Revr-598/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 598/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz S. P., zastupanog po punomoćniku A. V., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. listopada 2004. godine, br. XXIX Gžr-4597/03., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2003. godine, br. Pr-4115/02., u sjednici održanoj dana 26. siječnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i tuženici je naloženo da tužitelju na ime naknade štete isplatiti 47.480,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 3.825,69 kn. U ostalom dijelu u iznosu od 173.500,00 kn tužbeni zahtjev je odbijen. Ujedno je odlučeno i da je tužitelj dužan tuženoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.852,00 kn.

Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je žalbe kao neosnovane odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelj je izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se prihvati tužbeni zahtjev, odnosno tužitelju za pojedine vidove štete dosudi više od dosuđenog. Tužena nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Sporna je visina nematerijalne štete.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tužitelja. Bio je dužan ocijeniti samo one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni. Prema tome, drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s čl. 371. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – dalje ZPP), koju ističe tužitelj.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj zadobio iščašenje lijevog lakta s prijelomom glavice palčane kosti,

- da je zbog zadobivenih ozljeda trpio jake bolove 2 - 3 dana, srednje 3 – 4 dana, slabijeg intenziteta oko mjesec dana, te povremene bolove slabijeg intenziteta još mjesec dana,

- da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta 2 – 3 sata, sekundarni jakog intenziteta 2 – 3 dana, srednjeg 15 dana, te zbog zabrinutosti zaostale posljedice strah slabijeg intenziteta oko 2 mjeseca,

- da je posljedica zadobivenih povreda smanjenje životne aktivnosti za 15%,

- da postoji naruženost u blažem stupnju,

- da je tužitelj povrede zadobio u 27 godini života.

Na utvrđeno činjenično stanje po ocjeni ovog suda nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tužitelja kada je tužitelju za pretrpljene fizičke bolove dosuđena naknada u iznosu od 8.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 7.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 25.500,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 6.000,00 kn.

Naime, težina povreda te intenzitet i trajanje fizičkih bolova kao i intenzitet i trajanje straha, te stupanj smanjenja životne aktivnosti i naruženosti i u svezi toga pretrpljene duševne boli ne opravdavaju dosuđenje veće naknade od one koja je dosuđena (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01).

Parnični trošak je pravilno dosuđen razmjerno uspjehu stranaka u parnici time da je tužitelju u cijelosti priznat trošak vještačenja koji je bio neophodan radi utvrđenja visine štete (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

Stoga ne stoje navodi revizije da je temeljem čl. 153. st. 3. ZPP-a trebalo tužitelju dosuditi sav parnični trošak, kao ni navodi da je zbog krivnje tuženika bilo nepotrebnih parničnih troškova koji bi temeljem čl. 156. ZPP-a tužena bila dužna naknaditi neovisno o ishodu parnice.

Radi naprijed navedenog na temelju čl. 393. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 117/03), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. siječnja 2006.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.