Rev-1495/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1495/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. iz Z., koju zastupa I. I., odvjetnik u Z., protiv tužene N. d.d. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. J., radi poništenja izjave i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. listopada 1998. godine br. Gž- 4792/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 1998. godine br. Pr- 1171/97-11, u sjednici održanoj dana 21. studenog 2000.,

presudio je i riješio je:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. listopada 1998. godine br. Gž-4792/98-2 kao i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 1998. br. Pr-1171/97-11 u dijelu izreke prvostupanjske presude kojim je odbijen dio zahtjeva tužbe da je tužena dužna platiti tužiteljici iznos od 3.594,00 kn sa zakonskom kamatom od 16. listopada 1994. godine do isplate i troškove spora i u tom dijelu predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U ostalom dijelu revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje izjave koju je tužiteljica potpisala kao djelatnica tuženika u svrhu učešća u dokupu staža za odlazak u prijevremenu mirovinu otpremninom koja joj po zakonu pripada, kao i zahtjev za isplatu otpremnine u iznosu od 3.594,00 kn sa kamatama i parničnim troškom.

Protiv drugostupanjske odluke reviziju je izjavila tužiteljica iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati i udovolji zahtjevu tužbe uz isplatu sada u reviziji naznačene otpremnine u iznosu od 19.699,99 kn sa kamatama i parničnim troškom ili pak obje odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica bila djelatnica tuženika i da je danom 16. listopada 1994. godine ostvarila pravo na starosnu mirovinu dokupom radnog staža. Odlukom Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske tužiteljici je odobren dokup radnog staža, jer joj je za tu svrhu nedostajalo 4 godine, 11 mjeseci i 15 dana mirovinskog staža.

Tužiteljica je zatražila poništenje izjave koju je potpisala u svrhu učešća u dokupu radnog staža - otpremninom, koja joj po zakonu pripada.

Pravilan je stav nižestupanjskih sudova da zahtjev tužiteljice u tom pravcu nije osnovan jer ne ostoje razlozi za poništenje te izjave, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

Međutim, radi se o razlozima apsolutne ništavosti, budući da je dogovoreno i da tužiteljica svojim sredstvima sudjeluje u dokupu staža i to otpremninom koja joj inače po zakonu pripada. Naime, temeljem odredbe čl. 78. st. 1. al. 6. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 25/92) zbog trajnog prestanka potrebe za radom radnika radni odnos ne može prestati ako radniku za stjecanje prava na mirovinu nedostaje do pet godina radnog staža ili godine života, ako mu poslodavac ne dokupi staž.

Kako tužiteljica spada u tu kategoriju zaštićenih radnika (čl. 78. st. 1. al. 6. ZRO) to je izjava koju je potpisala u protivnosti sa svrhom i ciljeg tog zakonskog propisa.

Stoga je revizija tužiteljice osnovana u odnosu na zahtjev za isplatu otpremnine.

Naime, tuženik je kao poslodavac ispunjavajući svoju zakonsku obvezu prema tako zaštićenom djelatniku, što je i temeljna svrha i smisao odredbe čl. 80. ZRO - bio u obvezi izvršiti dokup radnog staža, koji je tužiteljici potreban za ostvarivanje prava na punu mirovinu a tužiteljici pripada pravo na otpremninu prilikom odlaska u mirovinu (čl. 40. Općeg kolektivnog ugovora, "Narodne novine", br. 39/94) pa se zahtjev tužiteljice za isplatu otpremnine ukazuje na zakonu utemeljenim.

Kako se sudovi nisu bavili pitanjem otpremnine koja tužiteljici pripada po zakonu to je u tom dijelu odluke sudova trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. S obzirom na istaknute razloge odlučeno je kao u izreci ove odluke (čl. 393. i 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/91 i 91/92).

U Zagrebu, 21. studenog 2000.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.