I Kž-Us-45/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 45/10-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević Grbić, Ranka Marijana i Dražena Tripala, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. K. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 71/06 – u daljnjem tekstu KZ), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu državnog odvjetnika) i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 7. rujna 2009. br. K 84/08, u sjednici održanoj dana 4. studenog 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić i branitelja opt. M. S., odvjetnika Lj. D.iz R.

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. M. S. te se u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na opt. K. K., opt. M. B., opt. I. A., opt. S. Š., opt. A. Z. , opt. A. P., opt. I. K., opt. Č. C., opt. D. L. i opt. K. P., ukida osuđujući dio prvostupanjske presude i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed te odluke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni te žalbe opt. K. K., M. B., I. A., S. Š., A. Z. , A. P., I. K., Č. C., D. L. i K. P., postalae su bespredmetne.

p r e s u d i o j e:

III. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se oslobađajući dio prvostupanjske presude u odnosu na opt. K. D.

IV. Odbijajući dio prvostupanjske presude u odnosu na opt. I. J. ostaje neizmijenjen.

I Kž-Us 45/10-5

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašeni su krivima opt. K. K., opt. M. S., opt. M. B. (u odsutnosti), opt. I. A., opt. S. Š., opt. A. Z.1 , opt. A. P., opt. I. K. i opt. Č. C. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ-a, a opt. D. L. i opt. K. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, pa su opt. K. K. i opt. M. S. osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po osam godina svaki, opt. M. B. na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, opt. I. A. na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, opt. S. Š., uz primjenu odredaba o ublažavnju kazne, na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, opt. A. P. na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, opt. I. K., uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, opt. Č. C., također uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, a opt. D. L. i opt. K. P. svaki na kazne zatvora u trajanju od po tri godine. Opt. A. Z.1 je za predmetno kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ-a utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina, a temeljem čl. 62. st. 1. KZ- a, uzete su mu kao utvrđene kazne zatvora izrečene pravomoćnim presudama i to presudom Županijskog suda u Rijeci br. K 13/08 od 28. svibnja 2008. g. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u trajanju od tri godine, kazna zatvora izrečena presudom Županijskog suda u Rijeci br. K 58/05 od 17. svibnja 2007. g. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u trajanju od jedne godine, te kazna zatvora izrečena presudom Županijskog suda u Puli br. K 20/07 od 31. ožujka 2008. g. zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. i 2. KZ-a u trajanju od pet godina, pa je taj optuženik, uz primjenu odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 13 godina.

Optuženicima je, sukladno čl. 63. st. 1. KZ-a, u izrečene kazne uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. K. K., opt. I. A. i opt. S. Š. od 10. ožujka 2008. g. pa nadalje, opt. M. S. i opt. A. P. od 11. ožujka 2008. g. pa nadalje, opt. I. K. uhićenje na dan 11. ožujka 2008. g. te od 31. listopada 2007. g. do 1. studenog 2007. g., opt. Č. C. uhićenje na dan 22. studenog 2007. do 23. studenog 2007. te vrijeme provedeno u pritvoru od 12. ožujka 2008. g. pa nadalje, opt. K. P. uhićenje na dan 14. studenog 2007. g. te vrijeme provedeno u pritvoru od 21. travnja 2009. g. do 7. rujna 2009. g., a opt. A. Z.1 vrijeme provedeno u pritvoru od 10. studenog 2006. g. do 3. travnja 2007. g. u predmetu br. K 20/07 Županijskog suda u Puli te vrijeme provedeno u pritvoru od 22. siječnja 2008. g. do 18. kolovoza 2008. g. te na izdržavanju kazne temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci br. K 13/08 od 18. kolovoza 2008. g. pa nadalje.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a, od opt. K. K., opt. I. A., opt. S. Š., opt. A. P., opt. I. K., opt. Č. C., opt. K. D., opt. K. P. i opt. A. Z.1 oduzeta je opojna droga i predmeti s tim u vezi, detaljno nabrojani u izreci prvostupanjske presude.

Temeljem čl. 79. KZ-a, prema opt. K. K., opt. M. B., opt. I. A. i opt. S. Š. primijenjena je sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje i to prema opt. K. K. zauvijek, a prema ostalim optuženicima u trajanju od deset godina, računajući od pravomoćnosti presude.

Temeljem čl. 76. KZ-a, prema opt. K. K. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati najdulje pet godina.

I Kž-Us 45/10-5

Temeljem čl. 82. KZ-a u vezi čl. 466. ZKP-a, optuženici su obavezani na ime postignute imovinske koristi platiti preostale novčane iznose i to opt. K. K. u iznosu od 365.800,00 kuna, opt. M. S. u iznosu od 274.650,00 kuna, opt. M. B. u iznosu od 100.000,00 kuna, opt. I. A. u iznosu od 50.000,00 kuna, opt. A. Z.1 u iznosu od 117.000,00 kuna, opt. A. P. u iznosu od 70.800,00 kuna, opt. I. K. u iznosu od 68.850,00 kuna te opt. K. P. u iznosu od 4.200,00 kuna. Također, temeljem čl. 82. st. 2. KZ-a, od opt. I. A. oduzeto je osobno vozilo marke Mercedes reg. oznake ...

Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP-a, opt. K. K., opt. M. S., opt. M. B., opt. A. Z.1 , opt. A. P., opt. I. K., opt. Č. C., opt. D. L. i opt. K. P. dužni su snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 3.000,00 kuna svaki, a opt. K. K. još i troškove vještačenja u iznosu od 10.114,25 kuna, a opt. M. S. troškove svog liječenja u iznosu od 138,40 kuna, time da su opt. M. B., opt. A. Z.1 , opt. A. P., opt. D. L. i opt. K. P. još dužni snositi nagradu i nužne izdatke svojih branitelja po službenoj dužnosti, o čijim troškovima će se donijeti posebno rješenje. Nasuprot tome, opt. I. A. i opt. S. Š. oslobođeni su od dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, sukladno čl. 122. st. 4. ZKP-a.

Istovremeno, temeljem čl. 353. toč. 3. ZKP-a, protiv opt. I. J. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ-a, činjenično i pravno opisano u izreci presude, a troškovi kaznenog postupka u tom dijelu pali su na teret proračunskih sredstava, sukladno čl. 123. st. 1. ZKP-a.

Također, temeljem čl. 354. ZKP-a, opt. K. D. oslobođena je od optužbe da bi počinila kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a, činjenično i pravno opisano pod toč. 1 f) te presude, a troškovi kaznenog postupka u tom dijelu također su pali na teret proračunskih sredstava, sukladno čl. 123. st. 1. ZKP-a.

Protiv te presude žale se svi optuženici i državni odvjetnik.

Opt. K. K. se žali po svom branitelju K. D., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, mjeri sigurnosti i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se preinači i taj optuženik oslobodi od optužbe za radnju kaznenog djela opisanu pod toč. h) i toč. i) izreke pobijane presude, a svakako da se optuženiku izrekne blaža kazna zatvora i skrati vremenski rok sigurnosne mjere protjerivanja stranca iz zemlje te ispravno utvrdi iznos protupravne imovinske koristi. Ujedno je stavljen prijedlog da se optuženik i njegov branitelj izvijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. K. K. podnosi žalbu i po svom branitelju M. Š., odvjetniku iz R., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika blaže kazni. Također je stavljen prijedlog da se ovaj branitelj i optuženik izvijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. M. S. se žali po svom branitelju Lj. D., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je stavljen prijedlog da se branitelj optuženika izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

I Kž-Us 45/10-5

Opt. M. B.se žali po svom branitelju A. S., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i ovaj optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. I. A. se žali po svom branitelju G. M., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači „u skladu s žalbenim navodima“ te mu se izrekne blaža kazna, odnosno da se ta presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je stavljen prijedlog da se optuženik i branitelj izvijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. S. Š. se žali osobno zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i njega blaže kazni.

Opt. A. Z.1 se žali po svojoj braniteljici A. S., odvjetnici iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i optuženik oslobodi od optužbe za kazneno djelo koje je ovdje predmetom postupka, dok da mu se za druge kazne izrečene pravomoćnim presudama izrekne jedinstvena kazna „bez ponavljanja kaznenog postupka“. Ujedno je stavljen prijedlog da se optuženik i njegova braniteljica izvijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. A. P. se žali po svojoj braniteljici T. T., odvjetnici iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. I. K. se žali po svom branitelju A. D., odvjetniku iz R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku „sudi da je u prvom navratu kupio 5 grama heroina, a u drugom navratu 50,00 grama čime je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a“ te da mu se izrekne blaža kazna zatvora.

Opt. D. L. se žali po svom branitelju S. V., odvjetniku iz R., zbog „svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i optuženik oslobodi od optužbe.

Opt. K. P. se žali po svom branitelju D. S. – R., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i taj optuženik oglasi krivim za učin kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a uz izricanje blaže kazne zatvora te da se ukine odluka o oduzimanju imovinske koristi.

Državni odvjetnik (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta) se žali u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog

I Kž-Us 45/10-5

stanja, a u odnosu na osuđujući dio zbog odluke o kazni za sve optuženike, s prijedlogom da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu preinači i svi optuženici strože kazne, dok da se u oslobađajućem dijelu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude prema opt. I. J. nije bilo žalbe pa je u tom dijelu nastupila tzv. relativna pravomoćnost.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP-a, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje i vraćen je s prijedlogom da se žalbe optuženika kao neosnovane odbiju, a žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta uvaži i postupi u pravcu njihovog prijedloga.

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočila je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirta Kuharić, koja je ponovila navode pismenog prijedloga, te branitelj opt. M. S., odvjetnik Lj. D., koji je ostao kod navoda podnesene žalbe. Nazočnost opt. K. K., opt. I. A., opt. M. S. i opt. A. Z.1 nije osigurana sukladno čl. 374. st. 2. ZKP-a, budući se isti nalaze u pritvoru, a imaju branitelja. Odvjetnici M. Š., K. D., G. M., A. S. i A. D., iako uredno obaviješteni, nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj nenazočnosti, sukladno čl. 374. st. 4. ZKP-a.

U odnosu na drugostupanjsko rješenje

Žalba opt. M. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka je osnovana, a kako su u povodu te žalbe utvrđeni razlozi koji su od koristi i za druge optuženike koji se u tom smislu nisu žalili, postupljeno je po službenoj dužnosti i u odnosu na njih, sukladno čl. 383. ZKP-a (beneficium cohaesionis). Uslijed toga, njihove su žalbe, kao i žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, postale bespredmetne.

U pravu je opt. M. S. kada u svojoj žalbi podnesenoj po branitelju Lj. D. ističe počinjenom apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a, jer se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP-a.

Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda (list 150 obrazloženja presude, drugi pasus), ostvareni su uvjeti za izdvajanje iz spisa dijela prisluškivanih razgovora između opt. M. S. i NN osobe koji su snimljeni provođenjem posebnih izvidnih mjera iz čl. 180. st. 1. toč. 1. ZKP-a, kao nezakonitih dokaza.

U postupku nije sporno da je istražni sudac izdao valjane naloge za određivanje i proširenje mjera nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora koje je opt. M. S. vodio s nadziranih telefonskih brojeva u promatranom razdoblju.

Međutim, s pravom žalba ističe da dio snimljenih razgovora pribavljenih provođenjem ovih izvidnih mjera ne može biti osnovom donošenja sudske presude u smislu čl. 182. st. 6. ZKP-a, jer je postupljeno protivno odredbi čl. 180. st. 1. toč. 1. ZKP-a.

I Kž-Us 45/10-5

Naime, u pravu je opt. M. S. kada tvrdi da razgovori koji su snimljeni prilikom neuspjelog pokušaja uspostavljanja telefonske veze s biranim brojem, a vode se između opt. M. S. i NN osobe istovremeno dok taj optuženik čeka uspostavljanje telefonske veze, ne mogu biti zakonitim dokazom, jer se time postupa protivno opsegu naloga izdanog za provođenje izvidne mjere iz čl. 180. st. 1. toč. 1. ZKP-a. Naime, nalogom istražnog suca za nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora obuhvaćeni su samo oni sadržaji koji su rezultat snimanja uspostavljenog telefonskog kontakta između nadziranog i biranog telefonskog broja, a ne i oni sadržaji koji su slučajno dobiveni bez uspostavljene telefonske veze, budući da se ti sadržaji ne mogu smatrati telefonskim razgovorima kakve ima u vidu odredba čl. 180. st. 1. toč. 1. ZKP-a. U protivnom značilo bi da se bilo kojim, pa i nehotičnim aktiviranjem opcije pozivanja s nadziranog telefonskog broja, a bez ostvarivanja željenog telefonskog kontakta, mogu snimati razgovori osoba koje su u zvučnom dosegu mikrofona telefonskog aparata, čime bi se izvidnom mjerom iz čl. 180. st. 1. toč. 1. ZKP-a, u stvari, nezakonito prikupljali podaci na način predviđen posebnom izvidnom mjerom iz čl. 180. st. 1. toč. 2. ZKP-a, u kojem pravcu nije izdan odgovarajući nalog istražnog suca.

Odredbe zakona o provođenju posebnih izvida iz čl. 180. st. 1. ZKP-a trebaju se tumačiti restriktivno tj. strogo u skladu sa zakonskim tekstom, jer bi se u protivnom na nedopušten način širila zona privremenog ograničavanja ustavnih prava i sloboda građana, a posljedično i kršila osnovna ljudska prava na zaštitu osobnog života i tajnost općenja garantiranih čl. 35. i 36. Ustava Republike Hrvatske te čl. 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Budući da je prvostupanjski sud izričito citirao i analizirao sadržaje razgovora koji su snimljeni između opt. M. S. i NN osobe za vrijeme dok telefonska veza s nadziranog broja nije bila uspostavljena te je na temelju tako pribavljenih podataka izveo zaključke o postojanju međusobne udruženosti optuženika radi činjenja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga (list 136 i 137 obrazloženja), to je ostvarena apsolutna bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

Ostvarena postupovna povreda za sobom nužno povlači ukidanje prvostupanjske presude u odnosu na sve optuženike koji se terete zbog učina kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ-a, a kako se pojedini dijelovi u odnosu na opt. D. L. i opt. K. P. nisu mogli izdvojiti bez štete za pravilno presuđenje, to je, sukladno čl. 388. st. 1. i 4 ZKP-a, odlučeno u cijelosti ukinuti osuđujući dio prvostupanjske presude na način učinjen u izreci ovog drugostupanjskog rješenja i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Međutim, neovisno o potrebi ukidanja prvostupanjske presude, već sada se može reći da druge, u žalbama optuženika isticane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nisu osnovane.

Nisu u pravu opt. K. K., opt. M. S. i opt. A. P. kada tvrde da je pri donošenju prvostupanjske presude sudjelovao sudac koji se morao izuzeti u smislu bitne povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 2. ZKP-a. Naime, u žalbama se ističe da su svi članovi sudskog vijeća, suci I. Š., N. M. i D. B. prethodno odlučivali o određivanju i produljenju pritvora protiv optuženika čime da su se upustili u analizu osnovane sumnje o učinu kaznenog djela, posljedicom čega ih je trebalo izuzeti u smislu čl. 36. st. 2. ZKP-a.

I Kž-Us 45/10-5

Napose, u žalbi opt. M. S. dodaje se i da je član vijeća, sudac N. M., prethodno sudjelovala u radu izvanraspravnog vijeća koje je odlučivalo o žalbi optuženika protiv rješenja o provođenju istrage što, po mišljenju žalitelja, ukazuje da se radi o pristranom sucu kojeg je trebalo izuzeti po čl. 36. st. 2. ZKP-a.

Prije svega, treba reći da se bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 2. ZKP-a odnosi samo na suce koji su temeljem zakona morali biti izuzeti u smislu čl. 36. st. 1. ZKP-a, a što u žalbama ne tvrde niti sami optuženici. Nastavno, proizlazi da sudjelovanje suca u donošenju presude koji je trebao biti izuzet temeljem čl. 36. st. 2. ZKP-a može imati samo značaj relativno bitne povrede iz čl. 367. st. 3. ZKP-a ako je to utjecalo ili moglo utjecati na presudu. S druge strane, sve kada bi se i radilo o istaknutoj bitnoj povredi iz čl. 367. st. 1. toč. 2. ZKP-a, žalitelj se u žalbi može na tu povredu pozvati samo ako ju nije mogao iznijeti u tijeku glavne rasprave, ili ju je iznio, a prvostupanjski sud to nije uzeo u obzir, sukladno izričitoj odredbi čl. 380. ZKP-a. Nasuprot tome, uvidom u zapisnik s glavne rasprave utvrđeno je da su stranke, nakon što su propisno upoznate sa sastavom vijeća, izjavile da nemaju primjedaba.

Međutim, vezano za postojanje bitne povede iz čl. 367. st. 3. ZKP-a, treba ponoviti već višekratno izražen stav ovog Vrhovnog suda prema kojem ranije odlučivanje o primjeni mjera osiguranja nazočnosti optuženika u kaznenom postupku, kao i odlučivanja o žalbi protiv rješenja o provođenju istrage, nisu pitanja blisko povezana s odlukom o glavnoj stvari da bi ta činjenica, sama po sebi, a bez drugih negativnih pokazatelja, dovela u pitanje objektivnost suca koji je o tome odlučivao. Ta okolnost može biti indikativna tek u svjetlu postojanja još nekih drugih razloga koji bi eventualno ukazivali na sumnju u sudačku nepristranost, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno niti se žalbom ističe.

Nadalje, nisu u pravu opt. K. K., opt. M. B., opt. A. Z.1 , opt. A. P. i opt. K. P. kada u žalbama ističu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

Nasuprot tome, prvostupanjski je sud za svoja utvrđenja iznio jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i onima koje osporavaju žalitelji.

Naime, nema značajnijeg proturječja u izreci prvostupanjske presude vezano za količinu predmetne opojne droge heroin navedenu u preambuli činjeničnog opisa djela u odnosu na zbroj pojedinačnih količina navedenih opisom svake od kriminalnih radnji. Pri tome, žalitelj ispušta iz vida da se prethodno radilo o dva zasebna kaznena djela koja su pravilnom primjenom materijalnog prava od strane suda prvog stupnja pravno označena kao jedno produljeno kazneno djelo, ali s različitim osobama izvršitelja, što je dovelo do toga da se količina opojne droge navedene u prvom dijelu preambule odnosi na radnju od toč a) do f), a one navedene u drugom dijelu preambule na radnje iz toč g) do i) te izreke.

Isto tako, pogrešno opt. A. Z.2 smatra da su u prvostupanjskoj presudi izostali razlozi vezano za prigovor presuđene stvari u odnosu na raniju pravomoćnu presudu Županijskog suda Rijeka br. K-58/05 od 17. svibnja 2007., kojom je opt. A. Z.1 osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Uvidom u pravomoćnu presudu koja prileži spisu, evidentno je da se kriminalna djelatnost optuženika tamo odnosila na razdoblje listopada 2001. te rujna i listopada 2002., pa se zbog izrazitog

I Kž-Us 45/10-5

vremenskog razmaka s kriminalnom djelatnošću za koju ovdje odgovara očito ne može raditi o produljenom kaznenom djelu, kako tvrdi žalba, a tada niti o presuđenoj stvari. S druge strane, razlozi prvostupanjskog suda u odnosu na prigovor presuđene stvari vezano za presudu Županijskog suda u Rijeci br. K-13/08 od 28. svibnja 2008., po ocjeni ovog Vrhovnog suda, u svemu su prihvatljivi pa nema niti istaknute povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 3. ZKP- a.

Suprotno navodima žalbi opt. M. B. i opt. I. A. zbog bitne povrede iz čl. 367. st. 2. ZKP-a, u postupku nisu prikupljeni drugi nezakoniti dokazi, osim onih već naprijed obrazloženih u ovom drugostupanjskom rješenju. Promašena je tvrdnja žalbe opt. M. B. da je službena bilješka djelatnika policije o njegovom zaticanju na graničnom prijelazu B. dana 7. veljače 2008., nezakonit dokaz. Upravo suprotno, radi se o službenim podacima iz evidencije legitimiranih osoba Ministarstva unutarnjih poslova RH koje nemaju značaj informativnih razgovora s građanima, već predstavljaju zakonit dokaz o tome gdje se kretao optuženik u inkriminiranom razdoblju. Isto tako, način izvođenja dokaza čitanjem SMS poruka s nadziranog mobilnog aparata koji je od optuženika valjano oduzet, ne utječe na zakonitost tog dokaza, jer se radi o sadržajima koji su prikupljeni temeljem valjanog naloga istražnog suca. Činjenica što su SMS poruke prikazane na CD-u koji prileži spisu, a ne u izvornom pisanom obliku, kako ističe opt. I. A. u svojoj žalbi, ne čini taj dokaz nezakonitim u smislu čl. 182. st. 6. ZKP-a, niti je obrana prigovarala takvom načinu izvođenja dokaza na glavnoj raspravi.

Isto tako, nije u pravu opt. K. K. kada pobija odluku prvostupanjskog suda vezano za zakonitost provedenih mjera prisluškivanja telefonskih razgovora koji su ostvareni između nadziranih telefonskih brojeva hrvatske pretplatničke mreže sa brojevima pretplatničke mreže države BiH. Naime, žalitelj smatra da se radi o nezakonitim dokazima budući da je izostala suglasnost druge države pa se provođenjem takvih izvidnih mjera narušava suverenitet BiH kao i njezinih građana. Međutim, nesporno je da u spisu postoje odgovarajući nalozi istražnog suca za provođenje mjere iz čl. 180. st. 1. toč. 1. ZKP-a prema opt. K. K. koja, po prirodi stvari, obuhvaća snimanje razgovora sa svim telefonskim brojevima, pa i nepoznatih korisnika, koji su u kontaktu s poznatim počiniteljem. Pri tome, okolnost da se radi o kontaktima ostvarenim sa inozemnom telefonskom mrežom ne ukazuje na nezakonitost takve radnje, kako prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, tako niti prema odredbama Ustava Republike Hrvatske ili međunarodnim konvencijama, a žalitelj konkretno ne ukazuje koji bi od ovih propisa bili povrijeđeni.

Nasuprot tome, što se tiče prigovora žalbe opt. K. K. vezano za iznos preostalog dijela protupravno pribavljene imovinske koristi od 365.800,00 kn kojeg je taj optuženik prvostupanjskom presudom obavezan platiti, treba reći da žalba s pravom upire na činjenicu da isti nije pravilno izračunat budući da je propušteno uzeti u obzir protuvrijednost od 7.900€ koji novac od optuženika nesporno oduzet. Stoga će prvostupanjski sud o tom prigovoru voditi računa u ponovljenom suđenju, naravno, u slučaju da donese osuđujuću presudu.

Prilikom ponovljenog suđenja prvostupanjski će sud otkloniti uočene nedostatke vezano za zakonitost pribavljenih dokaza provođenjem posebnih izvidnih mjera iz čl. 180. st. 1. toč. 1. ZKP-a te će izvesti sve dokaze (posrednim ili neposrednim putem) koje smatra odlučnim za postojanje predmetnog kaznenog djela i kaznene odgovornosti optuženika, temeljem čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

I Kž-Us 45/10-5

U odnosu na drugostupanjsku presudu

Nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da se oslobađajuća presuda u odnosu na opt. K. D. temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

Naime, državni odvjetnik u žalbi smatra dokazanim da je opojnu drogu heroin u količini od 42,85 grama, koju je istoga dana opt. D. L. preuzeo od opt. I. A., u svoj stan donijela i tamo pohranila s namjerom daljnje prodaje opt. K. D.. Budući da je droga pronađena na skrovitom mjestu i oduzeta od opt. K. D., nalazi se pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da ju je tamo donio i pohranio opt. D. L..

Međutim, ovakvim navodima žalbe državni odvjetnik, u stvari, mijenja navode vlastite optužnice, što u ovoj fazi postupka nije ovlašten učiniti. Naime, prema tvrdnji iz optužnice, koju prihvaća i prvostupanjski sud, upravo je opt. D. L. osoba koja je dana 5. ožujka 2008. odnijela preuzetu količinu opojne droge heroina u stan svoje tadašnje djevojke K. D., za što je i oglašen krivim pod toč. f) izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude, a državni odvjetnik se na taj dio presude sada ne referira u žalbi.

Zbog toga, budući da iz provedenih mjera tajnog praćenja nedvojbeno slijedi da opt. K. D. nije bila nazočna primopredaji opojne droge između opt. D. L. i I. A., a sama poriče bilo kakvo učešće u vezi sa preuzimanjem i sakrivanjem opojne droge niti ju opt. D. L. za to tereti, tada sama činjenica što je opojna droga pronađena u njezinom stanu, u kojem je povremeno boravila zajedno sa D. L., nije dovoljna za zaključak o njezinoj umiješanosti u kriminalnu djelatnost zlouporabe opojnih droga.

Time je suvišna analiza prvostupanjskog suda, a time i žalbe državnog odvjetnika, vezano za pitanje da li se ladica ispod tv aparata u spavaćoj sobi, gdje je droga pronađena, može smatrati skrovitim mjestom ili ne, jer ne postoje sigurni dokazi o tome da bi drogu tamo donijela i pohranila upravo opt. K. D.

Kako navodima žalbe činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju niti je ovaj Vrhovni sud, ispitivanjem tog dijela presude po službenoj dužnosti našao povrede u smislu čl. 379. st. 1. ZKP-a, trebalo je žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu odbiti i, temeljem čl. 387. ZKP-a, potvrditi oslobađajući dio prvostupanjske presude na način učinjen ad III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 4. studenog 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.