Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to low case value under Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because the case value did not meet the statutory threshold for review. The appellant argued for significant procedural and substantive errors, but the lower court had previously rejected the claim for an injunction against water diversion. The court ruled that since the dispute value was only 3,000 kn, the appeal was barred by the Civil Procedure Act provisions effective after November 1999.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP u vezi s čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP; Appeals in civil cases are inadmissible if the disputed value does not exceed 100,000 kn and the judgment was rendered after the relevant law's effective date.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1025/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i mr. Olge Jeličić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz Š., kojeg zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik iz O., protiv tužene C. J. iz Š., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., radi zabrane napuštanja oborinskih voda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zlataru Gž-496/01 od 4. svibnja 2001. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini broj P-184/00 od 24. listopada 2000. godine, u sjednici održanoj dana 14. srpnja 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zlataru broj Gž-496/01 od 4. svibnja 2001. godine odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini broj P-184/00 od 24. listopada 2000. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na zabranu tuženoj napuštanja oborinskih voda sa njezinih nekretnina preko nekretnina tužitelja uz obvezu tužene da uspostavi onakvo stanje kakvo je postojalo početkom napuštanja oborinskih voda tim pravcem, kako je to sve pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.
Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.
Revizija nije dopuštena.
Za dopuštenost revizije prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" br. 112/99) mjerodavna je vrijednost predmeta spora koja u imovinskopravnim sporovima prelazi iznos od 100.000,00 kn.
Kako je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu naznačena u tužbi iznosom od 3.000,00 kn, dakle vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn, te kako su nižestupanjske presude donijete dana 24. listopada 2000. godine (prvostupanjska presuda) i dana 4. svibnja 2001. godine (drugostupanjska presuda), dakle nakon 6. studenog 1999. godine kad je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, to primjenom odredbe čl. 10. st. 3. istog Zakona revizija u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.
Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 392. ZPP odbaciti reviziju tužitelju kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 14. srpnja 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Miljenka Vraničar, v.r.