III Kr-29/2018-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 29/2018-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. B., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1., 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 12. svibnja 2016. broj K- 384/15 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. studenog 2017. broj Kž-376/16-9, u sjednici održanoj 30. kolovoza 2018.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog Z. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 12. svibnja 2016. broj K-384/15 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. studenog 2017. broj Kž-376/16-9, temeljem čl. 508. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), ostavljena je na snazi presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu od 12. listopada 2010. broj K-422/09, preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2011. broj Kž-223/11, kojom je Z. B. osuđen zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 1., 2. i 4. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju D. Š., odvjetniku iz Z., "zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP) te povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 384. st. 1. toč. 11. ZKP u vezi čl. 376. st. 7. ZKP)", s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a podredno da se pravomoćna presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe.

III Kr 29/2018-5

Temeljem čl. 518. st. 4. ZKP/08, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske dostavio je odgovor na zahtjev osuđenika u kojem predlaže da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na očitovanje osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

Razlozi pobijanja pravomoćne presude, mada pogrešno zakonski označeni kao povrede iz "čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP… čl. 384. st. 1. toč. 11. ZKP u svezi čl. 376. st. 7. ZKP", u stvari, predstavljaju zakonom predviđene osnove iz čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08.

Zahtjev osuđenika sadrži gotovo identične razloge i jednaku opširnost kao i njegova žalba podnesena protiv prvostupanjske presude, a o kojoj se već izjasnio Županijski sud u Velikoj Gorici u svojoj drugostupanjskoj odluci.

Obrazlažući povredu kaznenog zakona "jer djelo za koje se optuženik progoni nije kazneno djelo" (čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 1. ZKP/08), osuđenik analizira provedeni dokazni postupak ukazujući da su vještaci medicinske i prometne struke dali dvojbene nalaze temeljene na nepotpuno utvrđenim podacima zbog čega je trebalo primijeniti načelo "in dubio pro reo" i donijeti oslobađajuću presudu. Detaljno se iznose prigovori u odnosu na kvalitetu vještačkih nalaza vezano za mogućnost uočavanja motocikla oštećenika te preglednosti na kolniku, kao i načina na koji je nastupila oštećenikova smrt. Stoga se zaključno navodi da nema dokaza niti o subjektivnom elementu bića kaznenog djela – svjesnom nehaju.

Ovim navodima zahtjeva osuđenik, u stvari, osporava pravilnost činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi, a pobijanje činjeničnog stanja ne može biti osnovom podnošenja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kako je vidljivo iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP/08. U protivnom, dozvolila bi se ocjena dokaza i raspravljanje o činjenicama u trećem stupnju, što ovdje zakonski nije moguće.

S druge strane, činjenični opis kaznenog djela iz pravomoćne presude sadrži naznaku svih bitnih elemenata pa se prema tome ne radi o povredi iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08.

Nadalje, osuđenik u zahtjevu tvrdi da je drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbi protiv prvostupanjske presude povrijedio odredbe kaznenog postupka "iz čl. 408. st. 1. ZKP" jer nije odgovorio na sve žalbene navode, posebno nije ocijenio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka "iz čl. 384. st. 1. toč. 11. ZKP" na koje je žalitelj ukazivao u žalbi.

Ovi navodi zahtjeva očito smjeraju na povredu iz čl. 515. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 487. st. 1. ZKP/08 jer osuđenik smatra da sud drugog stupnja, suprotno svojoj obvezi, u obrazloženju svoje presude nije ocijenio žalbene razloge niti iznio povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Međutim, obvezu suda da odgovori na žalbene razloge ne treba shvatiti tako da je sud dužan osvrnuti se na svaki navod žalbe, već samo u odnosu na one koje smatra relevantnima.

III Kr 29/2018-5

Uvidom u drugostupanjsku presudu, kojom se opširno analiziraju prigovori žalbe, pa tako i u odnosu na žalbom isticanu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, drugostupanjski je sud u dostatnoj mjeri obrazložio zbog čega smatra da takva povreda ne postoji. Stoga obrazloženje drugostupanjske presude ne trpi prigovore navedene u zahtjevu, a posebno nije točan navod zahtjeva da je drugostupanjski sud bio dužan ocijeniti obranu optuženika jer je to obveza prvostupanjskog suda čiju ocjenu je žalbeni sud prihvatio. Stoga se i ovdje, iako formalno pozivom na zakonom dopuštenu osnovu pobijanja, ponovno problematizira utvrđeno činjenično stanje iz pravomoćne presude, a što ne može biti osnovnom pobijanja, kako je naprijed istaknuto.

S obzirom da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije podnesen iz razloga temeljem kojih se po zakonu može podnijeti, a dijelom su istaknuti razlozi i neosnovani, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. kolovoza 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.