Revr-363/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 363/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. M. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. u Z., protiv tuženika Sveučilišta u Z., Prirodoslovno-matematički fakultet, Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici N. Ć. i A. D., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu N. Ć. i A. D. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2221/14-2 od 17. studenoga 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7737/13-20 od 13. listopada 2014., u sjednici održanoj 4. listopada 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice G. M. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da plati tužiteljici iznos od 12.899,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose, pobliže navedene u izreci presude, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2014. do isplate, u roku od 8 dana, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Presudom suda drugog stupnja pod točkom I. izreke odbijene su žalbe stranaka kao djelomično neosnovane i potvrđena je presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatom bruto plaće zajedno sa zateznim kamatama, osim dosuđenih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te pod točkom II. izreke u dijelu kojim tužiteljici nisu dosuđeni troškovi parničnog postupka. Točkom II. izreke presude preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći kao i u dijelu pod točkom II. izreke kojim tužiteljici nisu dosuđeni troškovi postupka te je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći kao neosnovan i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2015. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, u roku od 8 dana. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 331,25 kuna, u roku od 8 dana, točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan dok je točkom V. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troškova tužiteljici i troškova sastava revizije, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovni postupak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi-osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovanje novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda- trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se ona njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 12.899,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom s naslova mjesečnog dodatka na plaću za razdoblje od srpnja 2010. do listopada 2012. koji tužiteljica traži od tuženika na ime obavljanja poslova radnog mjesta sa posebnim uvjetima rada u smislu odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

Sud prvog stupnja nakon provedenog postupka, polazeći od utvrđenja da tužiteljici kao radnici koja radi na poslovima s posebnim uvjetima rada i s obzirom na opseg izloženosti izvorima opasnosti, sukladno odredbama čl. 48. i čl. 51. st. 1. al. 4 Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj 101/02, 81/03, 23/03 i 28/06 - dalje: KU/02) pripada dodatak u visini od 15% od proračunske bruto osnovice, odnosno osnovice za izračun plaće u javnim službama zbog čega ima pravo na isplatu navedenog dodatka, prihvatio je tužbeni zahtjev te je tužiteljici dosudio zatraženi iznos s pripadajućim zateznim kamatama na cjelokupni iznos bruto plaće.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužiteljice na isplatu mjesečnih dodataka na bruto plaću dok je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, pri čemu je izrazio pravno shvaćanje da porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji uz neto plaću i doprinos čine dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s naplatom, zbog čega da se na te iznose (porez na dohodak i prirez na dohodak) zatezna kamata ne obračunava.

Tužiteljica smatra da je u donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe članka 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04) kao i odredbe Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima.

Pritom je u podnesenoj izvanrednoj reviziji označila pravno pitanje:

"Pripadaju li tužitelju od naplaćenog iznosa novčanog potraživanja i kamate na dosuđeni bruto iznos plaće pa tako i zatezne kamate na predujam poreza i prireza?"

smatrajući da o rješenju navedenog pitanja ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o tom pitanju postoji različita praksa Županijskog suda u Zagrebu i to u odluci broj Gžr- 1694/11 od 24. veljače 2015. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na cjelokupni dosuđeni iznos bruto plaće te u odluci broj Gžr-1914/14 od 24. ožujka 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da naznačeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da je o naznačenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo pravno shvaćanje u presudi poslovni broj Revr-98/16-2.

U presudi poslovni broj Revr-98/2016-2 od 3. svibnja 2017. Vrhovni sud Republike Hrvatske je naveo:

"Kako dakle na razini Županijskog suda u Zagrebu postoji neujednačeno pravno shvaćanje o tome pripada li tužitelju - osobi koja potražuje dodatak na bruto plaću i zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i na prirez poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći, to je, a polazeći od odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a ocijeniti da je ovako podnesena revizija dopuštena jer ista sadrži sve zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost: postoji određeno naznačeno pravno pitanje, rješenje kojeg je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pitanju postoji neujednačena praksa Županijskog suda u Zagrebu, a svrha je revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ujednačavati praksu sudova od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u cilju osiguranja jedinstvene primjene prava za sve građane.

U smislu prednjeg, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

Kako je već prethodno rečeno pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatražena zatezna kamata na dosuđenu razliku plaće tužitelju u bruto iznosu u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i na prirez na bruto dohodak sadržane u bruto plaći, s obrazloženjem da ovi dospijevaju tek isplatom plaće (u ovom slučaju dodatka na plaću) što znači da dok nisu dospjeli – isplaćeni, nema ni pretpostavki za dosuđenje zatezne kamate na iste.

U davanju odgovora na postavljeno pitanje potrebno je poći od:

- odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR) koji se primjenjuje na ovaj spor, a prema kojoj plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna primanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, te

- odredbe čl. 84. ZR-a prema kojoj se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, plaća i naknada plaće isplaćuje se u novcu, ako Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, za prethodni mjesec se isplaćuje najkasnije do 15.-og u mjesecu, a u smislu tog zakona plaća i naknada plaće su plaća i naknade plaće u bruto iznosu, kao - odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04), a prema kojoj se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelj ne može osnovano zahtijevati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužitelja ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak."

Obzirom na to da je pobijana odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na stavu koje je podudarno s navedenim pravnim shvaćanjem, to naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

Slijedom izloženog, valjalo je odbaciti reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 4. listopada 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.