I Kž-362/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 362/10-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana, Damira Kosa, Miroslava Šovanja i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. E. F. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi opt. E. F. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 23. veljače 2010. broj K-41/09, u sjednici održanoj 26. listopada 2010., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba E. F. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašeni su krivima i to opt. E. F. zbog čl. 173. st. 2. KZ i opt. S. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ. Opt. E. F. se, temeljem citirane zakonske odredbe uz primjenu čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež, pridržava izricanje kazne maloljetničkog zatvora te ovom optuženiku, temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima za mladež, može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme jedne godine počini novo kazneno djelo. Opt. S. M. je temeljem citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jednog mjeseca, a temeljem čl. 67. KZ prema njemu je primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko za vrijeme jedne godine ne počini drugo kazneno djelo.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a, optuženici su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Temeljem čl. 173. st. 7. ZKP-a, od opt. S. M. je oduzeta marihuana težine 0,27 grama a temeljem čl. 82. st. 1. i 3. KZ od opt. E. F. je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 440,00 kn.

Protiv ove presude žalbu je podnio opt. E. F., putem braniteljice A. T., odvjetnice iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog

I Kž 362/10-5

pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi od optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje pred izmijenjeno vijeće.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem se predlaže žalbu optuženika kao neosnovanu odbiti, u čemu je na sjednici vijeća ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

O sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su obaviješteni optuženik E. F. i njegova braniteljica A. T., odvjetnica iz R., jer su to zahtijevali (čl. 374. ZKP-a). ali sjednici nisu nazočili.

Žalba je neosnovana.

Suprotno žalbenim navodima, u pobijanom presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze temeljem kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je iskaz opt. S. M., koji je ovaj dao pred redarstvenim vlastima, nezakonit jer je navodno bio bez branitelja. Naime, neovisno što je opt. S. M. na glavnoj raspravi jasno naglasio da je tada iskazivao u nazočnosti svoga odvjetnika, valja napomenuti kako takav zaključak proizlazi iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika S. M. (list 10-11 spisa). U zapisniku je zabilježeno da je branitelj N. S. obaviješten u 19,35 sati pa je u međuvremenu došao nakon čega je osumnjičenik S. M. u 20,30 sati „… u nazočnosti svojeg branitelja N. S. odlučio dati sljedeći iskaz …“ koji je potom zapisnički konstatiran suglasno odredbama ZKP-a. Prema tome neosnovana je tvrdnja žalitelja o nezakonitom ispitivanju opt. S. M. pred redarstvenim vlastima.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je povrijeđeno pravo obrane opt. E. F. jer sud „… nije usvojio dokazne prijedloge obrane …“. Naime, sud je obrazložio zašto nisu provedeni predloženi dokazi smatrajući da su sve sporne činjenice već utvrđene, pa se neizvođenje ovih dokaza moglo odraziti na utvrđeno činjenično stanje o čemu će kasnije biti riječi. Međutim, pravo optuženika na obranu ničim nije bilo povrijeđeno.

Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da se radi o nezakonitoj pretrazi osobnog vozila. Naime iz iskaza djelatnika policije D. K. proizlazi da je vidio kada je opt. S. M. bacio „joint“ iz džepa i on ga je našao pored njega na stražnjem sjedalu, pa nije bilo potrebe izvršiti pretragu osobnog vozila. Uostalom, u svojoj obrani na glavnoj raspravi opt. S. M. je iskazao kako „… policajac nije podizao sic, on je pronašao ovaj „joint“ čim je pogledao u vozilo …“ (list 80 spisa).

Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako

I Kž 362/10-5

smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga, što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude a ne onom koje bi sa motrišta žalitelja bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica utemeljeni na izvedenim dokazima.

Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je obrana opt. S. M. bila logična a u odlučnim činjenicama istovjetna tijekom cijelog postupka. Odlučne su činjenice, o kojima je opt. S. M. dosljedno iskazivao, da mu je opt. E. F. prodavao marihuanu pakiranu u prozirne PVC vrećice za iznose od 100,00 kuna, a dana 26. studenog 2008. mu je prodao 0,27 grama marihuane za 40,00 kn. Nadalje, iz obrane opt. S. M. proizlazi da je od opt. E. F. dobio broj mobitela za kontakt. Ovo ne poriče ni opt. F. koji tvrdi da je to učinio samo zato kako bi mogao opt. S. M. počastiti jednim „jointom“. Nadalje, iz suočenja optuženika proizlazi da je opt. S. M. ponovno jasno iskazao kako mu je opt. E. F. prodavao marihuanu, a na upit opt. E. F. „zašto to i čemu“, ovaj mu je odgovorio „zato što sam to od tebe uzeo, da nisam to ne bi niti rekao“.

Žalitelj se bavi nebitnim različitostima u iskazima opt. S. M. pogrešno smatrajući da su oni ključni dokaz kako on ne govori istinu, zanemaruje pri tome da je ovaj optuženik tijekom cijelog postupka vrlo jasno ukazivao na opt. E. F. kao osobu od koje je kupovao marihuanu koja je u konačnici, jednim dijelom, i bila pronađena kod opt. S. M.

Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je opt. E. F. počinio odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj.

Opt. E. F. se nije izrijekom žalio zbog odluke o kazni, međutim njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP-a).

Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Imajući u vidu dosadašnju neosuđivanost opt. E. F., činjenicu da je u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik, a imajući u vidu socijalnu anamnezu Centra za socijalnu skrb iz koje proizlazi da ovaj optuženik više ne iskazuje rizična ponašanja, te nije utvrđena vezanost za osobe iz asocijalnog i delikventnog miljea, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da su okolnosti takve kvalitete da je prema opt. E. F. opravdano primijeniti odredbe Zakona o sudovima za mladež. Zato je pravilno ovom optuženiku izrečen pridržaj kazne

I Kž 362/10-5

maloljetničkog zatvora a što znači da mu se naknadno može izreći maloljetnički zatvor ako za vrijeme godine dana počini novo kazneno djelo.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je, primjenom čl. 387. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Ana Garačić, v.r.