Legislator Case Law & Legislation
Revr-757/2006-2 AI generated

Revr-757/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-757/2006-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz S., kojega zastupa punomoćnica K. M., odvjetnica u S., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo obrane), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 14. srpnja 2006. godine broj Gž-3982/04 kojom je djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 14. travnja 2004. godine broj IV P- 904/02, u sjednici održanoj dana 11. siječnja 2007. godine,

Legislator headnote

AI generated

Revr-757/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Drugostupanjski sud odgovorio je na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju ukazuje revizija.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 757/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz S., kojega zastupa punomoćnica K. M., odvjetnica u S., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo obrane), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 14. srpnja 2006. godine broj Gž-3982/04 kojom je djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 14. travnja 2004. godine broj IV P- 904/02, u sjednici održanoj dana 11. siječnja 2007. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da je tuženica dužan tužitelju isplatiti razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od 1.rujna 1999. godine pa do 31. listopada 2002. godine u ukupnom iznosu od 191.232,47 kn sa zateznom kamatom pobliže označenom u st. I. izreke. Rješenjem je utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu s osnova razlike manje isplaćene plaće u iznosu od 77.464,57 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 36.600,00 kn. Istom odlukom naloženo mu je da je dužan naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 34.540,00 kn.

Drugostupanjski sud je presudom odbio kao neosnovanu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu dok je rješenjem djelomično prihvatio žalbu, preinačio odluku o trošku postupka i naložio tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 18.493,15 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog svih zakonom propisanih razloga i predlaže da revizijski sud usvoji reviziju, preinači pobijanu odluku na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, tuženicu obveže na naknadu troška postupka tužitelju uključivši i trošak revizije ili da pobijanu odluku ukine i vrati na ponovni postupak.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati razliku plaće na temelju ugovora o službi u Hrvatskoj vojsci – gardijskim brigadama kojeg su stranke sklopile dana 1. rujna 1992. godine i u revizijskoj fazi postupka je sporno da li je tuženica dužna tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi za utuženo razdoblje od 1. rujna 1999. godine pa do 31. listopada 2002. godine isplatiti razliku plaću u iznosu od 191.232,47 kn sukladno odredbi čl. 6. Ugovora zaključenog između stranaka ili temeljem Odluke o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika (dalje: Odluka o plaćama) koju je donio Predsjednik Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95) dana 11. svibnja 1995. godine.

Sudovi nižeg stupnja odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan smatrajući da je tužitelju isplaćivana plaća sukladno Odluci o plaćama, koja ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe Ugovora.

Revident smatra da ugovor koji su stranke zaključile obvezuje stranke u ovom sporu i nakon stupanja na snagu Odluke o plaćama, jer odredbe ugovora nisu prestale važiti, a nisu ni ništave. Odluka o plaćama da se ne može primijeniti jer nije objavljena u Narodnim novinama.

Drugostupanjski sud odgovorio je na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju ukazuje revizija.

Odbijajući tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

Odredbom čl. 138. ZSOSRH propisano je da plaće i druga beriva djelatnih vojnih osoba uređuje Vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane. Odlukom o plaćama, koju je temeljem tog propisa donio Predsjednik Republike Hrvatske i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga, uređene su plaće i beriva djelatnih vojnih osoba, a ista se primjenjuje od 1. svibnja 1995. godine. Odlukom o plaćama je određeno da danom njezinog stupanja na snagu prestaju vrijediti sve donesene odluke, zapovijedi i drugi akti kojima je bilo uređeno područje propisano tom Odlukom.

Tužitelj je u smislu odredbe čl. 3. ZSOSRH kao gardist (vojnik po ugovoru) djelatna vojna osoba, pa se i na njega odnose propisi o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba.

U toč. 24. Odluke o plaćama propisano je da ona stupa na snagu danom donošenja i primjenjuje se od isplate za mjesec svibanj 1995. godine. Dakle, odluka ne stupa na snagu objavom u Narodnim novinama, već danom donošenja.

Prema odredbi čl. 90. Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. ("Narodne novine", broj 56/90) u Službenom glasilu Republike Hrvatske moraju biti objavljeni samo zakoni, a ne i drugi propisi.

Osim toga, tužitelju nije bila nepoznata činjenica da je Odluka o plaćama stupila na snagu, jer je od svibnja 1995. godine pa nadalje primao plaću u visini propisanoj tom Odlukom, a ne određenu ugovorom.

Odredbom čl. 138. ZSOSRH prema kojoj plaće i druga beriva djelatnih vojnih osoba uređuje Vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane prisilni je propis, a odredbe ugovora nemaju prednost u primjeni u odnosu na prisilne propise. Pri tom nije odlučno što je ugovor sklopljen prije stupanja na snagu navedenih propisa, jer prisilni propis ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe ugovora bez obzira na to je li ugovor bio sklopljen prije ili poslije njegovog stupanja na snagu.

Iz iznesenih razloga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Neosnovani su revizijski navodi da tuženica nema pravo na troškove nagrade po odvjetničkoj tarifi. U ovom slučaju ne primjenjuje se odredba čl. 162. ZPP-a, kako to pogrešno smatra revident, već odredba čl. 163. ZPP-a prema kojoj odredbi se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa Državno odvjetništvo u kojem slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

Iz iznesenih razloga je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a ovaj sud odbio reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 11. siječnja 2007. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.