Us-228/2002-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-228/2002-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Željka Zadrovića, kao predsjednika vijeća, Dijane Vidović i Mladena Turkalja, kao članova vijeća, te sudske savjetnice Tamare Bogdanović, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. S. iz Z., protiv rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: 140-14/01-01/OB, ur. broj: 341-99-05/2-01/13662 od 4. listopada 2002., radi invalidske mirovine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 9. studenoga 2006. godine

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., broj: 2173 od 15. lipnja 2001., kojim je tužitelju, osiguraniku kod kojeg je zbog bolesti nastala opća nesposobnost za rad, priznato počevši od 17. siječnja 2001. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 649,25 kuna mjesečno, a umjesto ove mirovine isplaćivat će mu se najniža mirovina u svoti od 1.040,58 kuna mjesečno, te je riješeno mu da isplata mirovine pripada počevši od 1. svibnja 2001.

Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenog rješenja navodeći u bitnome da mirovina nije pravilno obračunata jer je navršio punih 10 godina mirovinskog staža, a ne 9 godina, 9 mjeseci i 2 dana, te da mu je isplatu mirovine trebalo odrediti od dana priznanja prava na mirovinu, 17. siječnja 2001. Obrazlaže da je za sporna 3 mjeseca uplatio doprinose i bio osiguranik, a isti mu nisu uzeti u obzir kod određivanja mirovine. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže da se osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostalo je u cijelosti kod razloga osporenog rješenja.

Predlaže da se tužba odbije.

Tužba nije osnovana.

Odredbom članka 54. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05) propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka invalidnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.). Osiguraniku kod kojega je utvrđena invalidnost na temelju koje ima pravo na invalidsku mirovinu iz članka 34. ovoga Zakona, a koji je primao naknadu plaće za vrijeme bolovanja prema propisima o zdravstvenom osiguranju, invalidska mirovina se isplaćuje od prvoga idućeg dana od dana kada je rješenje o priznanju prava na mirovinu postalo pravomoćno (stavak 3.).

Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je osigurani slučaj (invalidnost) kod tužitelja nastala 17. siječnja 2001. Uvjeti za ostvarenje prava na invalidsku mirovinu ocjenjuju se na dan nastanka invalidnosti, pa je zakonito postupilo tuženo tijelo kada je s tim danom tužitelju priznalo pravo na invalidsku mirovinu, odnosno utvrdilo da do toga dana ima mirovinski staž od 9 godina, 9 mjeseci i 2 dana.

Prema podacima spisa predmeta, tužitelj je primao naknadu plaće za vrijeme bolovanja prema propisima o zdravstvenom osiguranju zaključno sa 17. travnja 2001., pa time što je riješeno da mu isplata mirovine pripada počevši od 1. svibnja 2001., nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a tužbeni prigovori nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 9. studenog 2006.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Tamara Bogdanović, v.r.

mr. sc. Željko Zadrović v.r.