Rev-657/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 657/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice L. B. iz Č., koju zastupa I. P., odvjetnik u Č., protiv tuženika A. H. i N. H., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u Z., radi uspostave ranijeg toka oborinske vode, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zlataru broj Gž-910/10 od 15. prosinca 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku broj P-156/09-69 od 9. travnja 2010., u sjednici održanoj dana 7. svibnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženicima je naloženo da uspostave raniji tok oborinske vode na svojoj nekretnini u k.o. Z. na način pobliže opisan u izreci presude te je tuženicima naloženo tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 18.789,46 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) podnio je tuženik. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i postupi sukladno odredbi čl. 394. st. 4. ZPP.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (toč. 1.), ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različito shvaćanje npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba (toč. 2.), odnosno ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (toč. 3.).

Pošavši od utvrđenja da se nakon što su tuženici zatrpali jarak na svom zemljištu oborinske vode u prekomjernoj količini slijevaju na niže zemljište tužiteljice, nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev za uspostavu ranijeg toka oborinskih voda ocijenili su osnovanim na temelju odredbi čl. 110. i 112. ZV.

Tuženik u reviziji postavlja materijalnopravna pitanja:

1. Može li se zaštita na temelju odredbi čl. 110. i 112. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV) pružati u odnosu na oborinske vode?

2. Imaju li tužitelji pravo na zaštitu na temelju odredbe čl. 110. ZV i kada imisije ne dolaze s nekretnine tuženika?

3. Moraju li u slučaju primjene čl. 110. ZV imisije biti prekomjerne?

Obrazlažući važnost postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pozivaju se na odluke Županijskog suda u Koprivnici broj Gž- 285/1998 od 10. rujna 1998., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-329/05-2 od 28. veljače 2005. i Okružnog suda u Dubrovniku broj Gž-480/87 od 7. lipnja 1988. u kojima da su izražena shvaćanja suprotna onima izraženim u pobijanoj presudi.

U navedenim presudama Županijskog suda u Koprivnici i Županijskog suda u Varaždinu u bitnom je navedeno je da se pod štetnim imisijama iz čl. 110. ZV ne može smatrati otjecanje oborinskih voda na tuđu nekretninu prirodnim silama ili slučajno, dok je u presudi Okružnog suda u Dubrovniku navedeno da vlasnici nižih zemljišta nemaju pravo tražiti da vlasnik višeg zemljišta posebnim napravama onemogućuje takvo otjecanja, kao što ni vlasnik višeg zemljišta nema pravo oborinske vode sa svoje nekretnine umjetnim napravama (kanal, žljeb, cijev) usmjeravati na susjedne nekretnine.

U ovom predmetu međutim u bitnom je utvrđeno da je do prekomjernog otjecanja oborinskih voda na nekretninu tužiteljice došlo nakon poduzete radnje tuženika koji su zatrpavanjem jarka koji je sprječavao prekomjerno otjecanje vode na zemljište tužiteljice promijenili tok oborinskih voda. Dakle, nije došlo slučajno ni prirodnim silama, već je upravo radnja tuženika uzrok prekomjernom otjecanju oborinskih voda na zemljište tužiteljice, pa pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci nije različito od shvaćanja izraženih u navedenim odlukama županijskih sudova.

U postupku koji je prethodio reviziji upravo je utvrđeno je da oborinske vode kao imisije dolaze s nekretnine tuženika i da su prekomjerne, pa o potonja dva postavljena pitanja ne ovisi odluka o sporu.

Budući da slijedom navedenog postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, to nisu ispunjenje zakonom predviđene pretpostavke za dopuštenost revizije predviđene čl. 382. st. 2. ZPP.

Stoga je valjalo na temelju čl. 392. st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 7. svibnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.