Rev-569/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-569/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i dr. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz V., privremeno u D. M., koju zastupaju punomoćnici Ž. Lj. i Ž. P., odvjetnici u K., protiv tužene L. M. iz K., koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u K., radi poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 12. kolovoza 1998. godine, posl.br. Gž-696/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 5. veljače 1997. godine, posl.br. P-1318/94, u sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužene te se ukidaju presuda Županijskog suda u Karlovcu od 12. kolovoza 1998. godine, posl.br. Gž-696/97 i presuda Općinskog suda u Karlovcu od 5. veljače 1997. godine, posl.br. P-1318/94 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"Poništava se ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen nadnevka 29. kolovoza 1994. godine, a po sucu Općinskog suda u Karlovcu ovjeren 1. rujna 1994. godine pod poslovnim brojem R2-191/94, između pokojne A.P. r. M. iz K., kao primateljice uzdržavanja i tužene Lj.M. iz K., kao davateljice uzdržavanja.

Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu da po pravomoćnosti ove presude, izvrši u zk knjigama odnosno u knjizi položenih ugovora, brisanje zabilježbe prava tužene na stanu iz pobijanog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici N.P., prognanici iz V., sada u D. M, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 19.888,50 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužene i potvrđena drugostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili ukinu.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Iz sadržaja izreke nižestupanjskih presuda je jasno vidljivo da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje ugovora – što bi ukazivalo da se radi o sankcioniranju posljedica pobojnosti tog ugovora konstitutivnom odlukom suda. Takva pravna situacija je regulirana odredbama čl. 60. do 65. i čl. 111. do 117. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Međutim, u obrazloženju svojih odluka nižestupanjski sudovi se u odnosu na osnovanost navedenog tužbenog zahtjeva ne pozivaju na navedene odredbe ZOO, već se (iako ne izričito) razmatraju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ništavost ugovora (čl. 103. i 110. ZOO) i utvrđuju činjenice relevantne za primjenu tih zakonskih odredaba.

Prema odredbi čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti.

U konkretnom slučaju za osnovanost tužbenog zahtjeva kako je postavljen u tužbi (poništenje ugovora) nižestupanjski sudovi su trebali primijeniti odredbe čl. 60. do 65. ZOO i čl. 111. do 117. ZOO – što nisu učinili. Dakle, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kad nisu primijenili navedene zakonske odredbe.

No, zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa ostale su neutvrđene odlučne činjenice za primjenu tih zakonskih odredaba i ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva kako je postavljen u tužbi, pa zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

Iz tih razloga na temelju čl. 395. st. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U ponovnom postupku biti će potrebno:

- pozvati tužiteljicu da uskladi sadržaj tužbenog zahtjeva sa tvrdnjama iz tužbe i da se konkretno izjasni u odnosu na sadržaj predmetnog tužbenog zahtjeva (da li tvrdi da je ugovor pobojan ili ništav).

Nakon toga je potrebno raspraviti i utvrditi sve relevantne činjenice i ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva primjenom odgovarajućih materijalno pravnih propisa.

U Zagrebu, 24. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.