II Kž-291/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 291/16.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 29. srpnja 2016. broj Kv-I-54/16. (K-33/15.), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. rujna 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. M., zbog kaznenih djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 228. stavkom 1. K/Z/11., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženiku je produljena primjena mjere opreza obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi zagrebačkoj, III. policijskoj postaji Z. svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u 10,00 sati. Pod točkom II. izreke rješenja optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjere opreza iz točke I. izreke ista zamijeniti istražnim zatvorom, a pod točkom III. izreke određeno je da će izvršavanje mjere opreza kontrolirati policijski službenici Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Z., koji su dužni jednom mjesečno sudu dostavljati izvješće o provedbi mjere opreza naložene optuženiku.

II Kž 291/16.-4

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi A. M. po branitelju I. S., odvjetniku iz Z., navodeći da istu podnosi „iz svih žalbenih osnova“, a predlažući „preinačiti pobijano rješenje i optuženiku A. M. ukinuti mjeru opreza“.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u optuženikovoj žalbi, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na njegovoj strani i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ali da se svrha istražnozatvorske mjere iz ove osnove, odnosno otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, i nadalje može s uspjehom ostvarivati i primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Naime, opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika i nadalje proizlazi iz njegove ranije osuđivanosti zbog kaznenog djela imovinskog karaktera, kakvo mu se, između ostaloga, i sada stavlja na teret. Pri tome je optuženik sada osnovano sumnjiv da je terećena mu kaznena djela počinio u vrijeme provjeravanja iz te ranije presude kojom mu je izrečena uvjetna osuda. Kada se navedeno poveže s činjenicom da mu se u ovom postupku potvrđenom optužnicom stavlja na teret da je počinio dva nova kaznena djela, od kojih je jedno pokušaj ubojstva, tada je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da navedene okolnosti upućuju na opasnost da će optuženik i ubuduće nastaviti s kriminalnim djelovanjem.

Međutim, vodeći računa o odredbi članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, a imajući na umu pritom i da oštećenik ne prebiva na području Republike Hrvatske, kao i da je vrijeme koje je optuženik u dosadašnjem tijeku postupka proveo u istražnom zatvoru moralo u određenoj mjeri na njega imati preventivno djelovanje te utjecati na njegovu svijest da shvati ozbiljnost svoje situacije i da se prilikom boravka na slobodi, uz pridržavanje izrečene mu mjere opreza, više ne upušta u ponašanja koja nisu u skladu s pravnim poretkom, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora i nadalje s uspjehom može ostvariti njegovom zamjenom mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., odnosno obvezom redovitog javljanja Policijskoj upravi zagrebačkoj, III. policijskoj postaji Z. svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u 10,00 sati. Upravo će se tom mjerom utjecati na optuženikovo buduće ponašanje, odnosno spriječit će ga se u daljnjem kriminalnom djelovanju, a time ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom. Stoga je zakonito i pravilno optuženiku produljena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Pobijajući pravilnost i potpunost od strane prvostupanjskog suda utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi A. M. u pretežitom dijelu pobija postojanje osnovane sumnje da je počinio terećena mu kaznena djela pokušaja ubojstva i teške krađe, analizirajući do sada provedene dokaze i dajući svoju ocjenu o njima. No, protivno takvim žalbenim navodima, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela proizlazi iz potvrđene optužnice te dokaza na kojima se ona temelji, a koji su navedeni i obrazloženi u samoj optužnici. Upravo takav stupanj osnovane sumnje dostatan je za primjenu mjere istražnog zatvora u smislu članka 123. stavka 1. ZKP/08., pa onda i za

II Kž 291/16.-4

njegovu zamjenu blažim mjerama. Pri tome sudovi i to, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere opreza kao svrhovite zamjene za istražni zatvor protiv optuženika ne preispituju je li utvrđeno činjenično stanje iz predmetne optužnice te optuženikovu kaznenu odgovornost, već utvrđuju one okolnosti koje s razboritom predvidivošću upućuju u konkretnoj situaciji na opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika i svrhovitost njegove zamjene primijenjenim mjerama opreza, zbog čega je ovaj optuženikov žalbeni prigovor neosnovan.

Neosnovan je i daljnji opetovani optuženikov prigovor da mu je navođenjem u pobijanom rješenju „…a povrh toga je kaznena djela za koja se tereti potvrđenom optužnicom počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz presude Općinskog suda u Zagrebu broj Kmp-11/14“ prvostupanjski sud povrijedio presumpciju nevinosti. Naime, iz citiranog dijela pobijanog rješenja jasno je vidljivo da se prvostupanjski sud koristi terminima „…kaznena djela za koja se tereti potvrđenom optužnicom“, iz čega jasno proizlazi da se u konkretnoj situaciji radi o tome da je optuženik osnovano sumnjiv da je počinio terećena kaznena djela, pri čemu su ista počinjena u vrijeme roka provjeravanja iz ranije pravomoćne presude.

Slijedom navedenog, a budući da u pobijanom rješenju nisu ostvarene ni povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. rujna 2016.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.