Rev-2731/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2731/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.N. iz K., B.M. iz L. i I.M. iz K., koje zastupa J.A., odvjetnik u R., protiv tuženika Z.Ž. iz V. …, koga zastupa V.H.B., odvjetnik u R., radi naknade štete, rješavajući revizije tužitelja i tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 26. svibnja 1993. br. Gž 2063/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku od 6. srpnja 1992. br. P 451/91, u sjednici održanoj 29. studenog 1995.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se kao osnovana revizija tužitelja M.I. a djelomično osnovana revizija tužitelja B.N. i B.M. te se presuda Županijskog suda u Rijeci od 26. svibnja 1993. br. Gž 2063/92 i presuda Općinskog suda u Krku od 6. srpnja 1992. br. P 451/91 ukidaju u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev svih tužitelja da im tuženik plati razliku vrijednosti između 25 komada janjaca starih desetak dana i ovaca u koje bi ti janjci izrasli do dana presuđenja, kao i u odluci o parničnom trošku te se predmet u tome dijelu vraća na ponovno suđenje Općinskom sudu u Krku.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja B.N. i B.M. u dijelu kojim pobijaju nižestupanjske odluke u odluci kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev za povrat jednog nukla istarske pasmine ili isplatu iznosa od 29.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

Odbija se revizija tuženika.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da vrati tužitelju M.I. devet živih janjaca i jednu ovcu sve istarske pasmine ili isplati iznos od 159.500 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 6. srpnja 1992. do isplate, da tužiteljima B.N. i B.M. vrati 16 janjaca i jednu ovcu istarske pasmine, poluistarsku ovcu ili isplati iznos od 261.000 HRD sa zakonskom

zateznom kamatom od 6. srpnja 1992. godine do isplate, dok su tužitelji B.N. i B.M. odbijeni sa zahtjevom za povrat jednog nukla istarske pasmine ili isplatu iznosa od 29.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, odbijen je tužitelj M.I. sa zahtjevom da se obveže tuženika da mu isplati razliku u vrijednosti između devet komada janjaca istarske pasmine koji su dana 2. veljače 1989. godine bili stari oko desetak dana i ovaca u koje bi ti janjci izrasli do dana presuđenja, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, te je odbijen i tužbeni zahtjev tužitelja B.N. i B.M. kojim su tražili da se tuženika obveže da im isplati razliku vrijednosti između 16 komada janjaca istarske pasmine koji su dana 2. veljače 1989. godine bili stari oko desetak dana i ovaca u koje bi ti janjci izrasli do dana presuđenja kao i razliku u vrijednosti između nukleta i odrasle ovce, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji, kako proizlazi iz sadržaja revizijskih navoda, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, predloživši preinačenje pobijanih presuda na način da se u cijelosti udovolji njihovom tužbenom zahtjevu.

Reviziju je izjavio i tuženik zbog pogrešne primjene materijalnoga prava predloživši preinačenje pobijanih presuda na način da se tužitelji u cijelosti odbiju s tužbenim zahtjevom ili njihovo ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

U skladu sa odredbom čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) revizije su dostavljene suprotnim stranama na odgovor i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.

Na revizije nije odgovoreno, niti se o njima izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Osnovane su revizija tužitelja M.I. u cijelosti, te revizija tužitelja B.N. i B.M. djelomično, dok je revizija tuženika neosnovana.

U dijelu pobijanih presuda kojima je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu izmakle dobiti na ime razlike vrijednosti između janjaca istarske pasmine starih desetak dana i ovaca u koje bi ti janjci izrasli do dana presuđenja, ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kako tužitelji i tvrde u reviziji. Naime, sudovi su odbili taj zahtjev s obrazloženjem da nije određen pa se nije moglo zaključiti u čemu je spor između čeni uvjeti da se sporne činjenice utvrđuju saslušanjem stranaka, a stoga niti nisu bili ste

stranaka kako je predloženo u žalbi tužitelja.

Kako je doista riječ o izvorno novčanom potraživanju, zahtjev tužitelja u podnesku od 24. 9. 1991. godine trebao je glasiti na novčani iznos. Budući da zahtjev u spomenutom podnesku nije u tom smislu sadržavao sve što je bilo potrebno da bi se po njemu moglo postupati, sud je bio dužan u skladu sa odredbom čl. 109. st. 1. i 2. ZPP pozvati tužitelje da ga isprave, odnosno dopune u određenom roku, pa tek ukoliko u ostavljenom roku tom zahtjevu ne bi bilo udovoljeno, u smislu odredbe čl. 109. st. 4. ZPP isti je valjalo odbaciti a ne odbiti.

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja za naknadu izgubljene dobiti sudovi dakle nisu primjenili citiranu odredbu čl. 109. ZPP, zbog čega njihove odluke u tome dijelu nisu zakonite. Stoga je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi odredbe čl. 109. st. 1., 2. i 4. ZPP.

Zato je u skladu sa odredbom čl. 394. st. 1. ZPP u tome dijelu valjalo pobijane presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu da postupi u skladu sa iznesenim stavom.

Revizija tužitelja B.N. i B.M. neosnovana je u dijelu kojim pobijaju nižestupanjske presude u odluci o njihovom zahtjevu za povrat jednog nukla istarske pasmine ili isplate iznosa od 29.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Naime, sudovi su taj zahtjev odbili budući da iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi pas tuženika usmrtio nukle, već je ono bilo utopljeno. Pri utvrđivanju ovih činjenica sudovi nisu počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud, u skladu sa odredbom čl. 386. istoga zakona pazi po službenoj dužnosti. Na ostale procesne povrede ovaj sud pazi jedino na prigovor revidenta a oni u ovom slučaju takav prigovor ne iznose. Njihovi prigovori odnose se na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a u skladu sa odredbom čl. 385. st. 3. ZPP iznošenje takvih prigovora u reviziji nije dopušteno. Kako dakle iz utvrđenja ne proizlazi da je ovu štetu tužiteljima počinio pas tuženika, a uzročnost je uvijek pretpostavka odgovornosti za štetu, pravilno su sudovi primjenili materijalno pravo odbivši u tome dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Stoga je reviziju tužitelja B.M. i N. u tome dijelu kao neosnovanu valjalo u skladu sa odredbom čl. 393. ZPP odbiti.

Revizija tuženika je neosnovana.

Utvrđenje je sudova da je pas tuženika još 1. veljače 1989. godine odlutao i bio bez nadzora sve do 2. veljače 1989. godine kada ga je na mjestu štetnog događaja uhvatio treće tužitelj u trenutku kada je ganjao janje. Pašnjaci tužitelja da nisu toliko međusobno udaljeni da psu tuženika ne bi bilo moguće da na njima u tome razdoblju počini štetu. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je pas tuženika s obzirom na svoja svojstva mogao počiniti pokolj ovaca i janjadi tužitelja. I po shvaćanju ovoga suda u konkretnom slučaju, tuženikov pas je opasna stvar. To s obzirom da je bio križanac, kod kojih je, prema mišljenju vještaka, moguća nepredvidiva agresivnost, a i fizički je bio sposoban počiniti pokolj ovaca.

U smislu odredbe čl. 173. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, dalje ZOO) šteta nastala u vezi sa opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. U smislu odredbe čl. 174. st. 1. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac.

Slijedom iznesenog pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo obvezavši tuženika na naknadu štete tužiteljima.

Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 29. studenog 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.