Revr-665/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 665/08-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz V., kojeg zastupa punomoćnica M. B., dipl. iur. Zajednice sindikata protiv tuženika M. d.o.o. za poslovne usluge i vanjsku trgovinu iz V., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik iz V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Virovitici, posl. br. Gž-739/08 od 16. listopada 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, posl. br. P-535/07-19 od 13. lipnja 2008., u sjednici održanoj 19. ožujka 2013.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Virovitici posl. br. Gž-739/08 od 16. listopada 2008. i presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-535/07 od 13. lipnja 2008. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod I. izreke utvrđena je kao nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu kojom tužitelju radni odnos prestaje 15. studenoga 2007. kao i odluka tuženika kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja. Pod toč. II. izreke tužitelju radni odnos zasnovan na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2001. prestaje 1. veljače 2008. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati naknadu bruto plaće od 15. studenoga 2007. do 1. veljače 2008. u iznosu 8.619,40 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Pod toč. IV. izreke naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti naknadu štete u iznosu tri prosječne mjesečne plaće u ukupnom iznosu 8.319,80 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Pod toč. V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu naknade štete preko dosuđenog iznosa 8.319,80 kn do zatraženog 11.102,72 kn s pripadajućim kamatama. Pod toč. VI. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i obje nižestupanjske presude preinači tako da tužbeni zahtjev odbije uz naknadu cjelokupnog troška tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

Revizija tuženika je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11– dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a za koju bitnu povredu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena.

Predmet spora je dopuštenost odluke tuženika o prestanku ugovora o radu tužitelju s danom 15. studenoga 2007., a time i osnovanost zahtjeva za sudski raskid ugovor o radu s danom 1. veljače 2008., te isplatu naknade bruto plaće i naknade štete u iznosu tri prosječne plaće tužitelju.

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjeva tužitelja, kako onaj upravljen na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, tako i onaj pravljen na sudski raskid ugovora o radu tužitelju, a time i na isplatu mu naknade plaće te naknade štete izražavajući pravno shvaćanje:

- da usmena izjava tužitelja od 15. studenoga 2007. kojom otkazuje ugovor o radu, razdužuje se i ujedno napušta posao, nema u smislu odredbe čl. 118. st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 – dalje: ZR) značaj otkaza ugovora o radu, niti

- da pobijana odluka tuženika o prestanku ugovora o radu tužitelju ima značaj pisanog sporazuma o prestanku ugovora o radu tužitelju u smislu čl. 111. ZR, te ocjenjujući

- da konkretno postupanje tužitelja nije imalo karakter osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a niti se može podvesti pod neke druge osobito važne činjenice, zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, zbog čega

- da nema ni pretpostavki za ocjenu dopuštenom pobijane odluke tuženika u smislu postojanja razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 114. ZR.

Pri tome, međutim, nižestupanjski sudovi gube iz vida da je odnos stranaka u ovom sporu bio ugovorni odnos, pri čemu je tužitelj ne samo usmeno otkazao ugovor o radu te konkretnim postupanjem i nedolaskom na rad, vraćanjem ključeva poslovnog prostora, vraćanje poslovnog mobitela i poslovne kartice, očitovao svoju volju o otkazivanju takvog ugovora o radu.

U skladu s takvim postupanjem tužitelja, čini se da ima mjesta pobijanu odluku tuženika sagledati kao prihvat tužiteljeve ponude za sporazumni prestanak radnog odnosa, a time, dakle, i postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 111. ZR za sporazum o prestanku ugovora o radu tužitelju.

Već prethodno navedeno da je kao zakonski razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu radniku predviđeno i postojanje osobito važnih činjenica, zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Konačno, a polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, i baš da je tužitelj usmeno otkazao ugovor o radu, razdužio se i napustio posao, čini se da ima mjesta takvo njegovo postupanje sagledati i ocjenjivati u svjetlu postojanja osobito važnih činjenica, a zbog kojih, uz uvažanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak njegovog radnog odnosa nije moguć, dakle ocijeniti je li postoje razlozi za ocjenjivanje dopuštenosti pobijane odluke tuženika u smislu postojanja razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju.

Kako su, očito zbog pogrešnog pravnog pristupa, nižestupanjski sudovi propustili utvrditi za ovaj spor odlučne činjenice, to je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. ožujka 2013.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v.r.