I Kr-28/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-28/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. M., zbog kaznenog djela iz čl. 35. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Rijeci od 22. veljače 2000. godine broj Kv-45/00 (K-50/97), u sjednici održanoj dana 19. travnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. J.M. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci od 17. lipnja 1998. godine broj K-50/97-82, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. travnja 1999. godine broj Kž-510/98-4, osuđen je J.M. zbog kaznenog djela ubojstva na mah iz čl. 35. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od osam godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. kolovoza 1997. godine pa nadalje.

Prema podacima spisa optuženik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u KZ L.

U svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne podnesenom osobno 28. siječnja 2000. godine osuđenik navodi, da se njegovoj supruzi koja se u vrijeme počinjenja kaznenog djela nalazila u bolnici zdravlje pogoršalo. Tvrdi da je nakon toga oboljela od sušice, da kao dijabetičar gubi vid, te da je operirana ali joj se stanje nije poboljšalo. Ističe da se on ranije brinuo za suprugu, a sada da joj nitko ne pomaže, pa niti djeca iz njezinog prijašnjeg braka. U dokaz svojih navoda optuženik prilaže medicinsku dokumentaciju o bolesti svoje žene A.M. i predlaže da se uzmu u obzir navedene okolnosti, te da mu se izrečena kazna izvanredno ublaži.

Prvostupanjski sud dostavljajući predmet predložio je da se zahtjev osuđenika odbije, a negativan je i prijedlog zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, prema medicinskoj dokumentaciji iako su nove okolnosti da je A.M., supruga osuđenika, liječena u Klinici za oftalmologiju KBC R. od 23. studenog do 2. prosinca 1999. godine zbog komplicirane katarakte desnog oka, te da joj je leća desnog oka operativno odstranjena, takvo pogoršanje zdravstvenog stanja nije od relevantnog značaja u smislu čl. 414. ZKP da bi očito opravdavalo izricanje blaže kazne od one na koju je J.M. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 35. KZRH.

Glede ostalih navoda u zahtjevu osuđenika valja reći, da prema povjesti bolesti Centra za dijagnostiku TBC od 11.12.1998. godine u kojoj se navodi da se TBC nalazi u obiteljskoj anamnezi, ali nije nađen TBC kod A.M. supruge osuđenika, dok su obiteljske prilike osuđenika i okolnosti da se o njegovoj supruzi ne brinu djeca, te okolnost da je A.M. dijabetićar ograničene pokretljivosti nakon pada bile su poznate sudu, jer je o tome ona iskazivala na glavnoj raspravi, pa su sve te okolnosti osuđeniku uzete kao olakotne i u smislu čl. 414. ZKP ne mogu biti relevantne prilikom odlučivanja o izvanrednom ublažavanju kazne.

Radi navedenog, a jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne valjalo je temeljem čl. 416. st. 6. ZKP zahtjev osuđenika odbiti.

U Zagrebu, 19. travnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.