Revr-84/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 84/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz V., kojeg zastupa punomoćnica G. M., dipl. iur., zaposlenica SSSH, Ured Varaždinske županije, protiv tuženika K. d.d. V., kojeg zastupaju punomoćnici mr. M. P., S. M. i Z. K., odvjetnici iz V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 25. listopada 2005. godine broj: Gž-1540/05-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 20. lipnja 2005. godine broj: P-222/05-12, u sjednici održanoj dana 19. travnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu od 25. listopada 2005. godine broj: Gž-1540/05-2 i Općinskog suda u Varaždinu od 20. lipnja 2005. godine broj: P-222/05-12 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je utvrđena nedopuštenom odluka od 10. siječnja 2005. godine o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju te određen sudski raskid ugovora o radu s danom 14. lipnja 2005. godine i tuženiku naloženo da tužitelju po osnovi naknade štete plati iznos od 47.393,79 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavilo tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači ili da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392. a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 111/99. i 117/03 – dalje: ZPP) ovaj sud je ustanovio da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja je kao revizijski razlog određeno navedena. Presude sudova nižeg stupnja imaju nedostataka uslijed kojih se ne mogu ispitati, jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni.

Utvrđeno je da je tužitelj prema ugovoru o radu obavljao poslove upravitelja farme, a dužnost mu je bila organizirati, kontrolirati i provoditi tov brojlera te je bio odgovoran za tehnološki proces tova. Nije sporno da je tuženik odlukom od 10. siječnja 2005. godine tužitelju redovito otkazao ugovor o radu. U obrazloženju odluke o otkazu navedeno je da je tužitelju dana 14. siječnja 2002. godine izrečena opomena, a dana 27. prosinca 2004. godine posljednja opomena zbog toga što je dana 21. studenog 2004. godine propustio kontrolirati mikroklimu i rad ventilacije u peradarniku 7 uslijed čega je došlo do ugušenja 3.412 pilića starih četiri dana. Tužitelju se također stavlja na teret što je kontrolom na dane 01. i 09. prosinca 2004. godine utvrđeno da mikroklima i temperatura u objektima na farmi 17 nisu odgovarajuće, da je stelja mjestimično ispod linije napajanja vlažna te da je u objektu zagušljivo i da se osjećao amonijak.

Sudovi nižeg stupnja su prihvatili tužbeni zahtjev u suštini zbog toga što smatraju da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu u smislu odredbi čl. 113. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 137/04 – pročišćeni tekst), tj. u ovom slučaju nije dokazao da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa.

U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da je sekcijom utvrđeno, a što je iskazala i svjedokinja K. B., da je razlog uginuća pilića dana 21. studenog 2004. godine gušenje. Prema sadržaju zapisnika (kojeg su toga dana sastavili stručnjaci tužene K. B., N. O., Ž. B.) uzeti su uzorci hrane i pilića, a tužitelj je iskazao da je smatrao da su uzorci upućeni na analizu u Centar za peradarstvo u Zagreb. Glavna ravnateljica je u svojem iskazu navela da tuženik ne raspolaže drugom dokumentacijom u vezi s analizom uzoraka.

Ne može se ispitati kako je prvostupanjski sud temeljem tih utvrđenja došao do zaključka da eventualni propusti tužitelja kao upravitelja farme nisu u uzročnoj vezi s uginućem pilića. Proizlazi da prvostupanjski sud gušenje ne prihvaća kao uzrok uginuća pilića, a spominjanjem Centra za peradarstvo Zagreb sugerira se da je uzrok uginuća možda nešto drugo.

Drugostupanjski sud pak navodi da tužena nije dokazala da bi provedena sekcija, “koja je po tuženiku zatražena od nadležnog Centra za peradarstvo u Zagrebu” potvrdila uzrok uginuća na kojem tuženik zasniva svoj sporni odnos prema tužitelju. To je u suprotnosti s utvrđenim činjenicama jer iz spisa ne proizlazi niti je navedeno u obrazloženju prvostupanjske presude da je tužena zatražila od Centra za peradarstvo provođenje analize uzetih uzoraka. U obrazloženju prvostupanjske presude navodi se da su uzeti uzorci te da je to potvrdio i tužitelj “smatrajući da su uzorci upućeni na analizu u Centar za peradarstvo u Zagrebu”. Nije rečeno da su uzorci upućeni niti da je tuženik zatražio ispitivanje uzoraka od Centra za peradarstvo.

Tuženik u reviziji stoga s pravom navodi da je on tijekom postupka tvrdio da je provedena patološka analiza uginule peradi pri ovlaštenoj veterinarskoj službi tuženika, a nitko nije tvrdio da su uzorci peradi i hrane bili poslani na analizu Centru za peradarstvo. Analiza izvršena od strane tuženikove ovlaštene veterinarske službe učinila je suvišnim svako daljnje ispitivanje, a ni sam tužitelj nije tražio da se ispitivanje provede pri Centru za peradarstvo.

Prvostupanjski sud utvrđuje da je prema iskazu svjedokinje K. B. (glavne upraviteljice veterinarske službe tuženika) i prema sadržaju zapisnika od 21. studenog 2004. godine uslijed nedostatka ventilacije i povišene temperature zraka došlo do ugušenja pilića. Sudovi nižeg stupnja nisu se međutim bavili pitanjem je li za to odgovoran tužitelj kao upravitelj farme, već iznose određene činjenice koje bi mogle upućivati da gušenje nije uzrok uginuća pilića. Za utvrđivanje ili za razjašnjenje tih činjenica potrebno je, međutim, u smislu čl. 250. ZPP stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Pritom treba reći da zaključci do kojih su došli sudovi nižeg stupnja nisu prihvatljivi, jer nisu logični. U obrazloženju prvostupanjske presude navodi se, naime, da se tov brojlera kontrolira putem računala. U slučaju nepravilnosti u mikroklimi računalo bi signaliziralo odstupanje od zadanih uvjeta tova. Programska rješenja i svi zadani parametri bili su identični u peradarnicima 6 i 7 koji su punjeni istodobno i u kojima su pilići bili stari 4 dana. Na temelju tih činjenica sudovi nižeg stupnja izvode zaključak da bi do gušenja pilića došlo i u peradarniku 6 u kojem se tov brojlera “odvijao u potpunosti na identičan način kao i u peradarniku 7” pod pretpostavkom da su nedostatak ventilacije i povišena temperatura zraka bili uzrokom uginuća. Te činjenice bi upućivale upravo na zaključak da se tov bojlera nije odvijao u potpunosti na identičan način u oba peradarnika. Činjenica da je u peradarniku 7 došlo do uginuća pilića, a u peradarniku 6 nije, upućuje na logičan zaključak da uvjeti nisu bili identični u oba ta peradarnika.

Tuženik je u obrazloženju svoje odluke o otkazu naveo da je kontrolom dana 01. i 09. prosinca 2004. godine ponovno utvrđeno da temperatura zraka i mikroklima u objektima na farmi 17 nisu odgovarajući, da je stelja mjestimično ispod linije napajanja vlažna te da je u objektu bilo zagušljivo i da se osjećao amonijak. Ono što je navedeno u obrazloženju odluke o otkazu navedeno je i u zapisnicima o obilasku farme (list 20 i 21), a u kojima su navedene i mjere koje treba poduzeti (očistiti predprostor i dezinficirati ga virkonom, odvodne otvore zatvoriti i s unutarnje strane, sanacija stelje posipanjem itd.).

Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj tražio sanaciju objekata na farmi 17, pa da se stoga utvrđeno stanje u objektima ne može pripisati njegovom skrivljenom ponašanju. Kraj činjenice da je tužitelj zahtijevao sanaciju prozora i krovne ventilacije, koji su “nepobitno bili od utjecaja” i na vlažnost stelje i temperature zraka, na zdravlje peradi i konačni proizvodni rezultat, “ocjena je suda da do uočenih nepravilnosti koje su konstatirane na zapisniku od 01. i 09. prosinca 2004. godine nije došlo krivnjom tužitelja”. Prvostupanjski sud nije međutim ni utvrđivao u kakvom su se stanju nalazili prozori i kakva je bila krovna ventilacija i u kojoj je to mjeri pridonijelo zatečenom stanju u objektima na farmi (za to bi bilo potrebno stručno mišljenje vještaka). Neovisno o tome u kakvom su se stanju nalazili prozori i krovna ventilacija, bilo je potrebno razjasniti je li bilo potrebno vršiti posipanje stelje, zatvoriti odvodne otvore, podići srednju liniju hranilica, pojačati ventilaciju te je li tužitelj kao upravitelj farme odgovoran za izvršenje tih poslova.

Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude navodi da su propusti tužitelja u odluci o otkazu prikazani “na opisan i paušalan način” bez odgovarajuće argumentacije i konkretizacije. Tuženik je međutim naveo konkretne razloge zbog kojih je tužitelju otkazao ugovor o radu. Suprotno ovim navodima drugostupanjskog suda, utvrđeno je da je došlo do uginuća 3.412 pilića dana 21. studenog 2004. godine te da je kontrolom dana 01. i 09. prosinca 2004. godine utvrđeno da mikroklima i temperatura zraka u objektima na farmi 17 nisu odgovarajući. Ostalo je nerazjašnjeno je li do toga došlo i zbog kršenja obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja. Sudovi nižeg stupnja ne prihvaćaju nalaz tuženikove veterinarske službe, a nisu ni utvrđivani drugi razlozi uginuća pilića, odnosno razlozi zbog kojih mikroklima i temperatura u objektima farme dana 01. i 09. prosinca 2004. godine nisu bili odgovarajući. Nižestupanjski sudovi o mogućim drugim uzrocima iznose pretpostavke i zaključke bez provođenja vještačenja premda je za razjašnjenje takvih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Pritom treba imati na umu da je sud u parnicama iz radnih odnosa ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile, ako su ti dokazi značajni za odlučivanje (čl. 435. st. 2. ZPP).

Valjalo je zbog tih razloga temeljem čl. 394. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci s tim da je u ponovnom postupku potrebno razjasniti sporna pitanja na koja je ukazano.

U Zagrebu, 19. travnja 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.