Criminal appeal dismissed; court upheld detention extension due to danger of reoffending in shared household.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the first-instance decision extending pre-trial detention. The court found that the appellant, charged with attempted murder and endangerment, posed a significant danger of reoffending due to ongoing conflicts within their shared household with the victim. Consequently, the court ruled that the statutory grounds for continued detention under Article 102 of the Criminal Procedure Act were fully satisfied.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku; čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku: Detention may be extended if specific circumstances justify the fear that the accused will commit a similar crime or complete the attempted offense while on freedom, particularly when living in a shared household with the victim.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 151/08-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. H., zbog kaznenih djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru od 22. veljače 2008. godine, broj Kv-21/08 (K-2/08), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 2008. godine,
r i j e š i o j e:
Žalba okrivljenog M. H. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zlataru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. H. zbog kaznenih djela iz čl. 90. uvezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07) i dr., produljen je pritvor protiv okrivljenika iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06)
Protiv tog rješenja žali se okrivljeni M. H., po branitelju N. S. K., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i ukine pritvor, podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovni postupak.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da protiv okrivljenog M. H. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.
II Kž 151/08-3
Naime, okrivljenik se u ovom postupku tereti za počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona na štetu svog očuha I. C. te kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona na štetu svoga brata, a prema podacima u spisu okrivljenik već dulje vrijeme dolazi u sukobe s očuhom. S obzirom da okrivljeni M. H. živi u zajedničkom kućanstvu s oštećenim I. C. i da su njihovi odnosi poremećeni, i dalje postoji opasnost od ponovnog sukoba, pa su u cijelosti su ostvarene osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi ponovio slično kazneno djelo ili dovršio pokušano djelo na štetu istog oštećenika, te je stoga opravdano protiv istoga produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku. Taj zaključak je dodatno potvrđen i činjenicom osuđivanosti okrivljenika zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 3. Kaznenog zakona.
Žalba osporava opasnost od ponavljanja djela s tvrdnjom da okrivljeniku više nije dostupna sačmarica, te da nema dokaza da raspolaže drugim oružjem, a da je inkriminirani događaj trenutna reakcija okrivljenika kao posljedica provokacije oštećenika, pa se dalje žalba bavi pitanjem namjere okrivljenika. Međutim, ovi žalbeni navodi ne dovode u pitanje utvrđenu opasnost od ponavljanja djela, a pitanja kaznene odgovornosti i okolnosti inkriminiranog djela su okolnosti koje se razmatraju na glavnoj raspravi kada će žalitelj imati priliku ponovno iznijeti ove tvrdnje.
Tvrdnja žalitelja o tome da ne živi u zajedničkom kućanstvu s oštećenikom za sada ne dovodi u pitanje reiteracijsku opasnost budući da nije posve u skladu s podacima u spisu s obzirom da je oštećeni I. C. u svom iskazu naveo da živi u zajedničkom kućanstvu s okrivljenikom, a okrivljenik je kao svoje boravište kod istražnog suca naveo tu istu adresu. Ipak, nema zapreke da se u daljnjem tijeku postupka okolnost točnog boravišta žalitelja detaljnije utvrdi s obzirom da u spisu postoje podaci i o tome da okrivljenik gradi kuću na drugoj adresi.
Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 12. ožujka 2008. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ivona Horvatić, v.r.
Damir Kos, v.r.