Rev-1458/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1458/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz S., zastupane po punomoćniku Z. S., odvjetnici u S., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-619/99 od 30. prosinca 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku br. P-192/98 od 5. siječnja 1999. godine, u sjednici održanoj 25. listopada 2000.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Sisku br. Gž-619/99 od 30. prosinca 1999. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku br. P-192/98 od 5. siječnja 1999. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na poništenje odluke tuženika od 23. prosinca 1997. godine o razrješenju tužiteljice funkcije šefa odjela za računovodstveno- knjigovodstvene poslove tuženika i dat joj izvanredni otkaz ugovora o radu, uz zahtjev tužiteljice za vraćanje je na rad i isplatu joj izgubljene plaće od otkazivanje joj ugovora o radu do njenog vraćanja na rad.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 -dalje: ZPP) pošto suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe.

Kako pak na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne upire, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za poništenje oduke tuženika od 23. prosinca 1997. godine a kojom je ona razriješena funkcije šefa odjela za računovodstveno- knjigovodstvene poslove tuženikove filijale u Sisku i dat joj izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužiteljica naime smatra da u konkretnom slučaju nisu bile ostvarene zakonske pretpostavke za davanje joj izvanrednog otkaza ugovora o radu, zbog čega da je odluka tuženika od 23. prosinca 1997. godine nezakonita.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95 - dalje: ZR) poslodavac i zaposlenik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:

- da je tužiteljica 17. listopada 1997. godine neovlašteno zaključila ugovor o cesiji u ime tuženika u kom ugovoru

- da je predmetom cesije prikazana tražbina iz nepostojećeg i po tužiteljici izmišljenog ugovora o kreditu kojeg tuženik nikad nije zaključio sa cedentom (M.)

- da je tužiteljica znala za uvjete i postupak odobravanja kredita kod tuženika kao i to - da u vrijeme zaključenja spornog ugovora o cesiji cedent niti je podnio zahtjev za odobrenje mu kredita od strane tuženika niti mu je kredit odobren, a

- da je tuženik saznao za sporni ugovor o cesiji tek po reklamaciji I.-C. O. koji nije uspio naplatiti cediranu mu tražbinu, zbog čega je protiv tuženika ustao tužbom radi naplate 500.000,00 kn

pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice ispravno cijenivši da njeno opisano postupanje u datim okolnostima predstavlja osobito tešku povredu radne obveze, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti slučaja je bila nužna i u interesu tuženika sporna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Naime, uzimajući u obzir značaj radnog mjesta tužiteljice (šef odjela za računovodstveno-knjigovodstvene i financijske poslove) i ovlasti koje je ona imala, a koje su isključivale samoinicijativno sklapanje ugovora o kreditu i cesiji u ime tuženika, vodeći računa o novčanim iznosima koji su bili predmetom spornih ugovora, te posljedicama koje su iz takvog neovlaštenog postupanja tužiteljice proizašle za tuženika i njegov poslovni ugled, opisano ponašanje tužiteljice ne može se nego ocijeniti kao osobito teška povreda radne obveze.

Kako je prije donošenja sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik konzultirao Granski sindikat zaposlenika u osiguranju Hrvatske (a koje sindikalno tijelo je većeg značaja od sindikalnog povjerenika) to u donošenju sporne odluke nije povrijeđena odredba čl. 145. ZR, a na što tužiteljica neosnovano upire.

Isto tako bez osnova je prigovor tužiteljice da suprotno odredbi čl. 110. st. 2. ZR joj tuženik nije omogućio iznošenje obrane, a kod utvrđene činjenice da je prije donošenja sporne odluke tužiteljica dala kako pismenu izjavu (od 15. prosinca 1997. godine - u kojoj dapače priznaje da je počinila osobito tešku povredu radne obveze!) tako i usmenu u razgovoru obavljenim u Zagrebu sa zaposlenicima tuženika, njoj neposredno pretpostavljenim.

Kako je dakle odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 25. listopada 2000.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.