Revr-74/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 74/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. K. iz D. M. i 2. J. V. iz K., koje zastupa A. Č., odvjetnik iz O., protiv tužene INA Industrija nafte d.d. Zagreb, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 08. rujna 2005. broj Gž-1100/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 02. veljače 2005. broj Pr-1029/04, u sjednici održanoj dana 04. travnja 2007.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1100/05 od 08. rujna 2005. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 1100/05 od 08. rujna 2005. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 1029/04 od 02. veljače 2005., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da su nedopušteni izvanredni otkazi ugovora o radu dati I-tužitelju odlukom broj KS-OT-25/04 od 13. listopada 2004. i II-tužitelju odlukom broj KS-OT-26/04 od 13. listopada 2004., te tuženiku naloženo da tužitelje vrati na rad na poslove koje su obavljali prije izvanrednog otkaza.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje: ZPP) i posebno zbog bitne povrede iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 114. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04 – pročišćeni tekst; dalje: ZR).

U reviziji se, u bitnom, navodi da se učinjene povrede ne mogu opravdati okolnošću što benzinska postaja M., na kojoj su tužitelji radili, nije bila informatizirana; da tuženik nije imao saznanja da postoje problemi s kompjutorskom kasom, niti da tužitelji ne stignu obaviti posao; da su sve povrede i propuste tužitelju počinili svjesno i namjerno; da je tuženik zbog učinjenih povreda od strane tužitelja izložen prekršajnoj odgovornosti zbog prekršaja iz čl. 16. st. 3. Zakona o posebnom porezu na naftne derivate, kažnjivog po čl. 20. st. 1. toč. 13. i st. 2. istog Zakona, za koje su zapriječene kazne za pravnu osobu od 40.000 kn do 2,000.000,00 kn, kao i mogućnost zatvaranja benzinske postaje; da su tužitelji inkriminiranim postupanjem (storniranjem računa R1 preimenovanjem na drugu osobu) "pogodovali određenim kupcima"; da je tuženiku učinjena i nematerijalna šteta jer mu je narušen poslovni ugled, te da je zbog učinjenih povreda narušeno povjerenje između stranaka ugovora o radu, zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć. Slijedom svega toga da su izvanredni otkazi dopušteni.

U odgovoru na reviziju I-tužitelj osporava revizijske navode i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

II-tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392.a/ ZPP.

Postojanje istaknutog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ne može se ispitati, jer se u reviziji određeno ne navodi koje bi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP bile počinjene, kao ni to koja bi bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP bila učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Okolnost što je drugostupanjski sud ocijenio pravilnim ocjenu dokaza prvostupanjskog suda, ne čini bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjenu u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Za odluku u ovom radnom sporu radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu mjerodavna je odredba čl. 114. st. 1. ZR, koja glasi:

"(1) Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć."

Citiranu mjerodavnu odredbu sudovi su pravilno primijenili kada su, iz razloga navedenih u presudama, tužbeni zahtjev kao osnovan prihvatili.

U osporenoj, kao i prvostupanjskoj presudi, utvrđeno je da su tužitelji počinili nepravilnosti utvrđene u Izvješću broj 25 od 28. rujna 2004. Odsjeka za nadzor poslovanja o nadzoru poslovanja benzinske postaje M. (dalje: Izvješće), pobliže navedene u odlukama o izvanrednom otkazu I-tužitelju i II-tužitelju; da su utvrđene nepravilnosti posljedica slabe organizacije rada na benzinskoj postaji M. (da svaki tužitelj sam radi u svojoj smjeni, mora točiti razne vrste goriva na četiri agregata i voditi sve evidencije uz izdavanje računa kupcima za svaku transakciju); da u Izvješću nije razgraničeno koje je od utvrđenih nepravilnosti počinio koji od tužitelja, te da uslijed učinjenih nepravilnosti tuženiku nije nastala šteta.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su pravilno ocijenili da utvrđene nepravilnosti u radu tužitelja zbog kojih im je ugovor o radu izvanredno otkazan, ne predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć.

Okolnosti pod kojima su nepravilnosti učinjene, kao i činjenica da tuženiku uslijed istih nije nastala šteta, učinjenim povredama oduzimaju obilježje osobito teške povrede radne obveze.

Osim toga, da bi se određenom radniku ugovor o radu mogao izvanredno otkazati, mora biti utvrđeno da je upravo taj radnik počinio određene osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. U konkretnom slučaju, međutim, to nije utvrđeno (nije razgraničeno koje je određene nepravilnosti – povrede počinio koji od tužitelja), tako da se i zbog toga ugovor o radu nije mogao izvanredno otkazati nijednom od tužitelja.

Neosnovano tuženik u reviziji ističe da je zbog učinjenih povreda izložen prekršajnoj odgovornosti zbog prekršaja iz čl. 16. st. 3. Zakona o posebnom porezu na naftne derivate, kažnjivo po čl. 20. st. 1. toč. 13. i st. 2. Zakona, za koje su zapriječene kazne za pravnu osobu od 40.000,00 kn do 2,000.000,00 kn, kao i mogućnost zatvaranja benzinske postaje.

Ovo iz razloga, što su sudovi utvrdili da tuženik nije prekršajno odgovarao, a niti se kod izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužiteljima pozivao na te okolnosti, tako da iste nisu ni bile predmet sudske ocjene. Naime, u postupku sudske zaštite povrijeđenog prava radnika odlukom poslodavca, predmet sudske ocjene mogu biti samo razlozi navedeni u toj odluci.

Ocjenjujući zbog navedenih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 04. travnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.