Revr-492/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 492/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. O. iz P., zastupanog po S. J., odvjetniku u S. B., protiv tuženika V. d.d. Z., zastupanog po J. B., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 31. ožujka 2003. godine, br. Gž 1011/02-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 13. lipnja 2002. godine, br. P 1782/84-64, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku V. d.d. Z. da tužitelju P. O. na ime izgubljene zarade za razdoblje od ožujka 1993.g. do srpnja 1998.g. isplati ukupni i znos od 116.674,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to do 30. 5. 1994.g. pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, od 31. 5. 1994.g. do 30. lipnja 1994.g. po stopi od 30% godišnje, od 1. srpnja 1994.g. do 7. svibnja 1996.g. po stopi od 30% godišnje, od 1. srpnja 1994.g. do 7. svibnja 1996.g. po stopi od 22% godišnje, od 8. svibnja 1996.g. do 10. rujna 1996.g. po stopi od 24% godišnje, od 11. rujna 1996.g. do 30. lipnja 2002.g. po stopi od 18% godišnje i od 1. srpnja 2002.g. pa nadalje po stopi od 15% godišnje, a koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos kako slijedi:

- na iznos od 223,50 kn od 9. 4. 1993.g. pa do isplate,

- na iznos od 373,98 kn od 11. 5. 1993.g. pa do isplate,

- na iznos od 532,33 kn od 11. 6. 1993.g. pa do isplate,

- na iznos od 672,23 kn od 10. 7. 1993.g. pa do isplate,

- na iznos od 626,96 kn od 11. 8. 1993.g. pa do isplate,

- na iznos od 520,70 kn od 9. 10. 1993.g. pa do isplate,

- na iznos od 984,40 kn od 10. 11. 1993.g. pa do isplate,

- na iznos od 739,59 kn od 10. 12. 1993.g. pa do isplate,

- na iznos od 654,24 kn od 17. 1. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 969,62 kn od 11. 2. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.130,55 kn od 11. 3. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.158,11 kn od 12. 4. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.252,89 kn od 11. 5. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.164,90 kn od 11. 6. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.402,01 kn od 12. 7. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.484,33 kn od 11. 8. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.477,43 kn od 28. 9. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 789,78 kn od 11. 10. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.105,73 kn od 11. 11. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.327,71 kn od 10. 12. 1994.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.560,65 kn od 13. 1. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 99,62 kn od 11. 2. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.293,38 kn od 11. 3. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.503,76 kn od 12. 4. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.081,54 kn od 13. 5. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.205,93 kn od 14. 6. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.362,90 kn od 12. 7. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.386,84 kn od 11. 8. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.343,67 kn od 13. 9. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.845,81 kn od 11. 10. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.875,22 kn od 11. 11. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.785,25 kn od 9. 12. 1995.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.638,17 kn od 13. 1. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.906,60 kn od 10. 2. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.739,74 kn od 12. 3. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.237,14 kn od 11. 4. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.731,22 kn od 11. 5. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.647,46 kn od 12. 6. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.242,90 kn od 11. 7. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.153,43 kn od 9. 8. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.853,44 kn od 11. 9. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.126,78 kn od 11. 10. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.753,28 kn od 12. 11. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.152,07 kn od 11. 12. 1996.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.200,01 kn od 11. 1. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.161,82 kn od 11. 2. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.954,29 kn od 11. 3. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.110,02 kn od 10. 4. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.323,38 kn od 10. 5. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.939,95 kn od 11. 6. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.018,02 kn od 11. 7. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.294,38 kn od 9. 8. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.247,25 kn od 10. 9. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.877,47 kn od 11. 10. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.252,30 kn od 11. 11. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.284,64 kn od 11. 12. 1997.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.817,70 kn od 10. 1. 1998.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,26 kn od 11. 2. 1998.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.847,04 kn od 11. 3. 1998.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.224,34 kn od 10. 4. 1998.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.179,12 kn od 9. 5. 1998.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,57 kn od 11. 6. 1998.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.564,02 kn od 11. 7. 1998.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.711,75 kn od 13. 8. 1998.g. pa do isplate,

od 1. 8. 1998.g. pa nadalje, tuženik je dužan tužitelju plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 2.550,14 kn, te tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 48.659,00 kn, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tužitelj P. O. odbija se s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 120,77 kn kao neosnovanim."

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pobijajući presudu u dosuđujućem dijelu, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnilo.

Revizija je neosnovana.

Nižestupanjskim presudama tužitelju je dosuđena naknada materijalne štete zbog gubitka zarade prouzročene mu ozljeđivanjem na radu kod tuženika, kao razlike između plaće koju bi ostvarivao za vrijeme bolovanja i naknade plaće koju je primao, a od odlaska u invalidsku mirovinu kao razliku između plaće koju bi primao da radi i invalidske mirovine.

U postupku je utvrđeno da je presudom Osnovnog suda udruženog rada u Osijeku od 19. travnja 1990. godine, br. S 1788/89, utvrđeno postojanje odgovornosti tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu kod tuženika u predmetnom štetnom događaju koji se dogodio dana 16. ožujka 1987. godine, da je tom odlukom tuženiku dosuđena naknada štete zbog gubitka zarade za razdoblje od dana ozljeđivanja 16. ožujka 1987. godine do 22. veljače 1990. godine, da je presudom Općinskog suda u Osijeku od 23. ožujka 1993. godine, br. P 211/93, tužitelju dosuđena naknada za isti oblik štete za daljnje razdoblje od ožujka 1990. godine do veljače 1993. godine, da se zbog ozljeda zadobivenih u navedenom štetnom događaju tužitelj nalazio na bolovanju od dana ozljeđivanja, pa do odlaska u invalidsku mirovinu 16. rujna 1994. godine, te da je gubitak radne sposobnosti tužitelja, zbog kojeg mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, posljedica ozljeđivanja u istom štetnom događaju.

Revizijskim navodima osporava se pravilnost utvrđenja i ocjene sudova o postojanju tuženikove odštetne odgovornosti, kao i pravilnost utvrđenja uzročne veze između ozljeda koje je tužitelj zadobio na radu i nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju i njegovog umirovljenja, te se u svezi s tim ističe postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 7. i 13. Zakona o parničnom postupku – ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99).

Glede pitanja odgovornosti za štetu u reviziji se navodi da sudovi zauzimaju stajalište da je spomenutom odlukom Suda udruženog rada utvrđena odgovornost tuženika "a da predmetnom spisu uopće nije priklopljen rečeni spis bivšeg Osnovnog suda udruženog rada u Osijeku, iz čijeg bi se sadržaja jasno mogla utvrditi odgovornost tuženika za eventualni štetni događaj na koji se tužitelj poziva u ovom postupku".

Ti revizijski navodi su neosnovani i u suprotnosti su sa sadržajem predmetnog spisa, jer je prvostupanjski sud izveo dokaze uvidom u rečenu odluku Osnovnog suda udruženog rada u Osijeku, koja prileži spisu (list 12a), kao i presudu Suda udruženog rada Hrvatske od 19. listopada 1990. godine, br. Sž 3452/90, kojom je ta prvostupanjska odluka potvrđena.

Iz navedenih odluka proizlazi da se nezgoda na radu dogodila tako što je tužitelj stojeći na ljestvama na visini 1,5 metara pomoću gumenog crijeva prao gornji dio kabine kamiona, te da su se u jednom trenutku ljestve savile, pri čemu je on izgubio ravnotežu i zajedno s ljestvama pao na leđa i pritom se ozlijedio.

Prema utvrđenju suda udruženog rada tužitelj je navedeni posao obavljao na uobičajeni način koristeći se kao i obično ljestve koje su se neočekivano i iznenada savile pod teretom njegova tijela.

Navedene okolnosti štetnog događaja opravdavaju utvrđenje postojanja cjelovite odgovornosti tuženika za štetu, jer do tužiteljevog pada sa ljestava nije došlo zbog njegovog skrivljenog postupanja, pa ne postoji tužiteljeva krivnja kao razlog za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 6. u odnosno vrijeme važećeg Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83).

Osporavajući pravilnost utvrđenja sudova, da je tužitelj bio na bolovanju u spornom razdoblju od 1. do 13. siječnja 1994. godine i od 1. do 30. lipnja iste godine, kao i utvrđenja da je tužiteljev odlazak u invalidsku mirovinu uzrokovan isključivo posljedicama ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, tuženik u biti ističe prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg razloga se, sukladno odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku – ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99) revizija ne može izjaviti.

Glede navedenog činjeničnog utvrđenja nižestupanjske presude sadrže određene i jasne razloge, te u postupku njihova utvrđivanja nisu povrijeđene odredbe ZPP, pa stoga nisu počinjene u reviziji istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 13. ZPP.

Nije ostvarena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP, čije postojanje se obrazlaže navodima da je prvostupanjski sud odbio tuženikov prijedlog da se na okolnost tužiteljeva bolovanja dodatno sasluša sudski vještak dr. M. J., te da se provede medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Z..

Prema navedenoj odredbi bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji kada kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost raspravljati pred sudom.

Odbijajući prijedlog stranke za izvođenje nekog dokaza sud ne čini izrečenu bitnu povredu, jer time ne onemogućava stranci raspravljati pred sudom, već to eventualno može imati za posljedicu ostvarenje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP ukoliko za odbijanje tog prijedloga nisu navedeni opravdani razlozi, a što ovdje nije slučaj.

Nije ostvarena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, sukladno odredbi čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužitelju pripada pravo na naknadu predmetne štete u skladu s odredbama čl. 193. Zakona o obveznim odnosima – ZOO ("Narodne novine", broj 53/91 i dr.), pa budući da u ovom stadiju postupka visina dosuđene naknade nije sporna, u pobijanom dosuđujućem dijelu nižestupanjskih presuda nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Proizlazi dakle da revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 5. svibnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.