III Kr-117/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 117/06-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenog predmetu protiv osuđ. K. B. zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ i dr. odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine koju presuda Općinskog suda u Požegi br. K-407/04 od 23. veljače 2006. godine i presuda Županijskog suda u Požegi br. Kž-83/06 od 13. listopada 2006. godine, u sjednici održanoj dana 30. kolovoza 2007.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenice K. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Požegi br. K-407/04 od 23. veljače 2006. godine i presuda Županijskog suda u Požegi br. Kž-83/06 od 13. listopada 2006. K. B. proglašena je krivom zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, zbog kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri mjeseca i zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri mjeseca, te temeljem citiranih zakonskih propisa uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c. KZ osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnijela je, dana 28. studenog 2006. godine, osuđenica putem branitelja Ž. D., odvjetnika iz P., i to zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenice predviđene u čl. 368. toč. 1. i 4. ZKP u svezi čl. 427. toč. 1. ZKP.

Temeljem čl. 428. st. 4. ZKP Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je odgovor na zahtjev u kojem je izrazila stav kako zahtjev nije osnovan i predložilo isti odbiti.

III Kr 117/06-4

Zahtjev nije osnovan.

Nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, ispravan je zaključak sudova prvog i drugog stupnja kako su radnjama osuđenice ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ.

Time što je područnom uredu HZZO u Požegi ispostavljala račune za izvršene usluge, zaračunavajući vrste i količine terapijskih postupaka koje nije bila ovlaštena obaviti ni zaračunati odnosno koje nije niti mogla zaračunati zbog smrti osiguranika a po cijenama neumanjenim za dužnu participaciju osiguranika koju od njih nije naplaćivala, i time što je ispostavljala račune za usluge obavljene od osoba koje u toj ustanovi tada nisu bile zaposlene niti su radile, osuđenica je dovodila u zabludu HZZO i time ga navela da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini.

Postupajući s prijevarnom namjerom kako bi za pravnu osobu, u kojoj je imala svojstvo odgovorne osobe, pribavila protupravnu imovinsku korist, postupala je sa izravnom namjerom i nije točna tvrdnja podnositelja zahtjeva kako se u konkretnom slučaju radi o građansko pravnom odnosu. Nasuprot tvrdnji osuđenice, za opstojnost ovog kaznenog djela nije odlučno pitanje da li je nadležna podružnica HZZO-a na kvalitetan način provjeravala primljene račune.

Osuđenica je u račune, koje je izdavala HZZO-u, na ime obavljenih usluga fizikalne terapije neistinito upisivala šifre usluga skuplje od odobrenih usluga i šifre usluga koje nisu bile obavljene. Na taj je način neistinito prikazivala sate rada tako da je za pojedine pacijente prikazivala veći broj sati od onoga koji je bio odobren ili evidentiran u evidencijskom listu, odnosno neovlašteno mijenjala upisane šifre koje označavaju vrstu odobrenog terapijskog postupka i neovlašteno ih sama dopisivala, neovlašteno mijenjala datum početka odobrene terapije i vrijeme trajanja, te ime pacijenata na koje se odobreni prijedlog odnosio. Tako izmijenjene prijedloge i odobrenja koristila je kao temelj za izradu evidencijskih listova pacijenata i računa koje je dostavljala HZZO-u na naplatu (a radilo se uslugama koje nisu bile odobrene niti su mogle biti obavljene jer su se osiguranici nalazili na bolničkom odnosno rehabilitacijskom liječenju ili su umrli).

Na taj je način ostvarila sva bitna obilježja kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava i to krivotvorenje službene isprave i krivotvorenje isprave, uslijed čega nije točna njena tvrdnja kako je proglašena krivom za djela koja nisu kaznena djela.

Nadalje, nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, radnje počinjenja kaznenih djela iz čl. 311. i čl. 312. KZ nisu konzumirane radnjama ostvarenog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ, uslijed čega je netočna tvrdnja da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 60. KZ i to na štetu osuđenice. Nije isključen realni stjecaj kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ i posebnog slučaja krivotvorenja isprave odnosno krivotvorenja službene isprave.

Kako je pravilno utvrđeno postojanje svih bitnih obilježja kaznenih djela za koja je osuđenica proglašena krivom i kako je pravilno primijenjena odredba o stjecaju kaznenih djela, to nije došlo do povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. i 4. ZKP.

III Kr 117/06-4

Iz sadržaja zahtjeva se može zaključiti kako podnositelj zahtjeva prigovara i činjeničnim utvrđenjima glede vjerodostojnosti primljenih računa, usklađenosti dokumentacije i namjere osuđenice. Međutim, zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima ovaj izvanredni pravni lijek se ne može podnijeti (čl. 427. ZKP). Navedene tvrdnje predstavljaju zapravo pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja u pokušaju da se izazove odluka suda trećeg stupnja mimo uvjeta predviđenih zakonom.

Temeljem iznesenog zahtjev osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je temeljem čl. 421. u svezi čl. 429. ZKP odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Senka Klarić Baranović, v. r.