Jž-254/2016-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: FPž-119/2017

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe XX d.o.o. Split i III okrivljenice D. V., kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma („Narodne novine“ broj: 108/17) odlučujući o žalbama I okrivljene pravne osobe XX d.o.o. Split, koju brani I.P., odvjetnik iz Splita i III okrivljenice D.V., kao odgovorne osobe, podnesenim protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršajni postupak, Službe za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 11. studenog 2016. godine, klasa: 440-08/15- 04/0062/02, Urbroj: 513-08-01-04-16-35, na sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2018.

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba III okrivljenice D.V., kao odgovorne osobe, te se u odnosu na III okrivljenicu D.V., kao odgovornu osobu, ukida pobijano rješenje, i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.

p r e s u d i o j e

I U povodu žalbe I okrivljene pravne osobe XX d.o.o. Split, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela, na način da je I okrivljena pravna osoba XX d.o.o. Split djelom činjenično opisanim u izreci prvostupanjskog rješenja počinila prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 10. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma.

II Djelomično se prihvaća žalba I okrivljene pravne osobe XX d.o.o. Split, te se preinačuje pobijano rješenje u odluci o kazni, na način da se I okrivljenoj pravnoj osobi XX d.o.o. Split za prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 10. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja izriče novčana kazna u iznosu od 200.000,00 (dvjestotisuća) kuna, koju je I okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku od 15 dana po primitku ove presude.

III U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe XX d.o.o. Split, te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje o prekršaju.

IV Ukoliko I okrivljena pravna osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

V Okrivljena pravna osoba obvezna je naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I okrivljena pravna osoba XX d.o.o. Split novčanom kaznom u iznosu od 400.000,00 (četiristotisuća) kuna, a III okrivljenica D.V., kao odgovorna osoba, novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 90. stavka 1. točke 2. i 4. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju.

Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 (osamsto) kuna, svaki.

Predmetnim rješenjem obustavljen je prekršajni postupak protiv II okrivljenika V. M., kao odgovorne osobe zbog prekršaja iz članka 90. stavka 1. točke 2. i 4. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju.

Protiv rješenja Vijeća za prekršajni postupak, Službe za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske, I okrivljena pravna osoba XX d.o.o. Split i III okrivljenica D.V., kao odgovorna osoba pravodobno su podnijeli žalbe zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i odluke o kazni, navodeći suglasno u bitnom da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Okrivljena pravna osoba u svojoj žalbi istaknula je da je predmetni prekršaj počinjen zbog greške djelatnice koja je zbog poslovnog motiva a bez razmišljanja razdijelila transakciju jednog klijenta na više manjih. Dodali su da im je izrečena enormna, nepravedna i nesrazmjerna novčana kazna čijim plaćanjem se dovodi u pitanje opstojnost I okrivljene pravne osobe te egzistencija nekoliko obitelji koje žive od poslovanja I okrivljene pravne osobe. U svojoj žalbi III okrivljenica D.V., kao odgovorna osoba istaknula je posebno da ona nije odgovorna osoba u I okrivljenoj pravnoj osobi, te da je neosnovano kažnjena pobijanim rješenjem, a uz to da joj je izrečena novčana kazna koju nije nikako u mogućnosti platiti.

Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

Žalba III okrivljene odgovorne osobe je osnovana, dok je žalba I okrivljene pravne osobe djelomično osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj:107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17), uz ocjenu navoda žalbe III okrivljenice D.V., kao odgovorne osobe, ovaj sud je našao da je u odnosu na nju počinjena apsolutno bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, time što se prvostupanjsko rješenje temelji na nezakonitom dokazu, a na što je osnovano tijekom postupka isticala III okrivljena odgovorna osoba, a sada žalbu podnosi između ostalog i zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka.

Iz sadržaja spisa vidljivo je da je D.V. dana 6. srpnja 2016. na glavnoj raspravi saslušana u svojstvu svjedoka sa svim upozorenjima za svjedoka, konkretno da je dužna govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti, da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo i da nije dužna odgovarati na pitanja predviđena u članku 286. Zakona o kaznenom postupku. Kao svjedok na predmetnoj glavnoj raspravi D.V. je okolnosno iskazivala o kritičnom događaju, da bi nakon toga optužni prijedlog bio proširen od strane ovlaštenog tužitelja i na nju. Nakon uručenog poziva za glavnu raspravu III okrivljenici D.V., kao odgovornoj osobi, okrivljenica je u spis predmeta dostavila pisanu obranu u kojoj je istaknula prigovor da je od početnog statusa svjedoka nezakonito postala okrivljenica, dodavši nastavno da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dala na glavnoj raspravi dana 6. srpnja 2016. Upravo na taj način prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak i reproducira njezinu obranu u obrazloženju prvostupanjskog rješenja i na istoj temelji odluku o krivnji iz pobijanog rješenja.

Obzirom da je procesni položaj okrivljenika i svjedoka strogo odvojen, kako u smislu relevantnih odredbi Prekršajnog zakona, tako i u smislu relevantnih odredbi Zakona o kaznenom postupku kojima je detaljno uređeno ispitivanje svjedoka, to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak uzevši kao obranu III okrivljenice D.V. ono što je ona u svojstvu svjedoka iskazala na glavnoj raspravi dana 6. srpnja 2016., to je evidentno da je došlo do miješanja procesne uloge svjedoka i okrivljenika, a na što je osnovano upirala III okrivljena odgovorna osoba tijekom prvostupanjskog postupka. Neprihvatljivo je stoga obrazloženje pobijanog rješenja u dijelu u kojem prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak navodi da je temeljem članka 176. Prekršajnog zakona tužitelj podneskom od 28. rujna 2016. dopunio optužni prijedlog na način da je za predmetni prekršaj kao odgovornu osobu uz I i II okrivljenika naznačio i III okrivljenicu, obzirom da su izvedeni dokazi i to iskaz I i II okrivljenika, te iskaz D.V. u svojstvu svjedoka, ukazali na takvo činjenično stanje. Nadalje se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je III okrivljenici uz poziv za glavnu raspravu od 9.11.2016. kojim je upoznata sa svojim pravima u prekršajnom postupku u skladu s člankom 109a. Prekršajnog zakona, dostavljen i optužni prijedlog zajedno s dopunom, te joj je ostavljeno dovoljno vremena za pripremanje obrane u skladu s člankom 164. Prekršajnog zakona.

Međutim opisane radnje prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak nisu otklonile nepravilnost do koje je došlo tijekom postupka, kojom je ostvarena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka, korištenjem nezakonitog dokaza u donošenju prvostupanjske odluke.

U ovakvoj procesnoj situaciji, kad se tijekom postupka iz utvrđenog činjeničnog stanja pokaže da osoba koja je u ranijoj fazi postupka bila saslušana u svojstvu svjedoka, treba dobiti status okrivljenika, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo je ponovno zakazati glavnu raspravu i započeti postupak ispočetka, a zapisnik s glavne rasprave na kojoj je D.V. saslušavana u svojstvu svjedoka, izdvojiti iz spisa predmeta. Obzirom da se III okrivljenica u svojoj pisanoj obrani pozvala na svoj iskaz dan ranije u svojstvu svjedoka, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, trebalo je po potrebi pozvati okrivljenicu na glavnu raspravu radi iznošenja obrane, nakon što je prethodno upozori na njezina prava u postupku, konkretno s procesnim upozorenjima za okrivljenika. Kako prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije postupilo na opisani način, ovaj sud je našao da se u odnosu na III okrivljenicu D.V., kao odgovornu osobu pobijano rješenje temelji na nezakonitom dokazu.

Zbog ostvarene apsolutno bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, trebalo je u odnosu na III okrivljenu odgovornu osobu pobijano rješenje ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak otklonit će utvrđene nedostatke, te će ponovno provesti glavnu raspravu na kojoj će ispitati III okrivljenu odgovornu osobu i po potrebi provesti i druge relevantne dokaze kako bi činjenično stanje bilo potpuno i točno utvrđeno. Nakon toga će donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

Ispitujući dalje pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe I okrivljene pravne osobe XX d.o.o. Split, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, te da nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povrede na koje upire I okrivljena pravna osoba u svojoj žalbi. Vezano uz istaknutu pravnu oznaku djela iz izreke prvostupanjskog rješenja, za napomenuti je da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (“Narodne novine” broj 108/17) koji je po zapriječenoj sankciji blaži za I okrivljenu pravnu osobu, pa je stoga ovaj sud preinačio pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela kao pod točkom I izreke ove presude.

Na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito temeljem iznesene obrane I okrivljene pravne osobe, obrane II okrivljenika V.M., kao odgovorne osobe u kojima nije u bitnom niti osporeno počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, iskaza saslušanog svjedoka inspektora Č.P., te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano je proglasilo I okrivljenu pravnu osobu XX d.o.o. Split, krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, a za odluku o krivnji dalo je valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prilikom odmjere visine novčane kazne imalo u vidu okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, no međutim po mišljenju ovog suda I okrivljenoj pravnoj osobi izrečena je previsoka novčana kazna, čija opravdanost ne proizlazi iz obrazloženja odluke o kazni prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak. Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja vezano uz izrečenu novčanu kaznu navodi se da je olakotnim cijenjena dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika, pri čemu da je uzeta u obzir činjenica da je u mjenjačnici I okrivljene pravne osobe u H. u 2012. godini počinjeno razbojstvo čime je pretrpila znatnu materijalnu štetu, dok je otegotnim cijenjena činjenica da je prekršaj počinjen s namjerom, te iznos gotovine s kojim je prekršaj počinjen. Ovakvo obrazloženje odluke o kazni ne opravdava visinu izrečene novčane kazne I okrivljenoj pravnoj osobi i to stoga što na strani I okrivljene pravne osobe nije dokazana namjera za počinjenje prekršaja, pa tako prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u obrazloženju pobijanog rješenja i navodi da se opažanja vijeća oko postupanja okrivljenika kritične zgode temelje na životno uvjerljivim pretpostavkama, no da nisu potkrijepljena ikakvim dokazima. Čak što više prekršajni postupak protiv II okrivljenika V.M., kao odgovorne osobe i člana uprave I okrivljene pravne osobe obustavljen je s obrazloženjem da nije odgovoran za predmetni prekršaj. Stoga je ovaj sud, vodeći računa o okolnostima koje je već pravilno cijenilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, a cijenivši olakotnim i činjenicu da je I okrivljena pravna osoba u bitnom priznala počinjenje prekršaja do kojeg je došlo radnjom njihove zaposlenice protivno izričitim uputama poslodavca, djelomično prihvatio žalbu I okrivljene pravne osobe, te imajući u vidu činjenicu da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (“Narodne novine” broj: 108/17) koji je po zapriječenom minimumu novčane kazne sada blaži za I okrivljenu pravnu osobu, preinačio odluku o kazni izrekavši sada I okrivljenoj pravnoj osobi daleko manju novčanu kaznu od one koja joj je bila izrečena prvostupanjskim rješenjem o prekršaju.

Ovaj sud smatra da je ovako izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te je po mišljenju ovog suda tako odmjerena novčana kazna pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se I okrivljena pravna osoba ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

Međutim potrebno je istaknuti da je Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 39/13) i to odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisao da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga ukoliko I okrivljena pravna osoba u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena.

Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost I okrivljene pravne osobe, to je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona I okrivljena pravna osoba dužna naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 18. srpnja 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršajni postupak, Službe za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 6 otpravaka: za spis, I i III okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.