Revr-1153/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1153/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. G., K., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. D.-G. i B. G., protiv tuženika S. d.o.o. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. i partneri d.o.o, Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-12/2015-3 od 4. veljače 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-356/2014 od 27. veljače 2015., u sjednici održanoj 10. srpnja 2018.

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R- 12/2015-3 od 4. veljače 2016. odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Županijski sud u Sisku presudom poslovni broj Gž R-12/2015-3 od 4. veljače 2016. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-356/2014 od 27. veljače 2015. kojom je suđeno:

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je nedopušten Izvanredni otkaz ugovora o radu od 25. 03. 2014. godine kojim je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojeg su tužitelj i tuženik sklopili 01. 06. 2012. godine.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radnom mjesto rukovoditelja Sektora tehničkih poslova i prizna mu sva prava iz radnog odnosa koja proizlaze iz ugovora o radu, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog postupka u roku od 8 dana.„

II/ Odbacuje se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

„Ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 01. 06. 2012. godine sudski se raskida s danom 01. 04. 2014. godine.“

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

Protiv drugostupanjske presude je tužitelj podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnične troškove, uključivši troškove revizije u iznosu od 4.875,00 kuna.

Tuženik je odgovorio na reviziju te je predložio da Vrhovni sud RH odbije reviziju kao neosnovanu, a tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove odgovora na reviziju u iznosu od 3.250,00 kuna.

Revizija je neosnovana.

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje ZPP) u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj je u reviziji glede bitnih povreda odredaba postupka određeno naveo samo revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11 ZPP, pa je ovaj sud ispitao osnovanost revizije samo glede navoda o toj bitnoj povredi (392a st. 1. ZPP).

Nije ostvaren revizijski razlog apsolutno bitne povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Tužitelj je u reviziji naveo da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i to glede formalnih nedostataka odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, glede proteka prekluzivnog roka u kojemu je poslodavac mogao otkazati ugovor o radu zbog osobito teške povrede radne obveze, glede postojanja razloga za otkaz te glede poštivanja propisane procedure za izvanredni otkaz ugovora o radu.

U obrazloženju navedenih razloga tužitelj je sadržajno osporio činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na navedena sporna činjenična i pravna pitanja. Radi se o prigovorima činjenične naravi kojima su izneseni stavovi o ocijeni provedenih dokaza - koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavovi o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (budući prema shvaćanju tužitelja sudovi nisu uzeli u obzir rezultate provedenih dokaza, dok su materijalne dokaze pogrešno interpretirali). Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbe čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

Što se pak tiče revizijskog razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, valja poći od sadržaja odredbe čl. 8. ZPP prema kojoj sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pri tome treba imati na umu da se utvrđuju one činjenice koje su odlučne za rješenje spora, što je

prvostupanjski

sud

u

ovom

slučaju

i

učinio.

Nadalje, tužitelj je u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Međutim eventualni pogrešan pravni pristup u rješenju spora sam po sebi, sve i kada postoji, ne znači postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ako je presudu moguće ispitati.

Obrazloženje pobijane drugostupanjske presude sadrži sažetu ocjenu žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja, a označeni su i razlozi koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti (čl. 375. st. 1. ZPP).

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne Novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12, 88/12, dalje: ZR) u odnosu na postojanje opravdanog razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, te odredbe čl. 108. st. 2. ZR glede roka u kojemu poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 1985 godine (koju činjenicu su stranke učinile nespornom na ročištu za glavnu raspravu dana 19. siječnja 2015. godine),

- da je između stranaka sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Ur. broj: 2176/05-13-12-3303 od 01. lipnja 2012., kojim je nastavljen postojeći radni odnos te tužitelj raspoređen na obavljenu poslova radnog mjesta Rukovoditelja Sektora tehničkih poslova,

- da je tuženik kao poslodavac dana 25. ožujka 2014. godine donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja Ur. broj: 2176/05-13-14-2080, kojom je tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu zbog teških povreda iz radnog odnosa te drugih osobito važnih činjenica zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, bez prava na otkazni rok, koju odluku je tuženik u bitnome obrazložio time da je Uprava društva putem A. B. – M. kao osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi radnika obaviještena o pritužbama radnika V. B., D. G. i K. K. koji su se žalili na uznemiravanje i neprimjereno, nepoželjno i grubo ponašanje tužitelja prema njima; u koju svrhu je tuženik proveo saslušanje tužitelja, V. B., M. F., M. O., D. G., S. D., K. K., B. D., A. T., Z. M., D. G., J. I. i Ž. P.; pa obzirom da je većina saslušanih eksplicitno tvrdila da tužitelj provodi uznemiravanje nad radnicima; tuženik utvrđuje da se ponašanjem tužitelja čini poremećaj u procesu rada te šteta i uznemiravanim radnicima i poslodavcu; tuženik ukazuje da je utvrdio kako ponašanje tužitelja nije sporadični incident već učestalo, kontinuirano i sveobuhvatno vršenje mobinga; te je riječ o neželjenom ponašanju koje proizlazi iz cjelokupnog postupka koji je proveo tuženik,

- da je Radničko vijeće tuženika na 16. sjednici dana 25. ožujka 2014. godine donijelo Zaključak broj: RV-16/14 kojom se daje suglasnost tuženiku kao poslodavcu na prijedlog Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu radniku M. M.,

- da je tuženik dana 8. travnja 2014. godine putem punomoćnika dostavio Zahtjev za zaštitom prava iz radnog odnosa, te pravovremeno podnio tužbu radi sudske zaštite zbog povrede prava iz radnog odnosa.

Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik dokazao počinjenje osobito teške povrede radne obveze od strane tužitelja, odnosno opravdani razlog za otkaz , a svoj zaključak temelji na utvrđenju:

- da je A. B. – M. odlukom tuženika od 26. lipnja 2009. godine Ur. broj: 2176/05-13- 09-2705 od 26. lipnja 2009. godine imenovana za osobu ovlaštenu za primanje i rješavanje pritužbi vezanih uz zaštitu i dostojanstvo radnika te ovlaštena za provođenje postupaka rješavanja pritužbi radnika,

- da je radnica tuženika V. B. dana 28. veljače 2014. godine podnijela tuženiku kao poslodavcu pritužbu na tužitelja ukazujući u osnovi kako ju isti onemogućuje u radu i obavljanju zadataka, kako postupanje tužitelja kod iste uzrokuje nelagodu, bespomoćnost i uznemirenost,

- da je tuženik dana 3. ožujka 2014. godine sastavio Zapisnik u postupku provedbe zaštite dostojanstva radnika po pritužbi radnice V. B. Ur.broj: 2176/05-13-14 u kojemu je saslušan tužitelj M. M., M. F., M. O., V. B.,

- da je A. B. – M. dana 10. ožujka 2014. godine na ruke podnositeljice pritužbe V. B. i direktora S. M. dala očitovanje na pritužbu radnice V. B., Ur.broj: 2176/05-13-14-1684, kojim je zaključila kako se nedvojbeno radio o neželjenom ponašanju tužitelja u odnosu na V. B. koje traje godinama te je isto sukladno iskazima saslušanih osoba te tužitelja i osobni dojam same A. B. – M., slijedom čega ista izražava mišljenje kako je zaštita dostojanstva i normalnih uvjeta rada moguća isključivo otkazivanjem radnog odnosa tužitelju,

- da je radnik D. G. dana 5. 3. 2014. godine podino tuženiku kao poslodavcu pritužbu na uznemiravanje od strane tužitelja ukazujući u osnovi na određena postupanja tužitelja prema njemu za koja navodi da ih je puno, uključujući i prijetnju tužitelja glede otkazivanja ugovora o radu gdje navodi da ga je tužitelj pozvao u kancelariju i rekao da na sudu ne smije ići protiv direktora Ž., jer će mu direktor u tom slučaju putem M. dati otkaz,

- da je tuženik dana 7. ožujka 2014. godine sastavio Zapisnik u postupku provedbe zaštite dostojanstva radnika po pritužbi radnika D. G. Ur.broj: 2176/05-13-14 u kojemu je saslušan tužitelj M. M., S. D. i D. G. (utvrđeno temeljem navedenog zapisnika list 58-63 spisa),

- da je A. B. – M. dana 13. ožujka 2014. godine na ruke podnositelja pritužbe D. G. i direktora S. M. dala očitovanje na pritužbu radnika D. G., Ur.broj: 2176/05-13-14-1791, kojim je zaključila kako se nedvojbeno radi o neželjenom ponašanju tužitelja u odnosu na D. G. koje traje godinama te je isto sukladno iskazima saslušanih osoba te tužitelja i osobni dojam same A. B. – M., slijedom čega ista izražava mišljenje kako je zaštita dostojanstva i normalnih uvjeta rada moguća isključivo otkazivanjem radnog odnosa tužitelju,

- da je radnik K. K. dana 12. 3. 2014. godine podino tuženiku kao poslodavcu pritužbu na uznemiravanje od strane tužitelja ukazujući u osnovi na negativan odnos i postupanje tužitelja prema njemu osobno,

- da je tuženik dana 17. ožujka 2014. godine sastavio Zapisnik u postupku provedbe zaštite dostojanstva radnika po pritužbi radnika K. K. u kojemu je saslušan tužitelj M. M., B. D., A. T., Z. M., D. G., J. I., Ž. P. te K. K.,

- da je A. B. – M. dana 20. ožujka 2014. godine na ruke podnositelja pritužbe K. K. i direktora S. M. dala očitovanje na pritužbu radnika K. K., Ur.broj: 2176/05-13-14-2012, kojim je zaključila kako se nedvojbeno radi o neželjenom ponašanju tužitelja u odnosu na K. K. koje traje godinama te je isto sukladno iskazima saslušanih osoba te tužitelja i osobni dojam same A. B. – M., slijedom čega ista izražava mišljenje kako je zaštita dostojanstva i normalnih uvjeta rada moguća isključivo otkazivanjem radnog odnosa tužitelju,

- da je tuženik dana 24. ožujka 2014. godine, Ur. broj: 2176/05-13-14 uputio tužitelju poziv na obranu koji je tužitelj primio 24. 3. 2014. godine.

Prvostupanjski sud je zaključio kako je tuženik dokazao postojanje neprimjerenog, nepoželjnog i grubog ponašanja tužitelja prema radnicima koji su podnijeli pritužbe, a takva osobito teška povreda radnog odnosa predstavlja jedno dugotrajno i višegodišnje postupanje tužitelja prema radnicima sa kojima je u doticaju, što je dovelo do posljedica na radno okružje tuženika uslijed čega nastavak radnog odnosa uvažavajući sve interese stranaka nije moguć.

Nadalje je sud utvrdio da je Radničko vijeće tuženika dalo suglasnost na odluku o otkazu ugovora o radu, slijedom čega je ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 150. st. 1. toč. 1. ZR, a tužitelju je omogućeno iznošenje obrane.

Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim odluke o otkazu, primjenom odredbe čl. 108. st. 1. i 2. ZR te čl. 150. st. 1. ZR.

Rješenjem je odbačena protutužba tuženika u odnosu na protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, kojega je tuženik postavio samo radi opreza za slučaj udovoljavanja tužbenom zahtjevu tužitelja. U obrazloženju je navedeno da je postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika valjalo odbaciti iz razloga ne postojanja pravnog interesa za isti, pri čemu je posebno istaknuto kako tužitelj u postupku nije stavio zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, te da se protivio protutužbenom zahtjevu tuženika.

Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

Tužitelj je revizijom osporio pravilnu primjenu odredaba Zakona o radu, ali je u obrazloženju ovoga revizijskog razloga sadržajno doveo u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na okolnosti koje su prethodile otkazu, izložio je svoju interpretaciju izvedenih dokaza u prilog tvrdnji o nepostojanju opravdanog razloga za otkaz, te u odnosu na sadržaj isprava i izjava koje su u postupku upotrijebljene kao dokaz, u čemu iscrpljuje. Radi se o revizijskim prigovorima činjenične naravi kojima je iznio svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (budući prema shvaćanju tuženika sudovi nisu uzeli u obzir rezultate provedenih dokaza, dok su materijalne dokaze pogrešno interpretirali.

Međutim Vrhovni sud RH ispituje osnovanost revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava polazeći od činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji pobijana presuda i nije ovlašten sam utvrđivati odlučne činjenice.

Ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje prvostupanjskog suda glede navedenih spornih pravnih pitanja, kao i razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

Prema odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP na internetskim stranicama ovog suda uz ovu presudu objavit će se i presuda prvostupanjskog suda.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovor ana reviziju je odbijen jer se ne radi o potrebnim troškovima koje stranka može potraživati od protivne stranke (čl. 164. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 10. srpnja 2018.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.