II Kž-130/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 130/15-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. M., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenog R. M. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2015. broj Kov-iz-4/15 (Kov- 22/15), o produljenju istražnog zatvora i određivanju jamstva nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 1. travnja 2015.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog R. M., preinačuje se pobijano rješenje u točki II. izreke na način da se visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor protiv okrivljenog R. M. određuje u iznosu od 36.000,00 kuna (tridesetšest tisuća kuna), a koje jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca.

II. Žalba okrivljenog R. M. u ostalom dijelu, a žalba državnog odvjetnika u cijelosti odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. M., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11), pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, pod točkom II. izreke određeno je da se istražni zatvor može zamijeniti jamstvom u visini od 50.000,00 kuna, a jamčevina se sastoji u polaganju gotovog novca, a pod točkom III. izreke okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode.

II Kž 130/15-4

Protiv tog rješenja, i to u odnosu na točku II. izreke, žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv okrivljenika ne može zamijeniti jamstvom, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je okrivljeni R. M. po branitelju S. M., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se „ukine pobijano rješenje te okrivljenika pusti na slobodu“.

Žalba okrivljenika je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve činjenice koje su odlučne za postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, dajući za svoju odluku valjano obrazloženje. Stoga žalbeni navodi okrivljenika da pobijano rješenje ne sadrži jasne, određene i potpune razloge o tim odlučnim činjenicama, čime zapravo upire na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, nisu osnovani.

Okrivljeniku R. M. inkriminira se počinjenje dva kaznena djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11, tijekom kratkog razdoblja (u razmaku od svega sat vremena). S pravom prvostupanjski sud postojanje onih osobitih okolnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi počiniti novo isto ili istovrsno kazneno djelo nalazi u načinu počinjenja inkriminiranih mu kaznenih djela kojima je ispoljio upornost i kriminalnu volju u svom protupravnom postupanju. Uz navedeno, iz podataka u spisu proizlazi da prijašnji život okrivljenika nije bio usklađen sa zakonom jer mu je izrečena kazna maloljetničkog zatvora zbog kaznenih djela razbojništva, razbojničke krađe, teške tjelesne ozljede i sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti. Navedeno upućuje na to da se okrivljenik nije suzdržao od činjenja nove kriminalne aktivnosti i uskladio svoje ponašanje s općeprihvaćenim pravilima ponašanja.

Stoga sve izložene okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju na konkretnu opasnost da će on na slobodi počiniti novo isto ili istovrsno kazneno djelo. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da su protiv okrivljenika ispunjeni uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Međutim, iako i dalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni R. M. ponoviti kazneno djelo, prvostupanjski je sud, uvažavajući odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08, kojom je propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, ispravno ocijenio da se otklanjanje iteracijske opasnosti na strani tog okrivljenika može s uspjehom ostvariti i jamstvom.

U pravu je okrivljenik kada u žalbi ističe da je u konkretnoj situaciji visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor određena u previsokom iznosu, i to stoga što

II Kž 130/15-4

prvostupanjski sud prigodom procjene učinkovitosti mjere jamstva nije pravilno i potpuno vrednovao sve okolnosti predviđene u članku 102. stavku 1. i 2. ZKP/08 (težinu počinjenog kaznenog djela, osobne i obiteljske prilike okrivljenika i njegovo imovno stanje), slijedom čega je izveo pogrešan zaključak da je navedeni iznos jamstva primjeren osobnim prilikama okrivljenika i njegovom imovnom stanju.

Naime, okrivljenik je osoba mlađe životne dobi (23 godine), nije oženjen i nema djece, nema imovine te je prema vlastitom kazivanju zaposlen kod majke u ugostiteljskom objektu „G.“ s mjesečnim prihodom od oko 3.000,00 kuna. Točno je da njegov prijašnji život ukazuje na to da je već dolazio u sukob sa zakonom (radi se o kaznenim djelima razbojništva, razbojničke krađe, teške tjelesne ozljede i sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti). Međutim, radi se o djelima koja su počinjena tijekom maloljetnosti.

Stoga, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će upravo jamstvo u iznosu od 36.000,00 kuna, a koje se sastoji u polaganju gotovog novca, za okrivljenog R. M. biti primjerena i dostatna garancija da će se on ubuduće kloniti daljnjeg protupravnog postupanja. Pritom je iznos jamčevine određen kao zbroj neto mjesečnih plaća tijekom razdoblja od godine dana koje okrivljenik prema vlastitom kazivanju ostvaruje u radnom odnosu.

Slijedom navedenog, valjalo je žalbu okrivljenika djelomično prihvatiti, a žalbu državnog odvjetnika u cijelosti odbiti te na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i 3. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. travnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Damir Kos, v.r.