Revt-40/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 40/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Ivanu Mikšiću, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz Č., kojeg zastupa R. D., odvjetnik u Č., protiv tuženika I. d.d. u stečaju, K., kojeg zastupa B. R., odvjetnik u K. i P. b. d.d. K., kojeg zastupa M. B., odvjetnik u K., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. XLVII Pž 7749/06-4 od 30. listopada 2007., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru br. III P 281/06-62 od 17. listopada 2006., 29. svibnja 2009.

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor sklopljen 10. lipnja 1993. godine između prodavatelja I. trgovačko i dioničko društvo s p.o. K. (kao pravnog prednika I. d.d. K.) i kupca P. b. d.d. K. o prodaji nekretnina upisanih u z.k.ul. 111 k.o. K., koje se sastoje od jedne poslovne prostorije površine 96 m[2] i poslovne prostorije – skladište površine 49,72 m koje se nalaze u kući na … sagrađenoj na čkbr. 1114/1, pravno ništav.“

II. Nalaže se tuženicima I. d.d. u stečaju iz K. i P. b. d.d. iz K. da tužitelju I. Š. iz Č. solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu 30.767,10 kn, u roku od 8 dana.“

Protiv te drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Pitanje dopuštenosti predmetne revizije ocjenjuje se po vrijednosnom kriteriju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) kojom je određeno da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, a budući da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 2. ZPP).

U predmetnoj tužbi koja je podnesena protiv više tuženika istaknuta su dva tužbena zahtjeva i to zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora zaključenog između Općine Koprivnica i Poduzeća za stambenu privredu K. o unošenju stambenih zgrada i stanova na kojima je Općina Koprivnica imala pravo korištenja u Fond stambenih zgrada navedenog poduzeća i zahtjev za utvrđenje ništavosti dopune toga ugovora, te zahtjev za utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora sklopljenog 10. lipnja 1993. između prednika tuženika I. d.d. K. i tuženika P. b. d.d., o kojem je odlučeno pobijanom presudom.

Dakle, istaknuta su dva zahtjeva koja proizlaze iz raznih osnova, a zahtjevi su istaknuti i protiv različitih tuženika, pa se vrijednost predmeta spora mjerodavnu za utvrđivanje prava za objavljivanje revizije određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP.

U tužbi je naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kn, što predstavlja vrijednost obaju zahtjeva, pa vrijednost pojedinih zahtjeva iznosi 50.500,00 kn. Tu je ujedno i vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude kojom je odlučeno samo o zahtjevu za utvrđenje ništavosti ugovora sklopljenog između tuženika I. d.d. u stečaju i P. b. d.d. K.. Budući da ta vrijednost ne prelazi graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 100.000,00 kn, zaključiti je da predmetna revizija nije dopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP takvu reviziju valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 29. svibnja 2009.

Sudac:

Ivan Mikšić, v.r.