Legislator Case Law & Legislation
Rev-1297/1998-2 AI generated

Rev-1297/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1297/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. O. iz S., koga zastupa mr. B. V., odvjetnik u S., protiv tuženika S. d.d. V., kojeg zastupa Z. M., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 12. studenoga 1997. godine br. Gž-1916/97 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 22. svibnja 1997. godine br. P- 707/96, u sjednici održanoj dana 2. veljače 1999. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1297/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: S obzirom na istaknute razloge trebalo je reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP), a reviziju tuženika kao djelomično osnovanu prihvatiti u odnosu samo na visinu novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove (čl. 395. st. 1. ZPP), uz napomenu da je odluka o parničnim troškovima utemeljena na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1297/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. O. iz S., koga zastupa mr. B. V., odvjetnik u S., protiv tuženika S. d.d. V., kojeg zastupa Z. M., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 12. studenoga 1997. godine br. Gž-1916/97 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 22. svibnja 1997. godine br. P- 707/96, u sjednici održanoj dana 2. veljače 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

1. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

2. Prihvaća se revizija tuženika, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu od 22. svibnja 1997. godine br. P-707/96, kao i presuda Županijskog suda u Splitu od 12. studenoga 1997. godine br. Gž-1916/97 u dijelu o dosudi novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove kao i u odluci o troškovima spora i u tome dijelu sudi:

Tuženik je dužan tužitelju za pretrpljene fizičke bolove umjesto iznosa od 30.000,00 kn isplatiti iznos od 18.500,00 kn sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 22. svibnja 1997. godine do isplate uz naknadu cjelokupnog parničnog troška u iznosu od 16.250,00 kn. U ostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju oboljelom od azbestoze isplati za pretrpljene fizičke bolove iznos od 47.000,00 kn, koliko je i tražio, za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti 100.000,00 kn (traženo 115.000,00 kn) i po osnovi pretrpljenog straha iznos od 10.000,00 kn (traženo 18.000,00 kn), sve sa odgovarajućom zateznom kamatom uz naknadu troškova parnice u iznosu od 21.540,00 kn, dok je dio zahtjeva iznad prihvaćenih iznosa odbijen. Ta je presuda djelomično preinačena pobijanom odlukom u odnosu na visinu dosuđene naknade za pretrpljene fizičke bolove umanjenjem te naknade na iznos od 30.000,00 kn uz dosudu cjelokupnih troškova parnice u iznosu od 17.891,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju su izjavile obje strane u sporu. Tužitelj

nalazi da je tražena novčana naknada za sve oblike nematerijalne štete primjerena težini, trajanju i posljedicama oboljenja, dok tuženik nalazi da je profesionalno oboljenje tužitelja prethodno trebalo utvrditi putem nadležnih tijela uz medicinsko vještačenje biopsijom, kojom se pouzdano utvrđuje postojanje ili nepostojanje određenih opasnosti za zdravlje radnika i ujedno smatra, da su dosuđene novčane naknade za sve oblike nematerijalne štete previsoke i izvan sudske prakse. Iz tih razloga tuženik je predložio da se prihvaćanjem revizije zahtjev tužbe odbije ili pak dosuđene novčane naknade umanje.

Na podnesene revizije nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj 22. godine kao radnik tuženika radio na poslovima izrade azbestnih cijevi, a nalazima liječnika vještaka - specijalista pulmologa, radiologa i neuropsihijatra utvrđeno je profesionalno oboljenje tužitelja od azbestoze, što je posljedica stalnog uticaja azbestne prašine. Time je utvrđen i temelj odgovornosti tuženika za nastalu štetu, odnosno postojanje uzročne veze između rada tužitelja i nastalog oboljenja, pa otuda i pravilna primjena propisa materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova kada tuženika nalaze odgovornnim za nastalu štetu. Kraj takovih odlučnih utvrđenja sudova, ponovljeni prigovori tuženika (prethodno utvrđenje stanja zdravlja putem nadležnih tijela uz dodatno medicinsko vještačenje) ne ukazuju se osnovanim za pravilno i zakonito rješenje nastalog spora. Pri tome treba istaći da tuženik odgovara za nastalu štetu profesionalog oboljenja radnika (ovdje azbestoze) i onda kada je postupao u skladu s propisima o higijensko-tehničkim mjerama budući da primjena tih mjera, na što tuženik posebno i ne čuju u potpunosti štetnosti utjecaja tih materija na zdravlje radnika (čl. 6. upozorava, ne isklju

Zakona o zaštiti na radu, "NN" br. 19/83).

Glede visine novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu sudovi su uvažavajući sve okolnosti i posebnosti ovog slučaja (čl. 200. ZOO) tužitelju za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti (gubitak daha, suhi kašalj, bolovi u prsištu, lako i brzo umaranje, zastajanje u hodu, izrazita zabrinutost za stanje zdravlja kroz duževremensko razdoblje, umanjena životna aktivnost trajno za 40%) i po osnovi straha dosudili primjerene novčane naknade (100.000,00 kn + 10.000,00 kn), što drugačije revizijsko viđenje tužitelja i tuženika ne dovodi u pitanje. Međutim, s obzirom na jednake simptome koji izazivaju opisane posljedice na strani tužitelja jednake su i u odnosu na trajanje i težinu fizičkih bolova, pa ovaj sud nalazi da je za taj oblik nematerijalne štete bilo pravilno, dosuditi iznos od 18.500,00 kn, kao primjerena novčana naknada, pa je u tom dijelu reviziju tuženika trebalo kao djelomično osnovanu prihvatiti.

S obzirom na istaknute razloge trebalo je reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP), a reviziju tuženika kao djelomično osnovanu prihvatiti u odnosu samo na visinu novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove (čl. 395. st. 1. ZPP), uz napomenu da je odluka o parničnim troškovima utemeljena na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 2. veljače 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.