Revt-398/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 398/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. ... S. d.o.o. R., kojeg zastupa punomoćnik Z. V. , odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. i p. u R., protiv tuženika E. d.d. u stečaju R., kojeg zastupa punomoćnica T. Ž., odvjetnica u R., radi raskida ugovora, utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2466/12-3 od 10. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci br. P-2832/11-17 od 22. prosinca 2011., u sjednici održanoj 22. veljače 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu gdje je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2466/12-3 od 10. veljače 2016. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci br. P-2832/11-17 od 22. prosinca 2011. u toč. II. izreke prvostupanjske presude.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena u dijelu gdje je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2466/12-3 od 10. veljače 2016. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci br. P-2832/11-17 od 22. prosinca 2011. u toč. I., III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se raskine ugovor o prijenosu poslovnih udjela sklopljen 8. siječnja 2010. između tužitelja kao stjecatelja i tuženika kao prenositelja, a koji ugovor je solemniziran 8. siječnja 2010. kod javnog bilježnika Z. V.2 pod brojem OV-49/10 (toč. I.). Nadalje odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da tužitelj prema tuženiku ima tražbinu u iznosu od 2.124.635,68 kn, koja tražbina je u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom tražbina drugog višeg isplatnog reda (toč. II.). Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je raskinut ugovor o prijenosu poslovnih udjela sklopljen 8. siječnja 2010. između parničnih stranaka, a koji ugovor je solemniziran 8. siječnja 2010. kod javnog bilježnika Z. V.2 pod brojem OV-49/10 (toč. III.). Tužitelj je obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 44.206,20 kn (toč. IV.).

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, te da se tužitelj obveže na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Revizija tužitelja djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

U konkretnom slučaju tužitelj je postavio tri zahtjeva, prvi zahtjev na raskid Ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 8. siječnja 2010., zatim zahtjev na utvrđenje da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku u iznosu od 2.124.635,68 kn, koja tražbina se u stečajnom postupku smatra tražbinom drugog višeg isplatnog reda, te treći zahtjev na utvrđenje da je raskinut ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 8. siječnja 2010.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Vezano na prvi zahtjev za raskid Ugovora o prijenosu poslovnih udjela tužitelj je na ročištu održanom 22. rujna 2010. označio vrijednost predmeta spora u visini od 10.000,00 kn. Treći zahtjev na utvrđenje da je isti ugovor raskinut tužitelj je postavio na ročištu 5. listopada 2011. kada nije označio vrijednost predmeta spora tog zahtjeva, pa glede tog dijela vrijedi predmnjevana vrijednost predmeta spora od 100.000,00 kn u smislu odredbe čl. 495.a ZPP. Iz toga slijedi da u pogledu prvog i trećeg postavljenog zahtjeva tužitelja nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 500.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

Stoga je u tom dijelu dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji iz st. 2. ZPP, prema odredbi st. 3. istog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje za kojeg je revizija podnesena, treba navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ukoliko nedostaje bilo kojih od tih elemenata, revizija nije dopuštena.

Glede tih zahtjeva tužitelj nije postavio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje o kojem ovisi odluka u sporu, a koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da presudu pobija zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Radi navedenog u tom dijelu revizija tužitelja nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

Isto tako revizija je nedopuštena i glede odluke o troškovima postupka. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

Radi navedenog valjalo je i u tom dijelu odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

Glede pak drugog postavljenog zahtjeva na utvrđenje da tužitelj ima prema tuženiku osnovanu tražbinu u visini od 2.124.635,68 kn koja je u stečajnom postupku nad tuženikom tražbina drugog višeg isplatnog reda, vrijednost predmeta spora je upravo iznos od 2.124.635,68 kn, radi čega je u tom dijelu dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u vezi čl. 497.a ZPP.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza i isprava koji se nalaze u spisu.

U konkretnom slučaju pravomoćno je odbijen zahtjev tužitelja za raskid Ugovora o prijenosu poslovnih odjela, kao i zahtjev na utvrđenje da je raskinut navedeni ugovor. Drugostupanjski sud potvrđujući prvostupanjsku presudu zauzima shvaćanje da izjava od 8. siječnja 2010. je privatna isprava koja nije potvrđena po javnom bilježniku u smislu odredbe čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 144/12, 68/13, 110/15 - dalje: ZTD). Naime, ZTD propisuje da se prijenos poslovnog udjela mora učiniti u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrđuje (solemnizira) javni bilježnik. Kod toga javnobilježnička isprava se traži za cijeli sadržaj ugovora, a ne samo za njegove bitne sastojke, te je sklopljeni ugovor u nekom drugom obliku ništetan. Taj se oblik traži i za sve promjene ugovora. Kako se izjavom od 8. siječnja 2010. mijenja sadržaj ugovora na način da se određuje pravo na jednostrani raskid ugovora, to je i ta izjava trebala biti sačinjena u propisanoj formi. Radi navedenog zahtjev tužitelja je odbijen smatrajući da tužitelj nije dokazao da ima valjani pravni osnov za raskid ugovora.

Kako je u konkretnom slučaju pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za raskid ugovora, odnosno za utvrđenje da je ugovor raskinut, to je neosnovan i zahtjev da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u stečaju, jer je to potraživanje vezano upravo uz raskid predmetnog ugovora o prijenosu poslovnih udjela.

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

Zagreb, 22. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.