I Kž-307/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 307/04-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku broj K-34/03 od 20. siječnja 2004. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. travnja 2005. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe opt. D. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni tako da se utvrđuje da je opt. D. K. radnjama za koje je proglašena krivom tom presudom ostvarila elemente kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, za koje joj se, temeljem istih propisa i uz primjenu čl. 57. st. 2.b) izriče kazna zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana.

II. Žalba opt. D. K. odbija se kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom, dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Sisku proglasio krivom D. K. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ), za koje joj je, primjenom čl. 57. st. 2.b) KZ-a izrekao kaznu zatvora u trajanju od 60 dana.

Temeljem čl. 80. u svezi s čl. 173. st. 7. KZ-a optuženici su oduzete stabljike indijske konoplje, koje su joj privremeno oduzete tijekom postupka.

I Kž 307/04-5

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je optuženicu oslobodio dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude podnijela je žalbu optuženica putem svoga branitelja Z. K., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, predloživši da se pobijana presuda preinači tako da ju sud oslobodi optužbe ili da joj izreče blažu kaznu, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu optuženice nije podnesen.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske P. P. predložio je u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-738/04 od 3. svibnja 2004. godine da se odbije žalba optuženice kao neosnovana, a kod tog prijedloga ostao je i na sjednici vijeća kojoj je bio nazočan.

Postupajući po zahtjevu optuženice iznesenom u žalbi o sjednici vijeća obaviještena je uredno i ona i njezin branitelj, a kako na sjednicu nisu pristupili, to je temeljem čl. 374. st. 4. ZKP-a sjednica održana u njihovoj odsutnosti, a u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba optuženice nije osnovana.

Žaliteljica nije obrazložila žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a i ocijenio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju je sud drugog stupnja, prema toj odredbi, dužan paziti po službenoj dužnosti.

Prigovarajući utvrđenom činjeničnom stanju žaliteljica prigovara ocjeni dokaza suda prvog stupnja koji nije povjerovao njezinoj obrani da uopće nije bila svjesna da su biljke koje je dobila od svjedoka, mlljt. G. O., sadnice indijske konoplje, dakle droga, iako je po njezinom obrazovanju i socijalnom statusu mogao zaključiti da ona nikako ne spada u proizvođače droga. U žalbi se navodi da obrana optuženice djeluje čudno i primitivno, ali da se to uklapa u psihički profil žaliteljice, pa to ne može biti razlogom da joj se ne vjeruje.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja temeljito proveo sve dokaze, pažljivo ih i s potrebnom kritičnošću analizirao, te osnovano zaključio da obrana optuženice nije prihvatljiva, o čemu je u presudi naveo valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Upravo mjesto na koje je optuženica posadila sadnice, u najudaljeniji dio vrta, gdje su bile zaštićene i teško uočljive, te njeni postupci nakon što je utvrdila da je jedna biljka posječena, ukazuju i po ocjeni ovoga suda da je ona bila svjesna da se radi o biljkama indijske konoplje, pogotovo kod nesporne činjenice da joj je bilo poznato da mlljt. G. O. uživa drogu.

I Kž 307/04-5

Da je žaliteljica bila u zabludi u pogledu prirode uzgojenih biljaka i da ih je posadila samo radi toga da učini uslugu svjedoku O. ne bi bilo nikakvog razloga da dođe u kuću tog svjedoka i da mu, pred njegovom majkom, prigovara što je jednu biljku posjekao. Ovaj sud, stoga, smatra da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o odgovornosti optuženice, pravilno utvrđeno.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a, ovaj je sud utvrdio da je sud prvog stupnja na štetu optuženice povrijedio zakon, kada je radnje za koje ju je proglasio krivom pravno označio po čl. 173. st. 2. KZ-a.

Naime, prije izvršenja kaznenog djela za koje je optuženica proglašena krivom, stupio je Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00) koji u čl. 5., za navedeno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, propisuje blažu kaznu od one koja je bila zapriječena u Kaznenom zakonu, kaznu zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, a ne više kaznu zatvora u trajanju od jedne do deset godina ili kaznu dugotrajnog zatvora. Budući je sud, prema odredbi čl. 3. st. 1. KZ-a, dužan prema počinitelju kaznenog djela primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je djelo počinjeno, a u ovom slučaju je primijenio zakon koji više nije na snazi i koji je, osim toga, stroži za počinitelja, povrijedio je na štetu optuženice zakon, na što je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a.

Radi toga ovaj je sud, povodom žalbe optuženice, a po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, na način kao što je učinjeno pod toč. I. izreke ove presude.

Radi takve odluke ovaj je sud bio dužan optuženici izreći kaznenu sankciju. Pri tome je ocjenjivao i njezinu žalbu uloženu zbog te žalbene osnove, te je ocijenio da je ona neosnovana.

Ovaj je sud optuženici, primjenom propisa o ublažavanju kazne, za kazneno djelo koje je pravno označeno pod toč. I. izreke pobijane presude gotovo maksimalno ublažio kaznu, kao što je to učinio i sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, te joj je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 60 dana, za koju se ne može reći da je prestroga.

Žaliteljica pogrešno drži da joj se može izreći i uvjetna osuda, i pledira da se ona prema njoj i primijeni. Prema odredbi čl. 67. st. 3. KZ-a uvjetna osuda može se primijeniti prema počinitelju kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, a za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina samo ako su primijenjene odredbe o ublažavanju kazne. Za kaznena djela za koje je propisana stroža kazna od ovih ne može se primijeniti uvjetna osuda.

Kako je za kazneno djelo za koje je optuženica proglašena krivom propisana kazna zatvora do dvanaest godina, to je prijedlog optuženice da se prema njoj primijeni ta vrsta kaznene sankcije neosnovan.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je povodom žalbe optuženice, a po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i optuženici izreći kaznenu

I Kž 307/04-5

sankciju, na način kao što je učinjeno pod toč. I. izreke ove presude, a žalbu optuženice odbiti kao neosnovanu (čl. 390. st. 1. ZKP-a).

U Zagrebu, 26. travnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Ante Potrebica, v.r.