Rev-274/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 274/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Kataraine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Z., koju zastupa I. S., odvjetnik iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-613/95-2 od 31. svibnja 1995. godine, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-5173/93 od 14. listopada 1994. godine, u sjednici održanoj dana 10. svibnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da plati tužiteljici iznos od 205.398,00 kn sa zateznom kamatom i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 17.397,98 kn, dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 57.602,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i djelomično žalba tužene i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da plati tužiteljici iznos od 158.398,00 kn. Žalba tužene je djelomično prihvaćena i prvostupanjska presuda djelomično preinačena tako da je tužbeni zahtjev odbijen za daljnjih 47.000,00 kn i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko svote od 13. 544,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica pobijajući je u dijelu u kojem je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i u dijelu kojim je ta presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen za daljnji iznos zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92. – dalje: ZPP), na koju ovaj sud temeljem čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Materijalno pravo je prema mišljenju tužiteljice pogrešno primijenjeno zbog toga što joj je prenisko dosuđena naknada za pojedine vidove nematerijalne štete. To je jedino sporno pitanje u ovom revizijskom stadiju postupka.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi dana 30. travnja 1992. godine u Zagrebu. Tužiteljica je zatražila da joj tužena naknadi 60.000,00 kn za pretrpljene fizičke bolove, 50.000,00 kn za pretrpljeni strah, 30.000,00 kn za duševne bolove zbog naruženosti, 140.000,00 kn zbog smanjenja životne aktivnosti, te na ime materijalne štete iznos od 3.000,00 kn za troškove tuđe pomoći i njege.

Utvrđeno je da je tužiteljica zadobila brojne ozljede (udarno krvni podljev glave, razderotina tjemena, potres i prignječenje mozga, trzajna ozljeda vratne kralježnice, ozlijede lijevog ramena i udarne ozljede prsnog koša, posttraumatska degenerativna promjena vidnog živca i žute pjege mrežnice lijevog oka).

Tužiteljici je u ortopedskom i neuropsihijatrijskom smislu smanjena opća životna i radna sposobnost za 30%, a u oftalmološkom smislu također za 30% ili ukupno za 60%. Trpjela je bolove jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana, srednje 10 dana i slabije bolove 30 dana. Primarni strah jakog intenziteta trajao je 2 dana, a postojao je sekundarni strah u daljnjem tijeku liječenja. Kod tužiteljice postoji i manje naruženje zbog ožiljka u vlasištu sa golom kožom.

Pridržavajući se propisanih kriterija u čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 ZOO) visina pravične novčane naknade za pojedine pravno priznate oblike nematerijalne štete nije prenisko utvrđena. Tužiteljici je dosuđeno za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 120.000,00 kn, za naruženost 8.000,00 kn, za strah također 8.000,00 kn te za pretrpljene fizičke bolove 20.000,00 kn. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda i sve ostale popratne tegobe. tužiteljici nije mogla biti dosuđena pravična novčana naknada u većem iznosu od 20.000,00 kn. To se odnosi i na pretrpljeni strah (8.000,00 kn), kao i za manje naruženje (8.000,00 kn). Imajući na umu postotak smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, njezinu životnu dob (rođena 1951.godine) i sve ostale okolnosti sudovi nižeg stupnja nisu pogrešno primijenili materijalno pravo dosuđujući tužiteljici 120.000,00 kuna za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti. Dosuđena naknada za pojedine vidove nematerijalne štete, a što čini ukupno svotu od 158.398,00 kn dovoljna je satisfakcija za duševne i fizičke bolove koje tužiteljica trpi i prema shvaćanju ovog suda.

Zbog tih razloga je, temeljem čl. 393. ZPP, revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 10. svibnja 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.