I Kž-706/2005-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 706/05-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Ante Potrebice, Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. Đ., zbog kaznenog djela ubojstva, iz čl. 90. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu broj K-2/05 od 23. svibnja 2005. godine, u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2005. godine u nazočnosti branitelja optuženika V. L., odvjetnika iz S. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. J. Đ. kao neosnovana i u pobijanom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Splitu proglasio krivim J. Đ. zbog kaznenog djela ubojstva, iz čl. 90. Kaznenog zakona (KZ) i kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ-a i nakon što je optuženiku za prvo kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, a za drugo, primjenom propisa o ublažavanju kazne, kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, temeljem čl. 60. st. 2. toč. c) KZ-a osudio ga je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Temeljem čl. 63. KZ-a u izrečenu kaznu sud je optuženiku uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 8. listopada 2004. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 80. KZ-a prema optuženiku primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to pištolja marke "ČZ", call 9 mm, kojim su izvršena kaznena djela.

I Kž 706/05-6

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je optuženika obavezao da naknadi trošak kaznenog postupka.

Istom presudom temeljem čl. 353. toč. 3. ZKP-a protiv optuženika odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari, iz čl. 335. st. 1. KZ-a.

Protiv ove presude u osuđujućem dijelu podnio je žalbu optuženik putem branitelja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenim sankcijama i optuženik osobno u kojoj ne navodi žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi koja je podnesena putem branitelja predloženo je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se presuda preinači tako da se optuženik oslobodi zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, a da mu se za kazneno djelo ubojstva izreče znatno blaža kazna.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš u dopisu broj KŽ-DO-1438/05, od 6. rujna 2005. godine, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

Postupajući po zahtjevu optuženika iznesenom u žalbi o sjednici vijeća obaviješteni su on i njegov branitelj.

Kako se optuženik nalazi u pritvoru i ima branitelja, a ovo je vijeće ocijenilo da njegova nazočnost na sjednici nije svrhovita, nije osiguran njegov dolazak na sjednicu.

Branitelj optuženika izjavio je na sjednici vijeća da u cijelosti ostaje kod navoda žalbe i žalbenih prijedloga dok je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojko Vučković ostao kod prijedloga koji je pismeno dostavljen ovom sudu 6. rujna 2005. godine.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

Obrazlažući u čemu nalazi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a žalitelj, zapravo, prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, jer navodi da se proturječnost između izreke i obrazloženja presuda očituje u tome što dio činjeničnog opisa izreke presude koji se citira u žalbi "nitko tijekom ovog postupka tako ne prikazuje" i da obrazloženje presude, u odnosu na kazneno djelo izvršeno na štetu ošt. D. G. "ne sadrži niti jedan uvjerljiv razlog", a prigovara se i ocjeni zapisnika o očevidu jer

I Kž 706/05-6

"okrivljenik ni na koji način ne prihvaća da bi oštećenje na kamenom zidu potjecalo od njegovog hica".

Sve su to prigovori utvrđenom činjeničnom stanju, koji se ponavljaju i u dijelu žalbe kojom se prigovara činjeničnom stanju na kojemu se temelji pobijana presuda.

Nije u pravu optuženik ni kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a, jer je presudu temeljio na nezakonitom dokazu.

Žalitelj drži da je nezakoniti dokaz zapisnik o očevidu, koji su obavili djelatnici policije 11. 10. 2004. godine i to iz razloga što o obavljanju te hitne istražne radnje nisu obaviješteni optuženik ili njegov branitelj, pa da je time povrijeđeno pravo obrane, što čini taj dokaz, prema odredbi čl. 9. st. 2. ZKP-a, nezakonitim dokazom, na kojemu se ne može temeljiti sudska odluka.

Prema odredbi čl. 9. st. 2. ZKP-a nezakonit je onaj dokaz, koji je pribavljen povredom odredaba Zakona o kaznenom postupku samo ako je to izričito predviđeno tim zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njega saznalo.

U ZKP-u u Glavi XVIII, koja se odnosi na provođenje istražnih radnji, nije propisano da o provođenju radnje očevida moraju biti obaviještene stranke, niti je time uvjetovana zakonitost te radnje, pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je zapisnik o očevidu od 11. 10. 2004. godine nezakonit dokaz.

Prigovarajući utvrđenom činjeničnom stanju žalitelj prigovara ocjeni dokaza suda prvog stupnja koji je neosnovano ocijenio njegovu obranu neuvjerljivom i pogrešno, u odnosu na kazneno djelo ubojstva, utvrdio da je postupao s izravnom namjerom da ošt. A. B. usmrti, a u odnosu na kazneno djelo izvršeno na štetu D. G. da je potpuno nekritičnim prihvaćanjem iskaza tog oštećenika i svjedoka S. Š. i N. A., te prihvaćanjem zapisnika o očevidu, koji je nezakonit dokaz i nalaz i mišljenje vještaka balističke struke V. H., kojega žalitelj ocjenjuje nestručnim, pogrešno utvrdio da je on pucao i za tim oštećenikom i ostvario elemente kaznenog djela ubojstva, koje je ostalo u pokušaju.

Osim toga žalba smatra da je činjenično stanje ostalo i nepotpuno utvrđeno, jer ocjenjuje da sud, iz dokaza koje je proveo tijekom postupka, nije mogao s potrebnom sigurnošću utvrditi da li je sepsa, koja je neposredni uzrok smrti ošt. B. posljedica njegovog povređivanja ili se razvila neovisno o tome, uslijed propusta u liječenju, te da li je trag pronađen na kamenom zidu prilikom provođenja očevida 11. 10. 2004. godine mogao nastati ispaljivanjem metka iz pištolja kojim je rukovao žalitelj ili se radi o tragu koji je nastao iz nekog drugog razloga, pa smatra da je bilo nužno provesti novo sudsko-medicinsko i balističko vještačenje.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja temeljito proveo sve dokaze, pravilno ih i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao svakog ponaosob i uspoređujući ih međusobno, osnovano ocijenio da je neprihvatljiva obrana optuženika, za razliku od iskaza svjedoka D. G., N. A., I. L. i A. B., o čemu je u presudi naveo uvjerljive i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

I Kž 706/05-6

Prije svega valja reći da je za utvrđenje pravno relevantnih činjenica koje se odnose na usmrćenje ošt. A. B. i pokušaj usmrćenja D. G., bez značaja tko je bio inicijator pozivanja obojice oštećenika i svjedoka A., na mjesto na kojemu je došlo do događaja, kao što pogrešno smatra žalitelj i to elaborira na str. 4 i 5 žalbe, navodeći da o tome ovisi ocjena o "voljnoj komponenti – obliku krivnje" optuženika.

Žalitelj u žalbi iznosi dijelove iskaza svjedoka B., L., A. i ošt. G. i iz njih izvodi zaključak koji nije u skladu s njihovim iskazima, da oni potvrđuju obranu i iskaz sina optuženika da je do ispaljivanja metka u ošt. B. došlo slučajno.

Prije svega valja reći da je optuženik tijekom postupka mijenjao obranu u dijelu u kojemu opisuje kako je došlo do ispaljivanja trećeg metka koji je pogodio oštećenika tvrdeći, u istrazi, da ga je, nakon što je ispucao dva metka u zrak, svjedok A. udario u zatiljak, pa je došlo do ispaljivanja trećeg metka, a na glavnoj raspravi da ga je taj svjedok uhvatio za vrat, pa se u njih zaletio njegov sin T., koji je gurnuo A., a ovaj je povukao njega, te da je on tek tada izvadio oružje, pucao dva puta u zrak, a da je do opaljenja trećeg hica došlo nehotično, uslijed naglog okretanja i defekta u prstima koji su mu oštećeni tijekom Domovinskog rata.

Upravo ovu izmjenu obrane sud je posebno analizirao kada je ocijenio da ona nije prihvatljiva.

Osim toga, nije točno da obranu žalitelja, u odnosu na ispaljivanje trećeg metka, potvrđuje njegov sin. T. Đ. je iskazao, doduše, kao i optuženik da je do ispaljivanja prvih dvaju hitaca u zrak došlo nakon što je svjedok A. napao optuženika, a on ga odgurnuo, ali tvrdi da je optuženik tada ostao slobodan. Kada je vidio da ima pištolj u rukama i puca u zrak svjedok tvrdi da se uplašio i počeo trčati. Čuo je treći hitac, ali nije vidio u kojim je okolnostima ispaljen.

Prema tome ovaj svjedok djelomično iskazuje suglasno kao naprijed spomenuti svjedoci da je optuženik, nakon što je on od njega odgurnuo svjedoka A., ostao slobodan i od nikoga ometan, samo što tvrdi da su tek tada ispaljena sva tri metka, dok svjedoci B., L., A. i ošt. G. tvrde da su dva metka ispaljena prije kontakta optuženika i svjedoka A., a treći da je ispaljen nakon što je A. odgurnut, a opt. ostao slobodan.

Svi oni na identičan način opisuju ispaljivanje trećeg metka i tvrde da je optuženik prišao jedan korak prema oštećeniku i ispalio jedan hitac u pravcu njegovog tijela.

Osnovano sud prihvaća iskaze tih svjedoka jer su suglasni, a nalaze potvrdu i u mišljenju balističkog vještaka V. H., koji smatra da je metak, koji je pogodio ošt. B., ispaljen sa udaljenosti od 1,5 do 2 m, pod kutem od 30º, pri čemu je optuženik bio u uspravnom položaju i stajao s desne bočne strane oštećeniku koji je klečao i bio blago nagnut prema naprijed.

S obzirom da je optuženik u trenutku ispaljivanja metka potpuno slobodno kontrolirao oružje, a pucao je iz pištolja call 9 mm, čija su mu tehnička svojstva vrlo dobro poznata, jer je bio učesnik Domovinskog rata, a oružje je usmjerio u gornji dio tijela oštećenika s male udaljenosti, pravilno je sud utvrdio da je postupao s izravnom namjerom da ga usmrti, o čemu je naveo razloge na str. 15. i 16. presude, na koje se upućuje žalitelj.

I Kž 706/05-6

Ne može se prihvatiti tvrdnja optuženika da nema uzročne veze između sepse, koja je neposredni uzrok smrti oštećenika i koja se razvila u bolnici, nakon ranjavanja 8. 10. 2004. godine, a dovela do smrti 13. 10. 2004. godine i povreda koju je oštećenik zadobio u inkriminiranom događaju.

Žalitelj zapravo prigovara mišljenju sudsko-medicinskog vještaka dr. A. A. da je sepsa direktna posljedica ozljeđivanja, „jer je njoj pogodovalo oštećenje pluća, krvarenje u prsni koš te oštećenje leđne moždine, što su sve opsežne povrede sa jakim utjecajem na funkciju disanja i plućnu ventilaciju“, radi čega, s obzirom na teško opće stanje oštećenika "ni sterilni rad pa i uporaba najučinkovitijih antibiotika u takvom slučaju ne znači da će taj antibiotik uspjeti "savladati" određenu bakteriju".

To obrazloženje vještaka potpuno je uvjerljivo, jer iz zapisnika o obdukciji proizlazi da je tijekom liječenja oštećenika došlo do razvoja obostrane upale pluća, što je sasvim sigurno utjecalo na funkciju disanja i ventilaciju pluća, kao što proizlazi i iz mišljenja vještaka.

S obzirom da je sud prvog stupnja s potrebnom sigurnošću utvrdio da je sepsa neposredna posljedica stanja organizma oštećenika u koje je doveden povredama što ih je zadobio 8. 10. 2004. godine pravilno je sud odbio, kao nepotreban, dokazni prijedlog obrane da se provode novo sudsko-medicinsko vještačenje putem Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da u odnosu na kazneno djelo pokušaja ubojstva "nitko od svjedoka, a niti jedan materijalni dokaz" ne potvrđuje inkriminaciju u odnosu na to djelo. Da bi obrazložio tu svoju tvrdnju žalitelj se poziva na iskaz svjedoka A. B. i dio iskaza ošt. D. G., kada oštećenik opisuje u kojemu je trenutku počeo trčati, a potpuno zanemaruje preostali dio toga iskaza u kojem oštećenik detaljno opisuje na kojoj su udaljenosti od njegovog tijela proletjela dva metka, od kojih se jedan zabio u suhozid.

Točno je da je svjedok B. govori o ispaljivanju samo triju metaka, od kojih je treći pogodio ošt. B., ali žalitelj potpuno prelazi preko tvrdnje tog svjedoka da je, nakon ranjavanja B., potrčao prema kućici u kojoj se nalazio telefon da bi pozvao hitnu pomoć i policiju i da ne zna što se nakon toga dešavalo.

Osim toga i svjedoci A. i L. tvrde da je optuženik krenuo za oštećenikom G. i pucao, a to proizlazi i iz iskaza svjedoka S. Š.

Iskaz svjedoka L. žalitelj pokušava dovesti u sumnju pukom tvrdnjom da je on potpuno nepouzdan, dok za svjedokinju Š. tvrdi da s udaljenosti na kojoj se ona nalazila, a nalazila se na 10-om katu zgrade, nije mogla uočiti što se događalo na prostoru ispred garaža.

Međutim, sud je vrlo temeljito analizirao sve provedene dokaze pa i materijalne tragove koji su opisani u zapisniku o očevidu od 11. 10. 2004. godine koji je, kao što je naprijed navedeno, zakonit dokaz i pravilno zaključio da je optuženik ispalio dva metka prema oštećeniku koji je pred njim trčao, pri čemu je jedan od njih udario u suhozid na visini

I Kž 706/05-6

od 144 cm, dakle u visini gornjeg torza osobe oštećenikove visine, kao što to proizlazi iz mišljenja balističkog vještaka.

Optuženik prigovara nalazu i mišljenju balističkog vještaka i tvrdi da se mišljenje temelji na pretpostavkama, a ne na dokazima koji su provedeni tijekom glavne rasprave, što nije točno.

Vještak je raspolagao tragom koji je pronađen prilikom očevida 11. 10. 2004. godine, za koji smatra da je nastao udarom pištoljskog zrna, pa je sud na temelju tog dokaza i iskaza naprijed spomenutih svjedoka pravilno utvrdio da je optuženik pucao prema oštećeniku na način opisan u izreci pobijane presude i ostvario elemente kaznenog djela ubojstva u pokušaju, što je detaljno obrazložio na str. 17. i 18. presude, a to obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Ovo vijeće, kao i sud prvog stupnja, ne vidi nikakve potrebe za provođenjem rekonstrukcije i novog balističkog vještačenja, jer su sve relevantne činjenice, koje se odnose na kazneno djelo izvršeno na štetu ošt. G. s potrebnom sigurnošću utvrđene.

Stoga se ocjenjuje da je činjenično stanje, na kome se temelji odluka o odgovornosti optuženika za oba ova kaznena djela, pravilno i potpuno utvrđeno, a sud je na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio zakon, kada je postupanje optuženika prema ošt. B. označio kao kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. KZ-a, a prema ošt. G. kao kazneno djelo ubojstva u pokušaju, označeno u čl. 90. u vezi s čl. 33. KZ-a.

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a ovaj je sud ocijenio da sud prvog stupnja nije počinio niti druge povrede kaznenog zakona koje su propisane u čl. 368. ZKP-a.

Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da mu je sud utvrdio prestroge pojedinačne kazne koje "odudaraju od uobičajene prakse sudova" i osudio ga na prestrogu jedinstvenu kaznu, kroz koju nisu došle do izražaja utvrđene olakotne okolnosti, koje sud navodi u pobijanoj presudi.

Točno je da je sud na strani optuženika utvrdio olakotne okolnosti i to činjenicu da do sada nije osuđivan, da je bio učesnik Domovinskog rata tijekom kojega je ranjen i da je odlikovan brojnim priznanjima, što se ističe u žalbi, ali je pravilno prilikom odabira visine pojedinačnih kazni vodio računa i o stupnju njegove krivnje i okolnostima pod kojima su djela izvršena.

Tijekom postupka je utvrđeno da je žalitelj u alkoholiziranom stanju, sa 1,20 gr/kg apsolutnog alkohola u krvi i 1,94 gr/kg u urinu, na večer, oko 22,00 sata, želio riješiti probleme oko plaćanja garaže. On sam navodi da je cijelo poslijepodne pio i da su on i svjedok O. svjesno blokirali pristup garažama s obje strane, pri čemu je on, kao što sam kaže, u tu svrhu izvezao svoje vozilo iz garaže, a zatim nazvao sina da mu donese uplatnice.

Pravilno, stoga, sud zaključuje da je upravo njegova alkoholiziranost bila uzrokom izvršenja obaju djela, pri čemu ni ošt. B., a ni ošt. G., kojega optuženik i ne poznaje, kao što tvrdi, svojim postupcima nisu pridonijeli njihovom izvršenju, jer su se stjecajem okolnosti

I Kž 706/05-6

našli u situaciji u kojoj optuženik, zbog niskog frustracionog prava i stanja uznemirenosti u kojemu se nalazio zbog nesporazuma oko plaćanja garaže, ali prvenstveno zbog akutnog alkoholiziranog stanja, kao što to proizlazi iz nalaza i mišljenja neuropsihijatrijskog vještaka dr.sc. B. U., neprimjereno i agresivno reagirao pucajući u oštećenika B. bez iole opravdanog razloga, a zatim i u ošt. G., koji mu za takav postupak također nije dao nikakvog povoda i to u trenutku kada je pokušao pobjeći pred njim.

Upravo sve ove okolnosti po ocjeni ovog suda u potpunosti opravdavaju odluku suda prvog stupnja prilikom odabira pojedinačnih kazni, a te kazne nisu prestroge. Kazna za kazneno djelo ubojstva utvrđena je ispod maksimuma zapriječenog za ovo kazneno djelo, a kazna za kazneno djelo ubojstva u pokušaju utvrđena je primjenom propisa o ublažavanju kazne, pa ovaj sud smatra da su kroz te pojedinačne kazne u dovoljnoj mjeri došle do izražaja olakotne okolnosti koje se ističu u žalbi.

Jedinstvena kazna izrečena je optuženiku u skladu s odredbom čl. 60. st. 2. toč. c. KZ u kojemu je propisano da u slučaju kada je sud za kaznena djela u stjecaju utvrdio počinitelju kazne zatvora, jedinstvena kazna ne može doseći njihov zbroj niti prijeći 15 godina.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kao što je i presuđeno u izreci (čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 8. studenog 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.