Croatian Supreme Court dismisses appeal in attempted murder case, upholding conviction and sentence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for attempted murder and upheld the two-year-six-month prison sentence. The defendant argued for a factual error regarding the intent to kill and a legal error in the charge classification, but the court found these arguments unsupported by the evidence. The court determined that the first-instance court correctly established all elements of the crime and imposed a proportionate sentence considering mitigating factors.
Legislator headnote
AI generatedČl. 467. ZKP/08; Čl. 469. ZKP/08; Čl. 474. ZKP/08; Čl. 476. ZKP/08; Čl. 482. ZKP/08: An appeal is inadmissible if the first-instance court correctly established all decisive facts and applied the law properly, rendering the appeal unfounded.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 187/13-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. O., zbog kaznenog djela iz članka 90. u svezi članka 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.– dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 9. siječnja 2013. broj K-24/2012-6, u sjednici održanoj 25. rujna 2013.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba opt. A. O. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim opt. A. O. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. KZ/97, te ga je na temelju tih propisa uz primjenu čl. 56. i 57. st. 1., st. 2. i st. 4. toč. d. KZ/97 osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 20. lipnja do 18. srpnja 2012.
Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 i 143/12, dalje: ZKP/08) osuđenik je presuđen na platež dijela troškova kaznenog postupka u iznosu od 174,00 kn i paušala u iznosu od 1.000,00 kn, dok je na temelju čl. 148. st. 5. ZKP/08 oslobođen naknade troškova medicinskog vještačenja i troškova zastupanja branitelja po službenoj dužnosti.
I Kž 187/13-4
Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja M. T., odvjetnika iz S. B., „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da ga se oslobodi optužbe, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
U skladu s odredbom članka 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Iako bi se iz izričaja „iz svih žalbenih razloga „kojega optuženik uvodno u žalbi koristi, dalo zaključiti da on pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih osnova iz čl. 467. ZKP/08, tj. u konkretnom slučaju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, iz obrazloženja žalbe slijedi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.
Naime, u svim točkama obrazloženja žalbe (1.-5.) optuženik zapravo nastoji dovesti u sumnju ispravnost utvrđenja suda prvog stupnja da je postupao s eventualnom namjerom da oštećenika I. P. usmrti, sugerirajući da bi ispravan zaključak bio da je oštećenika htio samo teško tjelesno ozlijediti.
U tom smislu optuženik prigovara zaključku suda prvog stupnja koje se temelji na nalazu i mišljenju medicinskog vještaka o karakteru ozljeda koje je zadobio oštećenik ukazujući da u konkretnom slučaju ubodna rana nije bila za život opasna i da se nije moglo spekulirati što se moglo dogoditi da je bila presječena neka od velikih krvnih žila jer se to nije dogodilo. Ističe da kod oštećenika nisu ostale nikakve teže posljedice, da je vještačenjem utvrđeno da je njegov zamah nožem bio srednje jakog intenziteta, iako je mogao zamahivati i veoma jakim intenzitetom, iz čega po žalitelju slijedi da se ne radi o kaznenom djelu pokušaja ubojstva već o kaznenom djelu teške tjelesne ozljede.
Međutim, suprotno tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je i u pogledu postojanja neizravne namjere kod optuženika da oštećenika usmrti, pravilnom ocjenom na raspravi izvedene dokaze i ispravno utvrdio da je optuženik bio svjestan da ubadanjem oštećenika nožem u predio desne strane trbuha ovog može usmrtiti, pa je tu mogućnost prihvatio. Naime, sud prvog stupnja je, iz zapravo nespornih objektivnih okolnosti, da je optuženik kritične zgode nožem duljine 28,5 cm, duljine oštrice 16 cm, zamahom srednje jakog intenziteta ubo ošt. I. P. u predjelu desne strane trbuha pri čemu mu je zadao probodnu ranu prednje trbušne stjenke s ubodnom ranom jetre, izveo pravilan zaključak da se radi o kaznenom djelu ubojstva u pokušaju, a ne o kaznenom djelu teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ/97.
Sud prvog stupnja je posve ispravno ukazao (str. 12., 4.-6 odlomak i str. 13., 1. odlomak) da optuženik, koji je vičan uporabi noževa jer se bavio klanjem svinja, atakira prema oštećeniku tako opasnim sredstvom prema dijelu tijela gdje su smješteni vitalni organi oštećenika čijim ozljeđivanjem može doći do smrti, manifestirajući time svoj pristanak na nastupanje najteže posljedice, tj. na smrt oštećenika. Navedenim se logičnim i iscrpnim
I Kž 187/13-4
argumentima suda prvog stupnja doista nema što za dodati, te se optuženik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na valjano obrazloženje prvostupanjske presude.
Dakle, kraj takvog stanja stvari, kada su sve odlučne činjenice kaznenog djela ubojstva u pokušaju utvrđene s potpunom izvjesnošću i kada nema nikakve dvojbe da se radi o predmetnom kaznenom djelu, a ne kaznenom djelu teške tjelesne ozljede, tada su pitanja koja žalitelj ističe, je li život oštećenika bio doveden u konkretnu ili apstraktnu opasnost, jesu li ostale posljedice za zdravlje oštećenika i je li snaga zamaha mogla biti jača, nisu uopće odlučna i nemaju taj značaj koji im pridaje optuženika. Naime, uopće nije rijedak slučaj u sudskoj praksi da je kazneno djelo ubojstva u pokušaju izvršeno a da su posljedice neznatne (tjelesna ozljeda) ili da posve izostanu (promašaj kod pucanja u oštećenika) ili da je kazneno djelo ubojstva počinjeno zamahom slabog intenziteta, kada ostale okolnosti ( npr. sredstvo koje se koristi, lokacija ozljeđivanja, motiv i sl.) nedvojbeno upućuju na zaključak na ostvarenje tog kaznenog djela.
Prema tome, neosnovano se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
U toč. 5. obrazloženja žalbe optuženik navodi da su se stekli uvjeti za presuđenje po izmijenjenoj kvalifikaciji kaznenog djela, očito sugerirajući na taj način da se pobijana presuda zbog povrede kaznenog zakona preinači i da ga se proglasi krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Međutim, kao što je već naprijed navedeno, i tim se prigovorima u biti osporava ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, o povredi kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP/08 se radi samo u slučaju kada su sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene, ali je došlo do povrede kaznenog zakona u jednom od pitanja iz čl. 469. toč. 1.-6. ZKP/08, i koja se tada preinakom presude u smislu odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08 može otkloniti. U konkretnom je slučaju sud prvog stupnja u izreci presude utvrdio sve elemente kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. KZ/97 tako da je evidentno promašen prigovor o pogrešnoj pravnoj kvalifikaciji iz prvostupanjske presude i prijedlogu da se presuda preinači u pravnoj oznaci.
Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni jer je sud prvog stupnja, primjenjujući odredbe o ublažavanju optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci koja je gotovo na samoj donjoj granici kazne koju mu je uopće sud za ovakvo teško kazneno djelo i mogao izreći. Pri tome je sud prvog stupnja od otegotnih okolnosti pravilno vrednovao pogibeljnost ovakvih kaznenih djela i optuženikovu osuđivanost, dok je optuženiku od olakotnih okolnosti ispravno cijenio djelomično priznanje, stupanj krivnje koji je manji zbog smanjene ubrojivosti i nižeg oblika krivnje, zatim narušeno zdravstveno stanje, činjenicu sudjelovanja u Domovinskom radu, teške obiteljske prilike te izostanak teških posljedica kod oštećenika. Prihvaćajući sva naprijed navedena utvrđenja suda prvog stupnja kao ispravna i Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da izrečena kazna zatvora nije prestroga i da još blaža od nje ne bi ispunila očekivanu svrhu kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ/97, kako u smislu individualne tako i generalne prevencije.
Iz naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08. je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje su taksativno navedene u
I Kž 187/13-4
toč. 1. citiranog propisa, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, to je na temelju čl. 482. ZKP/08 trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 25. rujna 2013.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.
Vesna Vrbetić, v. r.