Revr-533/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 533/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljubice Munić kao predsjednice vijeća, te Ivice Crnića, mr.sc. Olge Jelčić, mr.sc. Lucije Čimić i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. F., V., kojeg zastupaju punomoćnice E. K.-B. i M. B.-P., odvjetnice u S., protiv tuženika Muzej hrvatske baštine, H., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja tužitelja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5487/04 od 14. travnja 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-884/03 od 7. rujna 2004., u sjednici održanoj dana 9. veljače 2006.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja Z. F. kao neosnovana u dijelu u kojem je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-884/03 od 7. rujna 2004. potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5487/04 od 14. travnja 2005. odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužitelju, te da se zbog toga poništava kao nezakonita odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 31. prosinca 2002.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja Z. F. i ukidaju se presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5487/04 od 14. travnja 2005. i Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 884/03 od 7. rujna 2004. i predmet se vraća na ponovno suđenje istom sucu pojedincu prvostupanjskog suda, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev da se tužitelja vrati na radno mjesto muzejskog tehničara kod tužitelja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužitelju, pa se utoliko poništava kao nezakonita odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 31. prosinca 2002.

2. Dužan je tuženik, u roku 8 dana, vratiti tužitelja na radno mjesto muzejskog tehničara kod tužitelja.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud pobijanu presudu preinači tako da prihvati žalbu tužitelja ili da tu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija je djelomično osnovana.

Sudovi utvrđuju da tuženik ima u smislu čl. 106. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, ispr. 54/95 i 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje: ZR) status malog poslodavca. Zato ocjenjuju da je tuženik mogao tužitelju dati redovni, poslovno uvjetovani otkaz i bez navođenja razloga za otkaz, iz čega se može razumjeti da smatraju potpuno pravno neodlučnim razloge koje je u otkazu od 31. prosinca 2002. naveo tuženik. No uz to ipak utvrđuju da je došlo do promjene u unutrašnjem ustroju kod tuženika, te izdvajanju vanjske jedinice (Ribarskog muzeja u V.) u kojoj je tužitelj radio, te da su postojali organizacijski razlozi za otkazivanje tužitelju.

I revizijski sud ocjenjuje da je tuženik, u takvoj situaciji, postupio zakonito kada je na temelju čl. 106. st. 5. ZR otkazao ugovor o radu svojom odlukom od 31. prosinca 2002. Dakle, u ovom slučaju nije riječ o prestanku ugovora o radu na temelju sporazuma stranaka, već o otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga.

Nije dakle ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kako to smatra revident u odnosu na odluku sudova nižeg stupnja kojim je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužitelju, te da se zbog toga poništava kao nezakonita odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 31. prosinca 2002. (toč. I. izreke prvostupanjske presude). Zbog toga je u navedenom dijelu revizija tužitelja odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude (čl. 393. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP)

Osnovana je revizija tužitelja u dijelu u kojem on osporava stav sudova nižeg stupnja glede trajanja njegovog radnog odnosa kod tuženika.

U pravu su sudovi nižeg stupnja da činjenica, da prilikom otkazivanja poslodavac nije označio otkazni rok ne čini otkaz ugovora o radu nedopuštenim. Prema čl. 111. st. 3. i 4. ZR otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, a otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza. Za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovom predmetu odlučno je dakle utvrditi dan prestanka radnog odnosa, tj. dan isteka otkaznog roka. Ne može se prihvatiti stajalište sudova nižeg stupnja da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika danom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu.

Oba suda nižeg stupnja pri tome utvrđuju, uvidom u radnu knjižicu tužitelja, da je tužitelj bio neprekidno zaposlen kod tuženika od 22. ožujka 1986. do 31. prosinca 2002. Iz toga se može razumjeti da smatraju da je tužitelju radni odnos prestao 31. prosinca 2002., dakle na dan kada je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu.

Radni odnos je trajni obvezni odnos. Redoviti otkaz ugovora o radu iz čl. 106. ZR a na koji propis se pozivaju sudovi nižeg stupnja, ne prestaje trenutno, već istekom propisanog ili ugovorenog otkaznog roka. Zato sudovi nižeg stupnja pogrešno primjenjuju odredbu čl. 106. ZR kada utvrđuju da je tužitelju radni odnos prestao danom donošenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, a na što se ukazuje i u reviziji.

Riječ je o okolnosti koja je bitna za ostvarenje tužiteljevih prava na materijalna primanja za vrijeme otkaznog roka, kao i u odnosu na otpremninu.

Budući da zbog pogrešne primjene materijalnog prava nije utvrđeno kada je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika, to je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na suđenje istom sucu pojedincu prvostupanjskog suda, a u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev da se tužitelja vrati na radno mjesto muzejskog tehničara kod tuženika, kako bi se raspravila okolnost na koju je ukazano ovim rješenjem.

U Zagrebu, 9. veljače 2006.

Predsjednica vijeća:

Ljubica Munić, v.r.