Revr-337/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 337/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja H. Ć. iz S. K., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-1929/12-2 od 11. prosinca 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-696/11-15 od 26. rujna 2012., u sjednici održanoj 20. prosinca 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 10.087,85 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečno dospjele iznose od dospjelosti do isplate kako je navedeno u izreci te presude (točka I. izreke). Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 4.250,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), navodeći da istu podnosi radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine, te predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava revizije u iznosu 1.875,00 kn.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

U konkretnom slučaju, a obzirom na vrijednost predmeta spora, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP prema vrijednosnom kriteriju, a isto tako ne radi se sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja radnog odnosa, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP, pa nije dopuštena revizija niti prema odredbi toč. 2. i 3. istog stavka.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392. a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj u reviziji postavlja pitanje:

„Pripada li policijskom službeniku pravo na plaću radnog mjesta višeg stupnja složenosti na koje je raspoređen pisanim nalogom za obavljanje poslova višeg stupnja složenosti ili usmenim nalogom za obavljanje poslova višeg stupnja složenosti kojom prilikom nije doneseno rješenje o plaći za radno mjesto višeg stupnja složenosti?“

Obrazlažući važnost postavljenih pravnih pitanja tužitelj ukazuje na odluku ovog suda broj Revr-671/07 od 28. studenog 2007.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće.

U tijeku postupka pred nižestupanjskim je sudovima utvrđeno je da je tužitelj rješenjem tuženika raspoređen u PU Zagrebačku, u V Policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta, ali da je na temelju usmenog naloga nadređenog službenika, privremeno bio raspoređen na drugo radno mjesto na kojem je obavljao poslove vođe grupe za obradu kriminaliteta, a koji su poslovi složeniji i s višim koeficijentom platnog razreda, ali je primao plaću dosadašnjeg radnog mjesta službenika za obradu kriminaliteta.

O navedenom pitanju iz revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje na sjednici odjela 7. lipnja 2010., prema kojem policijski službenik koji je samo na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta, bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenja o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto, dok ne ishodi navedena rješenja.

Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja utvrđujući da tužitelj nije dobio pisano rješenje o privremenom premještaju, niti pak rješenje o plaći za drugo radno mjesto, pa je zauzeto shvaćanje nižestupanjskih sudova o neosnovanosti zahtjeva tužitelja u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Radi navedenog postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbaciti primjenom odredbe čl. 392. b st. 3. ZPP.

Zagreb, 20. prosinca 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.