Rev-177/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 177/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. g. d.o.o. V. iz V., (OIB: …), zastupanog po punomoćnicima Ž. B. i P. B., odvjetnicima iz V., tuženika D. N. iz V., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3988/11-2 od 12. listopada 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1391/10-19 od 11. svibnja 2011., u sjednici održanoj 26. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je:

- u stavku I. izreke, tuženik obvezan platiti tužitelju:

a) 89.939,85 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 7. lipnja 2005. do isplate,

b) 49.026,80 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 4. prosinca 2006. do isplate,

- u stavku II. izreke, tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 17.317,50 kn, te odbijen "preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka".

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog „svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. t. 1. ZPP-a, između ostalog ističući bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku te pogrešnu primjenu materijalnog prava". Prijedlog tuženika je da se osporena presuda preinači tako da se u konačnom tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 12. listopada 2011., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11, pročišćeni tekst - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

Predmet spora zahtjevi su tužitelja na obvezivanje tuženika isplatiti mu na temelju dva s njime sklopljena usmena ugovora o kupoprodaji ukupno 138.966,65 kn, i to 89.939,85 kn po prvome od 6. lipnja 2005. te 49.026,80 kn po drugome od 3. studenoga 2006., sve s pripadajućim zateznim kamatama.

Obzirom na naznačene tužbene zahtjeve - koji se odnose na novčane svote, vrijednost predmeta spora mjerodavnu za ocjenu dopuštenosti revizije određuje se u smislu odredaba čl. 35. st. 1. i 2. te čl. 40. st. 1. i 2. ZPP-a: kao vrijednost predmeta spora uzima se svaka od tih svota pojedinačno.

Naime, prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Kako zahtjevi tužitelja u ovom sporu proizlaze iz dva samostalna usmena kupoprodajna ugovora, a svaki od tih ugovora predstavlja samostalni (različit) pravni osnov potraživanja tužitelja, to određena visina novčane tražbine po svakom od tih ugovora pojedinačno predstavlja ujedno i vrijednost predmeta spora za svaki od tih zahtjeva pojedinačno.

Obzirom da tako određena (i s tim značajem) visina novčane tražbine po svakom od spornih kupoprodajnih ugovora pojedinačno ne prelazi 200.000,00 kuna (ovu vrijednost uostalom ne prelazi niti zbroj osporenih tražbina), to ovdje podnesena revizija prema vrijednosnom kriteriju za njezinu dopuštenost i na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a u ovom sporu nije dopuštena.

Budući revident reviziju nije podnio pozivom i na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a te na neko materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a o rješenju kojeg bi pitanja ovisila odluka o predmetu spora, revizijski sud podnesenu reviziju ne može razmatrati u smislu te odredbe.

Stoga je reviziju tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 26. siječnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.