Rev-x-698/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 698/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja I. T., II-tužiteljice D. T., III-tužitelja V. T. i IV-tužiteljice M. T., svi iz Z., zastupani po M. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. Z., kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji I-tužitelja I. T., II-tužiteljice D. T., III-tužitelja V. T. i IV-tužiteljice M. T., protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-1083/06-2 od 4. travnja 2006., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. P-11166/03 od 6. prosinca 2005., u sjednici održanoj 5. lipnja 2012.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

Utvrđuje se ništavim sporazum o naknadi broj Klasa … ur. br. … od …. godine sklopljen između parničnih stranaka i to u dijelu točke I. gdje se na ime naknade za ½ dijela ekspropriranih nekretnina V. i M. T. daje iznos od 451.075,413 dinara, te u dijelu gdje se na ime naknade I. i D. T. za njihov suvlasnički dio daje iznos od 173.415.217 dinara, kao i sa zahtjevom da im je tuženik dužan naknaditi troškove postupka u iznosu od 17.508,50 kn u roku od 15 dana."

Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 17.508,50 kn.

Drugostupanjskom presudom usvojena je žalba tuženika kao osnovana i presuda Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. P-11166/03 od 6. prosinca 2005. preinačena i presuđeno: "Utvrđuje se ništavim sporazum o naknadi br. Klasa …, ur. br. … od ... g. sklopljen između parničnih stranaka i to u dijelu toč. I gdje se na ime naknade za ½ dijela ekspropriranih nekretnina V. i M. T. daje iznos od 451.075.413 dinara, te u dijelu gdje se na ime naknade I. i D. T. za njihov suvlasnički dio daje iznos od 173.415.217 dinara."

Ujedno su tužitelji dužni solidarno naknaditi tuženiku troškove postupka u iznos 6.000,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude I-tužitelj I. T., II-tužiteljica D. T., III- tužitelj V. T. i IV-tužiteljica M. T. (dalje: tužitelji), izjavili su reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05. – dalje: ZPP).

Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama (posebno glede utvrđene visine naknade za eksproprirane nekretnine po osnovu sklopljenog sporazuma o naknadi od 28. lipnja 1989. - list 3. i 4. spisa). Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje se ukazuje revizijom.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništavosti sporazuma o naknadi sklopljenog među strankama 28. lipnja 1989. u dijelu koji se odnosi na visinu naknade i iznosa za eksproprirane nekretnine kako je opisano u toč. I. izreke prvostupanjske presude.

Prema obrazloženju nižestupanjskih sudova, proizlazi da je među strankama nesporno da su tužitelji bili ranije vlasnici nekretnina u Z., sagrađenih na kč.br. 688/1 k.o. T., svaki u 1/4 dijela, koje su im pravomoćnim rješenjem prednika tuženika eksproprirane 12. travnja 1989.. Nadalje, da je između tužitelja i prednika tuženika - Zavoda za izgradnju grada, vođen postupak radi određivanja naknade za eksproprirane nekretnine. Nakon izvršene procjene stranke su u upravnom postupku sklopile sporazum o naknadi istih nekretnina 28. lipnja 1989..

Iz naprijed navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da visina naknade koju je izračunao tuženik, nije u skladu s odredbom čl. 44. Zakona o eksproprijaciji jer pri utvrđivanju visine naknade nije uzeta u obzir vrijednost zemljišta, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

Međutim, drugostupanjski sud smatra da je iz navedenog činjeničnog stanja pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda. Naime, prije samog zaključenja sporazuma o visini naknade za vrijednost predmetnih nekretnina (opisanih u toč. I. izreke prvostupanjske presude), obavljena je procjena po vještaku odnosno Zavodu za izgradnju Grada Zagreba. Dakle, stranke su po izvršenoj procjeni u upravnom postupku zaključile navedeni sporazum o naknadi 28. lipnja 1989. u kojem je u toč. I. izričito navedeno da se naknada daje odnosno odnosi između ostalog, i na zemljište, te da se tužitelji odriču daljnjeg potraživanja po osnovi ekspropriranih nekretnina.

Glede određivanja visine naknade ekspropriranih nekretnina, drugostupanjski sud ima na umu odredbu čl. 35. Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine" broj 46/82 - dalje: ZE) prema kojoj je utvrđeno kada i na koji način se određuje visina naknade za eksproprirane nekretnine, time da je zakonsko pravo prijašnjih vlasnika istih nekretnina da ne prihvate iznose ponuđene na ime obračunate pravične naknade. Međutim, ukoliko se stranke ne mogu sporazumjeti u pogledu visine naknade, istu će u smislu odredbe čl. 59. i 60. ZE po službenoj dužnosti utvrditi općinski sud.

Obzirom na navedeno, drugostupanjski sud zaključuje da su sklapanjem navedenog sporazuma o naknadi (28. lipnja 1989.), stranke u postupku eksproprijacije sklopile nagodbu u smislu čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima.

Zbog toga drugostupanjski sud smatra da je tužiteljima pravilno utvrđena visina novčane naknade za eksproprirane nekretnine, pa ne postoje uvjeti za utvrđenje ništavim navedenog sporazuma o naknadi, zbog čega je odbio tužbene zahtjeve.

Pravilno je drugostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio da je postupak procjene i sklapanja sporazuma o visini naknade od 28. lipnja 1989., proveden sukladno tada važećim odredbama ZE, budući su tužitelji u tijeku cijelog tog postupka bili upoznati sa izvršenom procjenom i odredbama sklopljenog sporazuma o naknadi kojeg su dobrovoljno potpisali.

Zbog toga, pravilno je drugostupanjski sud ocijenio neosnovanim navode tužitelja da visina naknade nije pravilno utvrđena, odnosno da je ponuda pravobranitelja i procjena vrijednosti ekspropriranih nekretnina i protivna odredbi čl. 44. ZE.

Dakle, obzirom na navedeno, pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da je u konkretnom slučaju do sklapanja sporazuma o visini naknade došlo u postupku provođenja eksproprijacije, o čemu se stranke, sukladno odredbi čl. 56. i 57. ZE mogu sporazumijevati, a koji sporazum o naknadi po svom karakteru predstavlja nagodbu u smislu odredbi čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 – dalje: ZOO).

I prema shvaćanju ovoga suda predmetnim Sporazumom o visini pravične naknade za eksproprirane nekretnine određuju se uzajamna prava i obveze kao i u smislu odredbe čl. 1089. ZOO, time da se prema odredbi čl. 35. ZE visina naknade za ekspropriranu nekretninu određuje prema stanju u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke o naknadi.

Slijedom toga, tako sklopljeni sporazum o visini pravične naknade od 28. lipnja 1989. je u skladu tada važećeg Zakona o eksproprijaciji i Zakona o obveznim odnosima i nije protivan odredbi čl. 103. ZOO.

Odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredbe čl. 35., čl. 56., čl. 57., čl. 59., čl. 60., imajući na umu i odredbu čl. 44. ZE i odredbu čl. 1089. ZOO, a imajući na umu i odredbu čl. 103. ZOO.

Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 3. ZPP).

Na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. lipnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.