Revr-370/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 370/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Gordane Matasić Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici u S., protiv tuženika L. d.d. S., zastupanog po punomoćnicama M. S., dipl.prav. i M. F., dipl. prav., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-5083/08 od 5. studenog 2009. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. II P-849/01 od 31. siječnja 2008., ispravljene rješenjem posl. br. II P-849/01 od 24. lipnja 2008., u sjednici održanoj dana 6. listopada 2010.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja D. M. iz S. protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž- 5083/08 od 5. studenog 2009. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Splitu presudom posl. br. II P-849/01 od 31. siječnja 2008., ispravljene rješenjem od 28. lipnja 2008. naložio je tuženiku L. d.d. S. isplatiti tužitelju D. M. iz S. 113.238,39 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne u presudi navedene mjesečne iznose od dospijeća do isplate. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 24.423,80 kuna.

Županijski sud u Splitu presudom posl. br. II P-849/01 od 31. siječnja 2008. preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu Županijskog suda u Splitu tako da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno ukine tu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 123/08 – dalje: ZPP) samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP.

Iz podataka u spisu slijedi da u postupku pred sudovima nižeg stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Drugostupanjski sud je doduše u uvodu presude kao tuženika označio L. d.o.o. S. umjesto ispravno L. d.d. S., ali se radi o očitoj pogrešci u pisanju koja ne dovodi u pitanje identitet stranke i koju pogrešku drugostupanjski sud može ispraviti u svako doba po čl. 342. st. 1. ZPP.

Revizijski razlog ostalih bitnih povreda odredaba postupka navedenih u čl. 385. st. 1. točka 1. i 2. ZPP nije ispitivan. Tužitelj se općenito pozvao i na revizijski razlog svih bitnih povreda odredaba postupka ali nije određeno naveo ni jednu konkretnu bitnu povredu.

U donošenju presude pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

Predmet spora je isplata 113.238,39 kuna i zateznih kamata na taj iznos, koje tužitelj potražuje na ime razlike između mjesečnih iznosa mirovine koju je primao za period od siječnja 2000. do prosinca 2006. i plaće koju bi ostvarivao da je umjesto umirovljenja ostao raditi kod tuženika na radnom mjestu zidara.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-

da je tužitelj povrijeđen u radnoj nezgodi 3. kolovoza 1990. radeći kao zidar na gradilištu tuženika, pri čemu je zadobio teške tjelesne ozlijede,

-

da je u ranijem postupku pred sudom utvrđena odgovornost tuženika za nezgodu pa je tužitelju dosuđena naknada nematerijalne štete,

-

da je rješenjem Republičkog fonda MIORH ( dalje RFMIORH) Klasa:UP/I- … Ur. br. … od … 1995. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed gubitka sposobnosti za rad zbog bolesti, počevši od 30. lipnja 1995.,

-

da je tužitelj po osnovi mirovine u periodu od 1. rujna 1995. do 31. prosinca 1999. ostvario primanja koja su za 113.238,39 kuna niža od onoga što bi prema redovitom tijeku stvari ostvario da nije prijevremeno umirovljen. Unatoč pravomoćnom konačnom upravnom rješenju RFMIORH sud je izveo dokaz po medicinskom vještaku na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između ozlijede tužitelja zadobivene 3. kolovoza 1990. i tužiteljevog umirovljenja 30. lipnja 1995. te utvrdio da je ozljeda uzrok umirovljenja što da proizlazi i iz nekoliko mišljenja invalidske komisije RFMIORH iz razdoblja 1992. do 1995. godine.

Prvostupanjski sud je na temelju takvih činjenica našao da je tuženik dužan naknaditi tužitelju materijalnu štetu u vidu izgubljene zarade po čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne Novine“ broj 59/96, 94/96, dalje: ZZR).

Drugostupanjski sud je preinačio presudu i odbio tužbeni zahtjev pozivom na pravomoćno i konačno rješenje nadležnog tijela kojim je u upravnom postupku utvrđeno da je gubitak radne sposobnosti tužitelja posljedica bolesti a ne nezgode na radu.

Ovaj sud nalazi pravilnim ocjenu drugostupanjskog suda da tuženik nije u obvezi naknaditi tužitelju materijalnu štetu po osnovi izgubljene zarade. Naime prema odredbi čl. 15. ZZR poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

U ovom slučaju prethodno pitanje za primjenu citirane odredbe je uzročno posljedična veza između tužiteljeve ozljede na radu i prijevremenog umirovljenja, a o tome postoji pravomoćno i konačno rješenje doneseno u upravnom postupku od strane nadležnog tijela, Republičkog fonda MIORH (dalje RFMIORH) Klasa:UP/I-… Ur. Br… od …1995. Sud je u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP vezan pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela kojim je odlučeno o prethodnom pitanju.

U rješenju je navedeno da je kod tužitelja nastupio gubitak radne sposobnosti zbog bolesti, pa je time otklonjena mogućnost da sud u parničnom postupku radi naknade štete ovo pitanje rješava kao prethodno. Sud također nije u parnici ovlašten ispitivati zakonitost rješenja donesenog u upravnom postupku. Ako je tužitelj smatrao nezakonitim rješenje RF MIORH, zato što je pogrešno utvrđen uzrok gubitka radne sposobnosti koji je doveo do umirovljenja, mogao je u tom postupku koristiti pravne lijekove i dokazivati nezakonitost rješenja.

Zbog iznijetih razloga nema mjesta primjeni odredbe čl. 15. ZZR o odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, pa je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

Imajući u vidu navedene razloge valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 6. listopada 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.