Revr-582/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-582/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., koju zastupa N. V. iz Samostalnog sindikata zaposlenih u upravi i pravosuđu – Republički odbor Zagreb iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo – Građansko-upravni odjel u Zagrebu, radi poništenja rješenja i isplate, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2003. godine broj Gžr-682/02 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2001. godine broj Pr-1346/98, u sjednici održanoj dana 25. studenog 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženice od 10. ožujka 1994. godine i od 8. travnja 1994. godine, kao i zahtjev za isplatu plaće u iznosu od 107.431,93 kn sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate i troškova parničnog postupka i kojom je tužiteljici naloženo da na ime nadoknade parničnog troška plati tuženici iznos od 5.425,00 kn. Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, koji, uostalom, revidentica nije pobliže ni naznačila, niti obrazložila.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 10. ožujka 1994. godine tužiteljica stavljena na raspolaganje, zbog naročitih potreba službe u razdoblju od dva mjeseca počevši od 14. ožujka 1994. godine i da joj je po isteku dva mjeseca prestao radni odnos;

- da je drugostupanjskim rješenjem od 8. travnja 1994. godine odbijen prigovor tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja od 14. ožujka 1994. godine;

- da je ovim rješenjima, koja su upravo predmet tužbenog zahtjeva, kojima su prethodili prijedlog T. Š. predstojnika Ureda za obranu Maksimir gdje se tužiteljica tada nalazila, te suglasnost načelnika obrane Uprave za obranu Zagreba, tužiteljica stavljena na raspolaganje temeljem čl. 383a. Zakona o upravi ("Narodne novine", broj 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90, 53a/91 i 25/92 – u daljnjem tekstu ZU) radi naročitih potreba službe kao i prijedloga Ministarstva obrane Republike Hrvatske za prestanak službe tužiteljici temeljem čl. 174. st. 2. Zakona o obrani (pročišćeni tekst - "Narodne novine", broj 74/93 – u daljnjem tekstu ZOO) po kojoj odredbi služba može prestati kad to zahtijevaju potrebe službe i interesi oružanih snaga;

- da je tužiteljica radila na radnom mjestu referenta za popunu civilnih struktura i neraspoređene vojne obveznike i MTS u Uredu za obranu Maksimir;

- da je tuženica vršila reorganizaciju uređenja ustrojstva organizacije i načina rada na poslovima Ureda za obranu koji su prestali postojati kao općinski organi uprave, odnosno organ Uprave Grada Zagreba;

- da je tuženica tada smanjila broj djelatnika i u sklopu toga tužiteljicu stavila na raspolaganje temeljem ocjene da će služba efikasnije poslovati;

- da tužiteljica nije, kao druga radnica, bila upoznata s načinom mirnodopske popune, novačke popune i popune ratnih postrojbi, što su složeniji i zahtjevniji poslovi;

- da tužiteljica, prema tome, ne zadovoljava nove uvjete predviđene za radno mjesto na kojem je bila raspoređena, što ima značenje naročitih potreba službe u smislu čl. 383a. ZU.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, jer navedene okolnosti i po nalaženju ovog revizijskog suda imaju značaj naročitih potreba službe.

Nije od značaja za primjenu odredbe čl. 383a. ZU što radno mjesto na kojem je radila ranije tužiteljica nije ukinuto. Isto tako za vrijeme trajanja ponovljenog postupka tuženica nije bila dužna rasporediti tužiteljicu na njeno radno mjesto.

Zbog toga se protivni navodi revidentice ne mogu prihvatiti.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 25. studenog 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.