Pž-4863/2013-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Ref. 67 Pž-4863/2013-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Gorane Aralice Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T. d.d. u stečaju, OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnica R. S., odvjetnica iz R., protiv tuženika R. M. d.o.o., OIB ..., R., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu s ograničenom odgovornošću V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 3626/11-16 od 30. siječnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2017.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-3626/11-16 od 30. siječnja 2013. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-3626/11-16 od 30. siječnja 2013. utvrđeno je da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren kod javnog bilježnika M. G. D. iz R., od 31. prosinca 2009. pod poslovnim brojem OV-19241/09, predmet kojega su nekretnine upisane u z.k.ul. br. ... i to k.č.br. ... k. o. T. (točka I. izreke), određeno je da je tuženik dužan trpjeti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva sa nekretnina tužitelja upisanih u z.k.ul. br. ... i to k.č.br. ... k. o. T., a koje je upisano u korist R. M. d.o.o. R. (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.850,00 kn (točka III. izreke).

Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13), s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, a potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 8.906,25 kn.

Ref. 67 Pž-4863/2013-3

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer je zahvaćena bitom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je bez učinka prema stečajnoj masi ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim je tužitelj prodao nekretninu tuženiku kao kupcu uz zahtjev da je tuženik dužan trpjeti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja koje je upisano u korist R. M. d.o.o. R.. Tužitelj tvrdi da mu nije isplaćena kupoprodajna cijena za prodanu nekretninu u iznosu od 63.130,03 EUR zbog čega je došlo do oštećenja tužiteljevih vjerovnika.

U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjene opće procesne pretpostavke propisane odredbom članka 141. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13), jer je stečajnom upravitelju odobreno podnošenje tužbe za pobijanje pravne radnje dužnika, a tužba je podnesena, unutar dvije godine od otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem. Osim toga, utvrđeno je da su ispunjene i opće materijalne pretpostavke za pobijanje pravnih radnji propisane odredbom članka 127. Stečajnog zakona, jer se radi o pravnom poslu poduzetom prije otvaranja stečaja nad tuženikom. Prvostupanjski sud je utvrdio da je prodaja predmetne nekretnine dovela do oštećenja vjerovnika, jer bi se prodajom navedene nekretnine u stečaju, mogućnost namirenja stečajnih vjerovnika povećala s obzirom na okolnost da se radi o kupoprodajnoj cijeni nekretnine od 63.130,03 EUR, koja bi, da nije prešla u vlasništvo tuženika, ušla u stečajnu masu, a tužitelj kao stečajni dužnik ima evidentirane naloge za plaćanje za čije izvršenje nema pokrića na računu, u iznosu od 141.037.848,56 kn. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio kako je predmetni Ugovor o kupoprodaji od 31. prosinca 2009. sklopljen unutar posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem koji je podnesen 5. veljače 2010. te kako je tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bio nesposoban za plaćanje. Također, utvrđeno je da je tuženik znao za tužiteljevu nesposobnost za plaćanje jer je tužitelj bliska osoba dužniku (tuženiku) zbog toga što je jedini član društva i osoba ovlaštena za zastupanje tuženika J. K., bio ujedno i predsjednik nadzornog odbora tužitelja. Tuženikov prigovor da je platio kupoprodajnu cijenu prvostupanjski sud nije prihvatio uz obrazloženje da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da se odnosi na predmetni posao, a dokazi koje je tuženik ponudio nisu dovoljni da na njima sud formira uvjerenje o istinitosti tuženikove tvrdnje te je primjenom pravila o teretu dokaza utvrdio kako se ne radi o gotovinskom poslu iz članka 140.

Stečajnog zakona i prihvatio tužbeni zahtjev.

Tuženik u žalbi u bitnome navodi kako je u vlasnički list za z.k.ul. br. ... k.o. T. kao vlasnik nekretnina upisan I.-P. d.o.o. R., OIB ... koja osoba je različita od tuženika u ovom Ref. 67 Pž-4863/2013-3

predmetu R. M. d.o.o. R., OIB ... te je očito da tuženik nije osoba u odnosu na koje se može uspostaviti ranije zemljišno knjižno stanje čak i da su ostale pretpostavke bile ispunjene. Osim toga, tuženik navodi kako je tijekom prvostupanjskog postupka isticao da je platio tužitelju kupoprodajnu cijenu i privio spisu isprave koje dokazuju da je obavljao plaćanja tužitelju, ali je prvostupanjski sud svejedno odbio prijedlog za financijsko vještačenje kojim bi se ta činjenica utvrdila. Tuženik smatra da se ako je isplatio cijenu, postavlja pitanje na koji način je poremećen redoslijed namirenja stečajnih vjerovnika.

Iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. ... k.o. T., privijenog spisu na listu 17.-19., proizlazi kako je upisom broj 11. u listu B (vlastovnici) na temelju Ugovora o kupoprodaji od 31. prosinca 2009. preneseno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama sa tužitelja u korist društva R.-P. d.o.o. R. (OIB ...). Upisom broj 12. uknjižena je zabilježba postojanja spora na predmetnim nekretninama koji se vodi kod Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-306/10, predlagatelja J. K., a upisom broj ... uknjiženo je pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 6. svibnja 2010. u korist I.-P. d.o.o. R. (OIB ...).

Dakle, iz isprava privijenih spisu proizlazi da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine upisana treća osoba, a ne tuženik, pa postoji proturječje između razloga pobijane presude i isprava privijenih spisu.

Tužitelj u točki II. svojeg petita zahtijeva da tuženik trpi uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva sa nekretnina tužitelja upisanih u zk.ul. br. ... k.o. T., koje je upisano u korist R.M. d.o.o. R.. Iz ovako postavljenog tužbenog zahtjeva nije sasvim jasno što tužitelj zapravo traži i na koji način zahtjeva izmjenu stanja u zemljišnim knjigama, pa je prvostupanjski sud trebao tužitelja pozvati na ispravak tužbe u smislu odredbe članka 109. Zakona o parničnom postupku.

Međutim, neovisno o tome, osnovano tuženik navodi kako osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik i koja bi trebala trpjeti posljedice uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (I. P. d.o.o. Rijeka - OIB ...) uopće nije stranka u ovom postupku. Zbog toga je izreka pobijane presude proturječna privijenim ispravama u dijelu u kojemu je određeno da je tuženik dužan trpjeti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem prava vlasništva koje je upisano u korist tuženika. Osim toga, s obzirom na to da bi kondemnatorni zahtjev istaknut u točki II. petita tužbenog zahtjeva trebao imati izravan učinak i na treću osobu, o takvom zahtjevu nije moguće odlučivati bez sudjelovanja te treće osobe kao parnične stranke.

Također, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud obrazlaže kako na temelju izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću zaključiti o tome je li tuženik isplatio kupoprodajnu cijenu, pa je o postojanju te činjenice zaključio primjenom pravila o teretu dokaza koje obvezuje sud da uzme kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se poziva na tu činjenicu u svoju korist nije predložila dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Istodobno, prvostupanjski sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog za izvođenje financijskog vještačenja, koji dokaz je predložen upravo radi utvrđenja te činjenice.

Prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju tuženik je žalbenim navodima doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je nije moguće unaprijed znati

Ref. 67 Pž-4863/2013-3

kakav bi bio rezultat financijsko knjigovodstvenog vještačenja. U okolnostima konkretnog predmeta u kojem su se stranke nalazile u poslovnom odnosu s mnoštvom financijskih transakcija, odbijanjem tuženikovog dokaznog prijedloga tuženiku je onemogućeno dokazivanje činjenica koje je iznio i koje mu idu u prilog te prvostupanjski sud nije mogao ocijeniti kako odlučne činjenice nije moguće sa sigurnošću utvrditi prije nego je izveo dokaz predložen za njihovo utvrđenje.

Međutim, neosnovano tuženik smatra da, ako bi sud utvrdio kako je tuženik isplatio tužitelju kupoprodajnu cijenu, pobijanje ugovora o kupoprodaji automatizmom bilo nedopušteno. Naime, i pravnu radnju na temelju koje je dužnik za svoju činidbu primio protučinidbu jednake vrijednosti koja je izravno ušla u njegovu imovinu (gotovinski posao) moguće je pobijati uz pretpostavke iz članka 131. Stečajnog zakona (članak 140. Stečajnog zakona).

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 369. stavak 1. Zakona o parničnom postupku valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U smislu odredbe članka 166. stavka 3. Zakona o parničnom postupku o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede parničnog postupka ne koje je ukazao ovaj sud i pozvati tužitelja da uredi tužbeni zahtjev u točki II. petita na način da iz zahtjeva bude jasno što točno i od koga tužitelj zahtijeva. U odnosu na zahtjev za utvrđenje da je bez učinka prema stečajnoj masi ugovor o kupoprodaji nekretnina, prvostupanjski sud će u okviru dokaznih prijedloga koje su iznijele stranke i obrazloženja ove presude izvesti sve prikladne dokaze radi utvrđenja činjenice je li tuženik platio tužitelju kupoprodajnu cijenu. Ovisno o rezultatima izvedenih dokaza, prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za pobijanje pravne radnje u stečaju.

U Zagrebu 15. ožujka 2017.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

KAMELIJA PARAĆ, v.r.