I Kž-1095/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1095/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Zlate Lipnjak- Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melite Božičević Grbić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. N., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 14. studenog 2005. broj K-54/05, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božicu Cvjetko, u sjednici održanoj dana 01. veljače 2006. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se prvostupanjska presuda p o t v r đ u j e.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu je kao prvostupanjski sud presudom od 14. studenog 2005. opt. I. N. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te ga, temeljem ovog zakonskog propisa, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč.b/ KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna mu se po čl. 54. KZ zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 50 dana, a koji rad za opće dobro se mora izvršiti najkasnije u roku šest mjeseci po pravomoćnosti presude, time što će u slučaju da optuženik u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro istekom određenog mu roka, da će se donijeti odluka o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.

Po čl. 76. KZ prema optuženiku primijenjena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama na slobodi, a po čl. 80. KZ sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to mobitela marke "Panasonic", zajedno s pripadajućom karticom za taj mobitel, pozivni broj …, zatim po čl. 173. st. 7. KZ sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to opojne droge vrste i količina pobliže navedenih u odnosnom dijelu izreke te presude, kao i mjera

I Kž 1095/05-3

oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u iznosu od 400,00 kn, po čl. 82. KZ. Za slučaj donošenja odluke o izvršenju kazne zatvora, određeno je da će se po čl. 63. KZ optuženiku uračunati vrijeme u pritvoru od 25. ožujka 2005. do 25. svibnja 2005. godine. Najzad, po čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02) odlučeno je da je optuženik dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.434,40 kn, od čega 634,40 kn za troškove vještačenja i 800,00 kn paušala.

Protiv ove prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinaci u odluci o kaznenoj sankciji, tako da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju, a svakako bez primjene čl. 54. KZ.

Prvostupanjski sud je po čl. 372. ZKP dostavio žalbu državnog odvjetnika protivnoj strani na odgovor, no do sjednice vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije zaprimljen. Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. ZKP dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske vratilo je spise drugostupanjskom sudu uz podnesak od 23. siječnja 2006. broj KŽ-DO-167/06, s navodima da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, te uz prijedlog da se prihvati žalba glede odluke o kaznenoj sankciji.

Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 2. ZKP o sjednici vijeća obavijestio Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božica Cvjetko ustrajala je kod navoda i prijedloga iz podneska od 23. siječnja 2006. godine.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu iz osnova iz kojih je žalbom pobijana, a uz to i da li postoje povrede odredaba kaznenog postupka navedene u čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP; odnosno je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, no pri tome nije našao da bi bile ostvarene povrede odredaba kaznenog postupka, odnosno povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, koje se ispituju po službenoj dužnosti.

Uvodno se naznačuje da se žalbeni osnovi državnog odvjetnika, kao stranke, iz čl. 363. st. 1. ZKP, ne mogu proširivati očitovanjem nadležnog državnog odvjetnika prema čl. 373. st. 1. ZKP, tako da se očitovanjem Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u podnesku i na sjednici drugostupanjskog suda žalbeni osnovi državnog odvjetnika ne proširuju preko žalbenih osnova zbog kojih je prvostupanjska presuda pobijana žalbom zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji.

I Kž 1095/05-3

Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz navode da je sud neopravdano ispustio da je optuženik drogu prodavao nepoznatim osobama, jer da to proizlazi iz njegovog iskaza pred istražnim sucem, gdje je izjavio da se preprodajom droge prije uhićenja bavio mjesec i po dana, a koliko droge da je prodao za to vrijeme da se ne može sjetiti, za što da postoji dokaz da je u vremenu od 01. ožujka 2005. do 25. ožujka 2005. s njegovog mobitela bilo upućenih 1.024 poziva, a kod optuženika da je pronađeno i privremeno oduzeto 2.330,00 kn u raznim apoenima i da je živio u iznajmljenom stanu.

Neosnovano žalitelj tvrdi da je u pobijanoj presudi ispušteno da je optuženik prodavao drogu nepoznatim osobama, jer u izreci pobijane presude stoji navod da je on drogu "prodavao za sada nepoznatim osobama" (u redu 7. izreke). Time što je u tijeku glavne rasprave utvrđeno da je optuženik u periodu od 01. ožujka 2005. do 25. ožujka 2005. imao 1.024 poziva, činjenično stanje u smislu čl. 369. st. 2. ZKP nije dovedeno u ozbiljnu sumnju zato jer se iz tog dokaza nije moglo utvrditi, niti je bilo utvrđeno da su ove komunikacije bile ostvarivane radi kupnje ili prodaje, odnosno bilo kojeg drugog modaliteta ostvarenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga. Nadalje, u pobijanoj presudi iznijeti su razlozi zbog čega je prvostupanjski sud preinačio navod iz optužnice da je optuženik u više navrata momku po nadimku A. kao i osobi po imenu J. izmijenio na način da je to optuženik učinio u po dva navrata, i to momku po nadimku A. te osobi po imenu J., za iznos od po 100,00 kn po jednom "pizu" (str. 6. odlomak 1. u presudi). Time je presudu utemeljio sukladno odredbi iz čl. 351. st. 1. ZKP samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, pa nije prekoračio niti objektivni identitet optužbe, niti je propustio u cijelosti riješiti predmet optužbe. Zbog navedenih razloga žalba nije osnovana zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti je ostvarena bilo koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. ZKP.

Nije u pravu žalitelj niti kada prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kaznenoj sankciji, kada smatra da je otežavajućom okolnošću trebalo uzeti da je optuženik u dva navrata dvjema osobama prodavao opojnu drogu heroin i to po cijeni od po 100,00 kn za jedan tzv. "piz", odnosno da je premalo značaja dao otegotnoj okolnosti koja da se sastoji u porastu počinjenja kaznenih djela ove vrste na području prvostupanjskog suda, a nasuprot tome da je precijenio olakotne okolnosti, slijedom čega da je izrečena kazna zatvor preblaga, a iz istih okolnosti da nije bilo uvjeta za primjenu čl. 54. KZ o zamjeni kazne zatvora za rad za opće dobro na slobodi, jer da takva sankcija neće ostvariti svrhu kažnjavanja niti u smislu specijalne, a poglavito generalne prevencije.

Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti i na temelju njihove ukupnosti i značenja pravilno odabrao vrstu i mjeru kazne, a također i pravilno i opravdano primijenio odredbu čl. 54. KZ o zamjeni kazne zatvora za rad za opće dobro na slobodi, te da će se odlukom o kaznenoj sankciji iz prvostupanjske presude u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 50. u vezi čl. 6. KZ. Naime, opravdano su olakotnim okolnostima utvrđene i ocijenjene olakotne okolnosti po prvostupanjskom sudu, koje su se sastojale u iskrenom priznanju i kajanju zbog počinjenog predmetnog kaznenog djela i ranija neosuđivanost optuženika, te njegovo sudioništvo u Domovinskom ratu, koje po svom pojedinačnom značaju, a pogotovo u svojoj ukupnosti, predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti u smislu čl. 57. st. 1. KZ. Nesporno je utvrđeno da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio psihički i

I Kž 1095/05-3

fizički ovisnik o heroinu, u blagom stupnju. Ispunjenje svrhe kažnjavanja unutar opće svrhe kaznenih sankcija valja promatrati ne samo prema izrečenoj kazni zatvora, u predmetnom slučaju uz primjenu čl. 54. KZ o zamjeni za rad za opće dobro, nego i u cjelini izrečene kaznene sankcije optuženiku, kojem je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama na slobodi po čl. 76. KZ, sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to opojne droge koju je jednim dijelom držao radi vlastitog konzumiranja, zbog svoje ovisnosti o opojnim drogama, temeljem čl. 173. st. 7. KZ, sigurnosne mjere oduzimanja predmeta po čl. 80. KZ i to mobitela, te najzad, i u mjeri oduzimanja imovinske koristi stečene ostvarenjem kaznenog djela.

Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 01. veljače 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melita Božičević Grbić,v.r.

Erika Kocijančić, v.r.