Legislator Case Law & Legislation
II Kž-73/2019-4 AI generated

Supreme Court dismisses appeal against extension of pre-trial detention due to high recidivism risk.

Case Number II Kž-73/2019-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the extension of pre-trial detention. The lower court found the defendant posed a significant danger of reoffending based on his rapid commission of two crimes, history of minor offenses, unemployment, and a psychiatric assessment indicating personality disorders. The court rejected arguments that alternative measures like prohibition of approach were sufficient given the victim's fear and the defendant's aggressive reaction patterns.

Legislator headnote

AI generated

ZKP/08. čl. 123. st. 1. toč. 3.; ZKP/08. čl. 494. st. 4.; Pre-trial detention may be extended when specific circumstances demonstrate a high probability of the accused repeating the crime, outweighing the potential of alternative precautionary measures.

Keywords

AI generated
pre-trial detention extension danger of reoffending personality disorder assessment prohibition of approach recidivism risk evaluation

Cited Legislation

AI generated
Zakon o kaznenom postupku (ZKP/08.) čl. 123. st. 1. toč. 3.
Zakon o kaznenom postupku (ZKP/08.) čl. 494. st. 4.
Zakon o kaznenom postupku (ZKP/08.) čl. 494. st. 3. toč. 2.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 73/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu okrivljenog K. Š., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2019. broj Kov-iz-5/19 (Kov-8/2019) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. ožujka 2019.,

r i j e š i o j e :

Žalba okrivljenog K. Š. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i drugih, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog K. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te je dalje određeno da se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 14. prosinca 2018. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. Š. po branitelju, odvjetniku I. O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor ili na način da se zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Naime, okrivljeni K. Š. osporava opasnost da će na slobodi počiniti djelo kojim prijeti, odnosno ponoviti kazneno djelo kakvo mu se stavlja na teret navodeći da je događaj koji je predmet optužnice eksces u njegovom ponašanju jer je isti nakon maloljetničkog tretmana uskladio svoje ponašanje sa zakonskim normama te da ima dostatna sredstva za život.

II Kž 73/2019-4

Suprotno ovim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani okrivljenika postoje razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Naime, pri tome je prvostupanjski sud s pravom uzeo u obzir da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je u kratkom vremenskom razdoblju od šest dana počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. (točka 1. optužnice) i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 4. KZ/11. (točka 2. optužnice) prema bratu, što ukazuje na njegovu ustrajnost u protupravnom postupanju. Da je okrivljenik osoba problematičnog ponašanja ukazuju i podaci o prekršajnoj kažnjavanosti (list 50-55 spisa) prema kojima je okrivljenik u šest navrata kažnjavan zbog kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 41/77., 52/87., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) te Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.).

Opasnost da ponovi imovinsko kazneno djelo proizlazi i iz činjenice da je okrivljenik u svojim osobnim podacima na listu 45 spisa, a suprotno tvrdnji žalbe, naveo da je nezaposlen i bez primanja što znači da isti ima motiva za činjenje kaznenih djela s ciljem stjecanja sredstava kao što je djelo iz točke 1. optužnice.

Nadalje, opasnost da okrivljenik na štetu brata ponovi kazneno djelo ili počini teže kazneno djelo kojim prijeti proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka (list 144 spisa) prema kojem je okrivljenik osoba poremećene strukture ličnosti s dominantnim disocijalnim obilježjima, a da prema bratu reagira porastom afektivne tenzije i oslobađanjem agresije. U odnosu na te okolnosti je oštećenik iz točke 2. optužnice u svom iskazu naveo da je okrivljenik znao ranije nasrtati na njega, udariti ga, da su psovke i prijetnje bile uobičajena pojava, što kod njega izaziva osjećaj ugroženosti, uznemirenosti pa i straha.

Prema tome, sve ove okolnosti u svojoj logičnoj i međusobnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja sličnih ili istovrsnih kaznenih djela na strani okrivljenika. Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi da ponašanja opisana u optužnici predstavljaju ekscese u postupanju okrivljenika.

U odnosu na kazneno djelo prijetnje na štetu brata, žalba ističe da je onu svrhu koja se ostvaruje istražnim zatvorom moguće ostvariti i mjerom opreza zabrane približavanja, tim više što slijedi razdoblje sezonskih poslova pa bi okrivljenik u slučaju puštanja na slobodu išao raditi na more. Međutim, niti ovaj žalbeni prijedlog nije prihvatljiv budući da je oštećenik u svom iskazu opisao ustrajnost okrivljenika u namjeri da mu naudi, u čemu očito okrivljenika nije ometala niti teška bolest oštećenika, a vještak je utvrdio da okrivljenik na brata reagira porastom afektivne tenzije i oslobađanjem agresije. Kod takvog stanja stvari se predložena mjera opreza ne ukazuje kao dovoljna garancija u daljnjem onemogućavanju okrivljenika u protupravnom postupanju prema bratu.

Kraj takvog stanja stvari, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti produljenja mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. nije dovedena u sumnju žalbenim navodima okrivljenika, budući da okolnosti istaknute u žalbi nisu takve da bi svojim značajem i karakterom nadmašile argumente u prilog nužnosti primjene mjere istražnog zatvora.

II Kž 73/2019-4

Razmatranjem rješenja sud nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. ožujka 2019.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Ivona Horvatić, v.r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.