Rev-x-351/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 351/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnica Z. M., odvjetnica u S., protiv tuženika Grada Splita, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika V. S. iz V., koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1807/08 od 18. prosinca 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2077/06 od 22. svibnja 2007., u sjednici održanoj 20. siječnja 2011.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

«I. Utvrđujte se da je tužitelj S. P. JMBG … stekao pravni položaj zaštićenog najmoprimca na stan u S., položenog na II. katu zgrade, ukupne površine 49,35 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika.

II. Dužan je tuženik ukoliko se opre tužbi, u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka.»“

Protiv te presude je na temelju čl. 382. st. 2. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) reviziju izjavio tužitelj. Predlaže da se pobijana presuda ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja naprijed citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja, već, prije svega, mora biti riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u predmetnom sporu. Također, po prirodi stvari, podrazumijeva se i da je upravo pobijana odluka posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje. To su osnovne pretpostavke za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za ocjenu je li u konkretnom slučaju riječ o nekom pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – od kojih su neki primjerice navedeni u odredbama čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. ZPP.

Konačno, prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmetna revizija je podnesena zbog sljedeća dva pravna pitanja:

-

„odgovara li stan, u koji su se tužiteljevi roditelji preselili, potrebama njihove četveročlane obitelji, sve da bi se utvrdilo jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 61. st. 4. ranije važećeg Zakona o stambenim odnosima i

-

da li je tužitelj neprekidno izvršavao sadržaj stanarskog prava, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova i sadržaj prava zaštićenog najmoprimca, pa ima osnova tražiti utvrđenje da je stekao stanarsko pravo makar i bez odluke o dodjeli stana.“

U odnosu na prvo pitanje revident u reviziji ne navodi ništa određeno zbog čega bi smatrao da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, osim što se poziva na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP (različita praksa drugostupanjskih sudova).

Međutim, ovako naveden razlog zbog kojeg revident smatra da bi se neko pravno pitanje trebalo u konkretnom predmetu smatrati važnim nije dovoljan za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu. Naime, da bi taj razlog bio dovoljno određen bilo bi potrebno u reviziji konkretno navesti sudske odluke, drugostupanjske sudove koji su donijeli te odluke i priložiti primjerke tih odluka, odnosno navesti gdje su objavljene.

Zbog toga u odnosu na prvo pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 382. st. 3. ZPP za njenu dopuštenost.

U odnosu na drugo pravno pitanje revident se u reviziji poziva na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP i na pravno shvaćanje izraženo u odluci revizijskog suda u predmetu Rev- 2997/98, jer smatra da je odluka drugostupanjskog suda u ovom predmetu utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Međutim, nema nepodudarnosti između pravnog shvaćanja izraženog u odluci revizijskog suda i pravnog shvaćanja izraženog u predmetnoj odluci drugostupanjskog suda. Naime, u konkretnom slučaju revident se u dosadašnjem tijeku postupka nije ni pozivao na činjenice koje bi bile podloga za odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje, niti je u postupku bilo utvrđeno ili utvrđivano činjenično stanje u tom pravcu. S tim u vezi niti odluka drugostupanjskog suda u ovom predmetu nije utemeljena na nekom pravnom shvaćanju u tom smislu.

Zbog toga nije ispunjena pretpostavka iz čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenost revizije, jer se to pitanje u konkretnom slučaju ne može smatrati važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Iz tih razloga na temelju čl. 392. st. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. siječnja 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.