Croatian Supreme Court dismissed appeal for lack of specific legal question under Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because it failed to meet statutory requirements. Although the appellant argued for a change in legal interpretation based on ECHR case law, the appeal did not specify a distinct legal issue as mandated by the Civil Procedure Act. The court ruled that the appeal lacked the necessary content to justify a review under the special provision for appeals regarding uniform application of law.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP-a; čl. 392.b. st. 2. ZPP-a: An appeal under Article 382(2) of the Civil Procedure Act is inadmissible if the appellant fails to specify a distinct legal question regarding the uniform application of law, as the court cannot create such questions on its own.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 184/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Brune Frankovića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika Lj. b. d.d. Lj., Glavna filijala Z., Z., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8595/11-2 od 13. rujna 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7395/05-19 od 24. ožujka 2011., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2016.
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju S. K. isplati iznos od 12.214,23 CHF s kamatama koje tuženik plaća u mjestu ispunjenja na devizne štedne uloge po viđenju na CHF tekućim od 7. studenoga 2002. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate s kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.085,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od 24. ožujka 2011, sve u roku od 15 dana.
Presudom suda drugog stupnja pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2 toč. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a). Predložio je prihvatiti reviziju i ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u cijelosti i vratiti predmet na ponovno suđenje, a tužitelju naložiti da tuženiku naknadi troškove revizije u iznosu od 2.882,50 kn. Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz stavka 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iako revident u reviziji navodi da podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizija po svom sadržaju ne predstavlja reviziju sastavljenu u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
Revident u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koje se na njega odnose. Revident je u reviziji tek konstatirao da su za pravni poredak Republike Hrvatske mjerodavna pravna shvaćanja Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava pa da revizijski sud treba preispitati i promijeniti svoja shvaćanja. U nastavku revizije revident iznosi svoja shvaćanja vezano za određenu presudu Europskog suda za ljudska prava i svoje shvaćanje da bi u konkretnom predmetu trebalo primijeniti načelo sukcesije država, ali pri tome ne postavlja nikakvo konkretno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a.
U ovom sporu revizija unatoč vrlo opširnim i sadržajnim navodima o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, nema potreban sadržaj propisan citiranom odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a, jer u njoj nije određeno naznačeno ni jedno pravno pitanje.
Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a postojanje kojih pitanja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a razlikuje od revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a izgubila granica između nje i revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, dok bi se sud doveo u situaciju da umjesto revidenta formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.
Slijedom navedenog, nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2 ZPP- a te je na temelju čl. 392.b. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 31. ožujka 2016.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v. r.