II Kž-567/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 567/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. V. Ć. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. V. Ć., opt. L. P., opt. R. M., opt. I. I., opt. E. V. i opt. S. I. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 12. kolovoza 2010. godine broj K- Us-23/07 (Kv-us-108/10), o produljenju ukupnog trajanja pritvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 08. rujna 2010. godine,

r i j e š i o j e:

Žalbe opt. V. Ć., opt. L. P., opt. R. M., opt. I. I., opt. E. V. i opt. S. I. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu nakon donesene nepravomoćne presude br. K-US-23/07 od 12. ožujka 2010. god., kojom su zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – dalje u tekstu: KZ) optuženici osuđeni na kazne zatvora, i to, opt. V. Ć. u trajanju od osam godina, opt. M. M1. u trajanju od sedam godina, opt. L. P. u trajanju od sedam godina, opt. R. M. u trajanju od pet godina, opt. I. I. u trajanju od pet godina, opt. M. M. u trajanju od pet godina i šest mjeseci, opt. E. V. u trajanju od šest godina i opt. S. I. u trajanju od šest godina, temeljem čl. 109. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljeno je svim optuženicima ukupno trajanje pritvora za daljnjih devet mjeseci.

Protiv tog rješenja žale se opt. V. Ć. putem branitelja J. F., opt. L. P. putem branitelja Ž. L., opt. R. M. putem branitelja Ž. O., opt. I. I. putem branitelja M. M., opt. E. V. putem branitelja D. M. i opt. S. I. putem branitelja D. S., sve odvjetnici iz S., s prijedlozima da se ukine pobijano rješenje, odnosno da se ukine pritvor protiv optuženika, dok opt. I. I. i opt. S.

I. podredno predlažu i zamjenu pritvora mjerama opreza.

Žalbe optuženih, V. Ć., L. P., R. M., I. I., E. V. i S. I. nisu osnovane.

II Kž 567/10-3

Protivno njihovim žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, smatra pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za produljenje ukupnog trajanja pritvora optuženicima, V. Ć., L. P., R. M., I. I., E. V. i S. I., sukladno odredbi čl. 109. st. 2. ZKP, te im je stoga osnovano produljeno ukupno trajanje pritvora za daljnjih devet mjeseci.

Naime, nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 2010., broj K-US-23/07, navedeni optuženici su osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ na kazne zatvora u trajanju od pet godina ili više, te im je produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 4. ZKP, što je bilo obvezno zbog visine nepravomoćno izrečenih kazni zatvora. Svi optuženici se nalaze u pritvoru od 20. kolovoza 2007. god. pa nadalje, tako da bi im maksimalni rok trajanja pritvora, koji sukladno odredbi čl. 109. st. 1. toč. 5. ZKP iznosi tri godine, istekao dana 20. kolovoza 2010. god. Budući da su u ovom kaznenom predmetu svi optuženici nepravomoćnom presudom osuđeni zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. KZ, za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora, to im prema odredbi čl. 109. st. 2. ZKP, sud može do isteka roka od iz čl. 109. st. 1. toč. 5. ZKP, ukupno trajanje pritvora produljiti za jednu četvrtinu, dakle za još devet mjeseci, kao što je u konkretnoj situaciji, prije isteka navedenog roka, dana 12. kolovoza 2010. god. i učinjeno. Neosnovani su žalbeni navodi opt. V. Ć., opt. I. I. i opt. L. P. kojima osporavaju prvostupanjsku presudu tvrdeći da se ista ne zasniva na dokazima, a opt. L. P. i da se radi o presuđenoj stvari, jer će to biti predmetom razmatranja po eventualno podnesenim žalbama na tu presudu, a neosnovani su i žalbeni navodi opt. V. Ć., opt. R. M. i opt. S. I. vezano za povredu načela razmjernosti. Ovo stoga što pri ocjeni navedenog načela, osim vremena provedenog u pritvoru valja imati u vidu i razmjer između konkretne težine počinjenog kaznenog djela, kazni na koje su optuženici nepravomoćno osuđeni te potrebe određivanja i trajanja pritvora.

Ni žalbeni navodi opt. L. P. o povredi odredaba kaznenog postupka, a odnosi se na čl. 105. ZKP, nisu osnovani, jer pogrešno žalitelj smatra da je trebao biti pozvan na sjednicu vijeća na kojoj se odlučivalo o produljenju ukupnog trajanja pritvora, jer to navedenim propisom, za razliku od sjednice na kojoj se odlučuje o određivanju, ukidanju ili produljenju pritvora, kada ta obveza postoji, nije predviđeno. Stoga ni činjenica što je branitelj tog optuženika Ž. L. nepotrebno obaviješten o sjednici vijeća s navodom “radi produljenja pritvora”, a ne, produljenja trajanja pritvora, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Nadalje, ni zbog sudjelovanja sudskog savjetnika na sjednici izvanraspravnog vijeća koje je odlučivalo o produljenju ukupnog trajanja pritvora, nisu povrijeđene odredbe kaznenog postupka jer time što je sudski savjetnik pomagao sucu izvjestitelju u izvještavanju, a ujedno je i pisao zapisnik, ne znači da je samostalno utvrđivao činjenice i odlučivao, odnosno vodio postupak, pa čak niti da je samostalno provodio radnje u postupku. Budući da je pritom izvanraspravno vijeće Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Županijskog suda u Splitu bilo sastavljeno sukladno čl. 20. st. 2. ZKP, to je jasno da je u konkretnoj pravnoj stvari odlučivao zakonom ustanovljeni sud unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom, a ne sudski savjetnik. Osim toga, žalitelju je omogućeno ulaganje pravnog lijeka, koje je pravo i iskoristio ulaganjem ove žalbe, ali je ista odbijena kao neosnovana iz naprijed navedenih razloga.

II Kž 567/10-3

Slijedom svega navedenog, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je zakonito i osnovano protiv optuženih, V. Ć., L. P., R. M., I. I., E. V. i S.

I. produljio ukupno trajanje pritvora za još devet mjeseci, koliko je primjereno za predvidivo dovršenje kaznenog postupka, pri čemu prijedlozi opt. I. I. i opt. S. I. za zamjenu pritvora mjerama opreza nisu relevantni, jer se u konkretnoj situaciji radi o produljenju ukupnog trajanja pritvora, a ne o razmatranju pritvorskih osnova i načina i svrhe njihovog ostvarivanja.

Budući da opt. E. V. ne konkretizira svoju žalbu, da žalbama svih ostalih optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP utvrđeno da su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. rujna 2010. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Damir Kos, v.r.