I Kž-779/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 779/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S.Z., zbog krivičnog djela iz čl. 42. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 9. listopada 1991. K 63/91, u sjednici održanoj 9. prosinca 1992., u prisutnosti zamjenika javnog tužitelja Hrvatske P.P.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. S.Z., te se potvrdjuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Bjelovaru oglasio je krivim opt. S.Z. zbog kriv. djela iz čl. 42. st. 1. KZH, te mu izrekao uvjetnu osudu s utvrdjenom kaznom zatvora u trajanju od dva mjeseca i rokom kušnje od jedne godine.

Po čl. 69. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) optuženiku je oduzeta i zračna puška preuredjena u malokalibarsku, a u obvezi je da nadoknadi trošak krivičnog postupka iz čl. 95. st. 2. toč. 1-6. Zakona o krivičnom postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("NN" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP).

Presudu pobija optuženik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te odluke o krivičnoj sankciji i troškovima krivičnog postupka.

I Kž 779/91

U žalbi optuženika istaknut je i zahtjev za obavještavanje o sjednici vijeća, ali tom zahtjevu nije udovoljeno, temeljem članka 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u vrijeme ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("NN" br. 73/91).

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu optuženik u pogledu tvrdnje o postojanju bitne povrede odredaba krivičnog postupka, zbog koje on takodjer neosnovano uzima da pobijanu presudu treba ukinuti i predmet vratiti na ponovno sudjenje.

U presudi suda prvog stupnja nije nadjena apsolutno bitna povreda odredaba kriv. postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 5. ZKP u pitanju postojanja optužbe ovlaštenog tužitelja.

Naime, oštećena je 13. veljače 1988. podnijela krivičnu prijavu protiv optuženika, dakle istog dana kada se inkriminirani dogadjaj zbio, i u svim svojim iskazima tijekom postupka (list 25, 43, 67 spisa) oštećenica se izravno izjasnila o krivičnom gonjenju optuženika za teže djelo, što naravno u sebi uključuje i njegovo gonjenje i kažnjavanje za lakše djelo.

Osim toga, glavna rasprava 25. rujna 1990. nije održana krivnjom optuženika, koji iako uredno obaviješten nije pristupio, a ne krivnjom oštećenice.

Kako su na tu glavnu raspravu pored oštećenice pristupili i svi ostali pozvani svjedoci, sud prvog stupnja, iz razloga procesne ekonomije, odlučio je da ih sasluša izvan glavne rasprave.

izjašnjenje oštećenice o preuzimanju krivičnog Na listu br. 68 spisa postoji i izravno

gonjenja optuženika, pri čemu je oštećenica zatražila da se optuženik oglasi krivim i osudi "za sve što joj je učinio", koji je iskaz zajedno s iskazima svih ostalih saslušanih svjedoka (izvan glavne rasprave) uz suglasnost stranaka, sud prvog stupnja u dokaznom postupku pročitao na glavnoj raspravi.

Stoga, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, izjava oštećenice na listu 68 spisa predstavlja, i u strogo formalnom smislu njenu izjavu kojom ona preuzima krivični progon za kriv. djelo iz čl. 42. st. 1. KZH, sada u krivičnoprocesnom svojstvu priv. tužiteljice, pa kako, dakle, u potpunosti egzistira njeno svojstvo ovlaštenog tužitelja, to u izloženom smislu nema formalnih nedostataka opisanih u žalbi optuženika, a niti bilo koje druge bitne povrede odredaba kriv. postupka, na čije postojanje u smislu čl. 376. st. 1. t. 1. ZKP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovana su i žalbena pobijanja optuženika zbog odluke o krivičnim sankcijama, te troškovima krivičnog postupka.

Protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, sud prvog stupnja je nakon uvažavanja svih konkretno utvrdjenih olakšavajućih i otežavajućih okolnosti, a prije svega podatak da je optuženik otac maloljetnog djeteta, kao i postojanje znatnijeg doprinosa oštećenice koja je

I Kž 779/91

svojim ponašanjem tijekom te večeri, a i ranije, doprinjela inkriminiranom dogadjaju.

Te olakotne okolnosti, kao i činjenica da je optuženik sada oglašen krivim za manje društveno opasno djelo, uz uvažavanje otegotne okolnosti vezane za optuženikovu raniju osudjivanost, izmedju ostalog, i za istovrsno krivično djelo, ukazuju da će se zbog postojanja, sada manje kriminalne količine, svrha kažnjavanja ostvariti i izricanjem uvjetne osude, s tako utvrdjenom kaznom zatvora, te rokom kušnje kojeg je odredio sud prvog stupnja, jer je za pretpostaviti da će i samo upozorenje uz prijetnju kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini krivična djela.

S obzirom na to trebalo je u tom dijelu odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu.

Pobijana presuda ispitana je zbog odluke o mjeri sigurnosti, kod čega je ustanovljeno da je spomenuta sankcija izrečena u svemu pravilno i zakonito, kada je zračna malokalibarska puška doista upotrijebljena kao sredstvo izvršenja djela, kojim je optuženik izudarao privatnu tužiteljicu po glavi i tijelu, zadavši joj opisane povrede.

Po ocjeni ovog suda drugog stupnja nije bilo osnova da se optuženik čak ni djelomično oslobodi snašanja troškova krivičnog postupka iz čl. 95. st. 2. t. 1-6. ZKP, jer prema podacima u spisu on ima imovinu koja se sastoji od suvlasništva 1/2 kuće u Carevadaru, te poljoprivredno zemljište u površini od 3 jutra, iz koje imovine uzdržava svoju dvočlanu obitelj, pa kako se radi o skrivljenim troškovima kriv. postupka, nije bilo osnova ni za njegovo djelomično oslobadjanje od snašanja istih.

Slijedom svega izloženog, kako u pobijanoj presudi suda prvog stupnja nema nedos- tataka istaknutih u žalbi, kao ni povreda zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 376. st. 1. t. 1. i 2. ZKP), to je temeljem čl. 384. ZKP presudjeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. prosinca 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Pavišić dr. Berislav, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)