u točki I. izreke presude te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.086,63 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev. Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je neosnovana.

Postupajući u smislu odredbe čl. 392.a) st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a zbog kojih je revizija i podnesena.

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa 15.351,42 kn s osnova posebnog dodatka od 30% na isplaćenu naknadu za prekovremeni rad tužiteljici kao državnom službeniku u razdoblju od srpnja 2007. do srpnja 2008..

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je u spornom razdoblju tužiteljica kao državni službenik radila u Okružnom zatvoru u Puli na radnom mjestu računovodstvenog referenta sa srednjom stručnom spremom,

- da je tužitelj u razdoblju srpnja 2007. do srpnja 2008. ostvarila prekovremene sate rada za koje joj je tuženica isplatila naknadu bez dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje, te

- da je prekovremene sate rada prikazane u izračunu tuženice tužiteljica ostvarila na istom radnom mjestu na kojem je ostvarivala redovni rad za koji joj je isplaćen dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Polazeći od odredbe čl. 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04 i 150/04 – dalje u tekstu: KU/2004) nižestupanjski sudovi smatraju da državni službenici imaju pravo na dodatak na plaću za uspješnost u radu, te za posebne uvjete rada, a taj dodatak prema stajalištu nižestupanjskih sudova pripada službeniku na ukupnu naknadu za rad, bez obzira na to radi li se o radu u redovnom radnom vremenu ili prekovremenom radu. Za prekovremeni rad službeniku pripada i dodatak iz čl. 39. KU/2004. neovisno o ostalim dodacima na plaću. Kako pak tuženica nije isplatila tužitelju dodatak od 30% na plaću za prekovremeni rad, premda je doneseno rješenje o pravu na dodatak za plaću, kao i obzirom na to da nije sporan izračun prekovremenih sati i plaće za prekovremeni rad, sudovi su tužbeni zahtjev prihvatili, te naložili tuženici isplatu spornog dodatka na plaću za prekovremeni rad tužitelju.

U podnesenoj reviziji tuženica smatra da je u donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (2004.), Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05, 107/07 i 27/08 – dalje: ZDSN), Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj: 109/03), te Uredbe o posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, broj: 72/04 i 58/08). Pritom je u reviziji naznačila dva pravna pitanja:

1. Ima li tužitelj kao državni službenik pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje, na iznos naknade za prekovremene sate rada u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 92/04, 141/04 i 150/04 – dalje: KU/2004.) bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća?

2. Imaju li državni službenici i namještenici pravo na isplatu posebnih dodataka na plaću ako takvi dodaci nisu izričito propisani Kolektivnim ugovorom koji je mjerodavan za određeno razdoblje, te može li se nedostatak odgovarajućih odredaba KU nadomjestiti priznanjem prava na posebne dodatke državnim službenicima ekstenzivnim tumačenjem postojećih odredbi KU?

Revidentica navodi da su navedena pitanja važna za jedinstvenu primjenu zakona pošto da Vrhovni sud Republike Hrvatske o njima još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njima mogli imati različita pravna shvaćanja, a zbog različitog tumačenja određenih zakonskih odredbi.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su određeno naznačena pravna pitanja u reviziji važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana budući da o tim pitanjima ovaj sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, a riječ je o pitanjima o kojima se može očekivati različita praksa drugostupanjskih sudova. Stoga je ovako podnesena izvanredna revizija dopuštena.

Odgovarajući na postavljena pitanja treba poći od općeg pravila iz čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 137/04 – pročišćeni tekst – dalje: ZR) o primjeni za rad najpovoljnijeg prava: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“ Ovo pravilo primjenjuje se i na prava i obveze državnih službenika i namještenika na temelju odredbe čl. 2. st. 2. ZDSN.

U spornom razdoblju radnopravni odnos između državnih službenika i države kao poslodavca uređuju Zakon o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05, 42/06, 77/07, 107/07 i 27/08 – dalje: ZDS) čijim prijelaznim i završnim odredbama (čl. 144. st. 1. a)) i nakon stupanja na snagu ZDS su ostale na snazi odredbe čl. 108. – 112. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj: 27/01 – dalje: ZDSN), a sve do donošenja posebnog zakona kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika i to donošenja uredbi kojima će se urediti klasifikacija radnih mjesta i plaća namještenika. Pored navedenih zakonskih odredbi ostali su na snazi i provedbeni propisi doneseni na temelju tih odredbi, pa i Uredba o posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, broj: 74/02 – dalje: Uredba). Odredbom čl. 4. Uredbe poslovima na posebnim uvjetima rada smatraju se i poslovi ovlaštenih službenika osoba u Ministarstvu pravosuđa, Uprave i lokalne samouprave, te poslovi ovlaštenih osoba u Upravi za zatvorski sustav.

Tužitelj izvjesno spada u navedenu kategoriju državnih službenika.

Odredbama KU/04, a koji je bio na snazi u spornom razdoblju, uređeno je pitanje plaća službenika i namještenika čija primjena je sporna u ovom sporu.

Prema odredbi čl. 35. KU/04 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci pak na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada, druga uvećanja plaće.

Odredbom čl. 39. KU/04 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati (….) za prekovremeni rad 50% (….). Izričito je određeno da se dodaci iz čl. 39. st. 1. KU/04 međusobno ne isključuju.

Kolektivnim ugovorom nije bilo izričito određeno na koji način će se pri izračunu plaće primijeniti odredbe Uredbe o posebnim uvjetima rada u državnoj službi. Takva odredba unesena je tek u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 93/08 – dalje: KU/08) čijom odredbom čl. 44. st. 3. je određeno da se državnim službenicima i namještenicima koji rade s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz tog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Iz sadržaja citiranih odredbi Zakona i KU/04 proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu u drugoj smjeni (čl. 39. KU/04). Dakle, ako tužitelj po KU/04 ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanom mu rješenju ima pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad. Zato u odgovoru na postavljeno pitanje valja imati u vidu da je tužitelju osim prava na povećanje plaće po KU/04 priznato pravo na dodatak na plaću u visini od 30% po osnovi rada na poslovima sa posebnim uvjetima rada.

Ova dilema konačno je razriješena donošenjem novog KU/08 kojim je izričito određen način obračuna dodatka na plaću, no takav način obračuna proizlazio je i iz mjerodavnih propisa koji su vrijedili do stupanja na snagu KU/08.

Slijedom izloženog, odgovor na postavljena pitanja može svesti na slijedeće: tužitelj kao državni službenik ima pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na iznos naknade za prekovremene sate rada u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća.

Državni službenici i namještenici imaju pravo na isplatu svih posebnih dodataka na plaću ako takvo pravo proizlazi iz pojedinačnog rješenja o rasporedu na radno mjesto službenika, pravilnika o radu, sporazuma sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnog ugovora ili zakona, ako drukčije nije propisano ili ugovoreno.

Stoga, kod nesporne činjenice da tuženica nije na opisani način vršila obračun plaće tužitelju te s obzirom da visina neisplaćene plaće nije sporna, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 15. prosinca 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.